Velika tamno smeđa “kutija” koja je prije više godina niknula na šibenskoj rivi ispod UNESCO-ove katedrale sv. Jakova, točnije uz zapadno pročelje Biskupske palače, i dalje “krasi” zelenu površinu i prostor oko ovog spomenika kulture. “Građevina”, prislonjena uz kamenu palaču, ne može proći neprimijećena, a s obzirom na njene gabarite, tamnu boju i uklopljenost u tkivo šibenske gradske jezgre izgleda kao prst u oko!
Koliko dugo postoji ta improvizacija postavljena uz spomenik kulture kao što su katedrala sv. Jakova i Biskupska palača, nismo uspjeli doznati ni nakon upita poslanih šibenskom Konzervatorskom odjelu, odnosno Ministarstvu kulture i medija, preko kojih je jedino i moguće postaviti pitanja konzervatorskoj službi na terenu.
Prema našoj gruboj procjeni “zdanje” tu stoji 10, a možda i više godina. U početku je prostor uz Biskupsku palaču bio ograđen daskama, bolje rečeno sklepana je poveća baraka, te se moglo vidjelo da se unutra nalaze razni alati i građevinski materijali, a ponekad su tu bila prakirana i neka vozila.
U međuvremenu je “građevina” ušminkana, a dobila je i na dodatnoj ozbiljnosti i važnosti od kada se na jednom njenom “pročelju” projiciraju video materijali o šibenskoj katedrali. Stoga nas je zanimao današnji značaj te drvene barake i koliko je njena egzistencija u tkivu spomeničke gradske jezgre uopće legalna.
U Ministarstvu kulture i medija tvrde da je riječ o privremeno ograđenom prostoru te da u pitanju nije nikakva građevina. Evo što nam o tome rekla glasnogovornica Ministarstva kulture i medija Renata Margaretić Urlić.
-Sijedom Vašeg upita, a prema podacima Područne konzervatorske službe Šibenik, obavještavamo Vas da objekt prislonjen uz zapadni zid Biskupske palače u Šibeniku nije građevina već je riječ o prostoru privremeno ograđenom daskama u kojem se drže materijali i alati za obnovu katedrale. S obzirom na to da je za obnovu i restauratorske radove tako vrijedne i složene, odnosno pojedinačno zaštićene građevine potrebno duže vrijeme i da konzervatori i restauratori moraju imati prostor gdje će ostavljati alate i materijale, bilo je potrebno omogućiti ograđeni i zaštićeni prostor – kazala je Margeretić Urlić i još dodala:
-Daske su obojane kako bi bile primjerenije izgledu te lokacije, a u sklopu projekta obnove palače Galbiani 2019. godine, na ogradu je postavljeno platno za projiciranje. U svakom slučaju, riječ je o privremeno ograđenom prostoru, koji će se ukloniti po završetku konzervatorskih i restauratorskih radova – poručili su iz Ministarstva kulture i medija ne otkrivajući koliko bi taj status privremenosti mogao trajati. Vjerojatno ipak ne vječno, iako u Hrvatskoj nije rijetka loša praksa da privremena rješenja postanu trajna.
