Nalazimo se u dobu ratova, velike gladi, velike izopačenosti prema čovjeku. U dobu podjela, i dobu koje se na mnogo načina može pripisati najavljenim posljednjim vremenima za čovječanstvo.
Vjernici se osjećaju bespomoćno i shvaćaju da je jedini put do spasenja nasljedovanje Isusa Krista u svoj njegovoj punini, euharistijskoj punini u krilu Katoličke crkve, kroz post i molitvu, a taj put nije lagan. Na tom putu, sve više doživljavamo različite boli.
I ne čude tolike muke koje vjernici osjećaju. Ne čudi i pad crkve, kao i grozota pustoši koja hara crkvama diljem svijeta. Crkve bez ljubavi, bez istine, crkve utopljene u svijetu, a ne izdignute od svijeta, crkve koje propuštaju, kamene utvrde bez Krista. Crkva koja sve češće sablažnjava grijehom, a koja one čiste duše koje izgaraju za Isusom posebno boli. Zbog toga donosimo izjave tada, pape Benedikta XVI koji je godine 2010. putujući u Fatimu napomenuo jednu veliku istinu a odnosi se na Fatimsku tajnu.
Fatimska tajna
Sestra Lucija fatimska vidjelica, ovako je opisala treću fatimsku tajnu: “Na lijevo od Gospe i malo poviše, vidjeli smo Anđela s plamtećim mačem u lijevoj ruci. Bljeskajući ispuštao je plamenove koji su izgledali kao da će zapaliti svijet. Ali plamenovi su se gasili u doticaju sa sjajem kojeg je Gospa isijavala iz svoje desne ruke. Pokazujući na zemlju svojom desnom rukom, Anđeo je vikao snažnim glasom: “Pokora! Pokora! Pokora!” I vidjeli smo u neizmjernoj svjetlosti koja je Bog: ‘nešto slično kao što izgledaju ljudi u ogledalu kad prolaze ispred njega’
Biskupa obučenog u Bijelo ‘imali smo dojam da je to bio Sveti Otac’. Ostali Biskupi, Svećenici, Redovnici i Redovnice, uspinjali su se na strmu planinu, na čijem je vrhu bio Križ od grubo obrađenih trupaca, poput hrasta plutnjaka s korom. Prije nego što je dospio onamo, Sveti je Otac prošao kroz veliki grad napola u ruševinama. Napola se tresući, isprekidanim korakom, pod dojmom boli i žalosti, molio je za duše leševa koje je sreo putem. Došavši na vrh planine, dok je klečao na koljenima kod podnožja velikog Križa, ubila ga je skupina vojnika koja je ispalila metke i strijele na njega. I na isti način ondje su umrli jedan za drugim Biskupi, Svećenici, Redovnici i Redovnice, i razni laici različitih staleža i položaja. Ispod dviju prečki Križa bila su dva Anđela, svaki s kristalnim škropilom u ruci, u koje su skupili krv Mučenika i njome škropili duše koje su se kretale k Bogu. ”
‘Što to radite? Molite!’ Evo kako nam Anđeli Fatime pomažu da izbjegnemo planetarnu katastrofu
Benedikt XVI razotkriva
Pravi progon crkve, onaj koji boli, onaj koji ranjava svete ne dolazi od takozvanih neprijatelja Crkve već iz same Crkve.
Je li moguće u Fatimskoj poruci, pitali su novinari, osim onoga što se odnosilo na Ivana Pavla II. i atentat koji je počinjen na njega, pronaći i smisao patnji koje proživljava današnja Crkva?
Papin je odgovor bio jasan: ‘ono što se danas može otkriti u Fatimskoj poruci jest to da se u njoj vidi “muka” koju Crkva proživljava i koja se odražava na Papinoj osobi. Ne dolaze napadi na Papu i na Crkvu samo izvana, nego patnja Crkve dolazi upravo iz same Crkve, od grijeha koji postoji u Crkvi.
I to se uvijek znalo, ali danas to vidimo na stvarno užasan način: da najveći progon Crkve ne dolazi od vanjskih neprijatelja, nego se rađa od grijeha u Crkvi, te je Crkvi stoga nužno potrebno ponovno iskusiti pokajanje, prihvatiti pročišćavanje, naučiti, s jedne strane, opraštati, ali i potrebu pravednosti.
Praštanje ne zamjenjuje pravdu. Trebamo se prisjetiti da je Gospodin jači od zla, a Gospa je za nas vidljivo, majčinsko jamstvo Božje dobrote, koja je uvijek posljednja riječ u povijesti, rekao je Benedikt XVI.
Sestra Lucija iz Fatime: ‘Polarna svjetlost nad Europom znak je svjetskog rata’
Uništenje ako ne odgovorimo na Majčin poziv
Još kao kardinal Benedikt XVI. upozorio je na fatimsku poruku. Rekao je kako bi uništenje moglo doći ako ne odgovorimo na ovaj nebeski poziv. U teološkom komentaru na fatimsku poruku Ratzinger je zapisao sljedeće:
“Anđeo s plamenim mačem s lijeve strane Majke Božje odražava slične slike u Knjizi Otkrivenja. To predstavlja prijetnju presude koja se nadvija nad svijetom. Danas se mogućnost da bi svijet mogao pretvoriti u pepeo vatrenim morem više ne čini čistom fantazijom: sam je čovjek svojim izumima iskovao plameni mač.
Vizija tada pokazuje snagu koja stoji nasuprot sili uništenja – sjaj Majke Božje i, proizilazeći iz toga na određeni način, poziv na pokoru. Na taj je način naglašena važnost ljudske slobode: budućnost zapravo nije nepromjenjivo postavljena.. Treba naglasiti važnost ljudske slobode: budućnost nije zadana činjenica i nije zapisana u kamenu.
Slika koju su djeca vidjela nije slika zadane budućnosti u kojoj se ništa ne može promijeniti. Štoviše, smisao ukazanja jest naglasiti ljudsku slobodu i potaknuti ljude da se tom slobodom koriste za dobro. (…) (Ukazanje) želi pokrenuti snage promjene u pravom smjeru.
Suprotno od popularnog vjerovanja, Gospina ukazanja u Fátimi nisu slika onoga što će se dogoditi. Ona su slika onoga što bi se moglo dogoditi ako ne odgovorimo na Majčin poziv na pokoru i obraćenje srca. Mi imamo slobodnu volju i trebamo ju koristiti na dobro čovječanstva.”
Golema važnost prve poruke u Fatimi koju svijet ignorira: ‘Gospa nije bila ni sretna ni tužna, bila je ozbiljna!’
