Još smo početkom godine izvijestili o odluci američkog predsjednika Joea Bidena o uvođenju pauze za odobrenje novih LNG projekata u SAD-u ,kao i o tome da će ta odluka negativno utjecati na Europu koja je nakon svoje odluke o velikom smanjenju uvoza ruskog plina postala ovisna o onom američkom – ukapljenom.
Ta odluka američke administracije odmah je naišla na oštre kritike međunarodnih poslovnih krugova i članova američkog Kongresa, ali definitivno je najneugodnije odjeknula u Europi.
Pa iako je tom prigodom Bidenova administracija učinila iznimku po pitanju zabrane izvoza američkog LNG-ja za zemlje koje sa SAD-om imaju potpisan sporazum o slobodnoj trgovini, to Europskoj uniji ne pruža nikakvu utjehu jer niti jedna njena država članica (kao niti jedna država čitave Europe) nema sa SAD-om potpisan takav sporazum. Osim toga, u zadnje dvije godine čak je više od 60 posto američkog izvoza ukapljenog plina završavalo na Starom kontinentu što jasno ukazuje kolika je u Europi za njim žeđ.
Bidenova odluka izazvala je veliku zabrinutost usprkos obećanju Washingtona kako se ona neće odnositi na već potpisane ugovore američkih izvoznika s europskim kupcima.
Očito je kako se ta zabrinutost zadržava i sve do sada, jer je istu temu ovih dana iznova pokrenuo europski segment medija POLITICO, obrativši se za mišljenje, između ostalog, i zamjeniku američkog ministra energetike Davidu Turku.
Potonji je pak ponovio kako stopiranje odobrenja za nove projekte ukapljenog prirodnog plina (LNG) neće utjecati na isporuke istog Europi.
“To ne utječe na LNG koji se trenutno izvozi”, rekao je Turk u intervjuu nakon sastanka na visokoj razini s francuskim dužnosnicima u pariškoj poslovnoj četvrti La Défense.
“To također ne utječe na trenutačnu izgradnju koja se odvija kako bi se izvozilo još više LNG-a”, dodao je američki dužnosnik tijekom boravka u Parizu.
Francuski poltronski stav
Uvjeravanje zabrinutih europskih dužnosnika dolazi nekoliko mjeseci nakon što je Biden zaustavio potpisivanje tekućeg ili budućeg izvoza LNG-a iz novih plinskih projekata – iznenađujući potez koji je trebao ublažiti zabrinutost birača koji su svjesni klimatskih promjena uoči predsjedničkih izbora u studenom.
Odluka je uzdrmala europsku industriju, piše dalje isti medij, s obzirom na njezino sve veće oslanjanje na američki LNG dok Europska unija pokušava odbaciti ruski plin zbog njene invazije na Ukrajinu.
Izvoz LNG-a iz SAD-a u EU u stalnom je porastu od početka toga rata i trenutačno čini polovicu njenih zaliha — u odnosu na otprilike jednu četvrtinu prije ukrajinskog rata.
Prema američkoj Upravi za energetske informacije – EIA, EU je 2023. uvozila 7,1 milijardu kubičnih stopa dnevno iz SAD-a, a Francuska je najveći uvoznik LNG-a u EU.
Odluka Bidenove administracije da pauzira nova odobrenja usklađena je s francuskim putem prema klimatskoj neutralnosti do 2050., kazala je za Politico visoka francuska dužnosnica.
“To je u skladu s našim gledištem”, rekla je Sophie Mourlon, glavna direktorica za energiju i klimu u francuskom Ministarstvu energetike.
“Prelazak s fosilnih goriva… moramo to ubrzati, moramo definirati kalendar i mjesta sastanka”, dodala je.
Zaključak
Ja bih pak dodao slijedeće: što god Biden odlučio, u bilo čemu, po bilo kojoj temi, kritike od strane francuskih (i EU dužnosnika) gotovo da i nema i da ne smije biti. Tako i u ovom konkretnom slučaju.
Koliko god europska i francuska industrija bile opravdano zabrinute (jer valjda biznismeni, menadžeri i stratezi kompanija dobro znaju što govore) – politika ih redovito nastoji smirivati i uvjeravati da je sve pod kontrolom, da EU ionako ima svoje „zelene“ strategije koje su u skladu s Bidenovim odlukama i sl.
Tako se ni Bruxelles niti ključne europske prijestolnice nisu u stanju oduprijeti sve snažnijoj deindustrijalizaciji koja sve više zauzima maha odlaskom krupnog kapitala u SAD. Taj je opasan proces počeo prije nekoliko godina, nakon uvedenog američkog protuinflatornog zakona u sklopu kojeg je Bidenova administracija odobrila i porezne i druge olakšice za visokotehnološke tvrtke koje iz inozemstva žele prebaciti svoju proizvodnju u SAD.
A kako je, osim toga, u SAD-u sada i cijena energije (struja, nafta, plin) puno manja nego u Europskoj uniji, jasno je ne samo koja je intencija te odluke, već i kakav je trend. Naime, u SAD masovno prebacuju svoje proizvodne pogone i europski automobilski divovi poput Mercedesa, kemijska industrija poput njemačkog i svjetskog diva BASF-a i td.
Ovih dana Biden na sav glas govori o velikoj reindustrijalizaciji SAD-a, pokretanju novih proizvodnja, subvencijama tvrtkama koje proizvode električne automobile i baterije za iste, za solarne baterije i td.
Od prije dvije godine, kod kuće, pred svojim građanima izricane ratoborne izjave francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da će prilikom razgovora s američkim čelnikom Bidenom njemu sve sasuti u lice zbog navedenog protuinflatornog zakona koji negativno djeluje na francusku industriju – pred zidovima Bijele kuće vrlo su se brzo rasplinile i prerasle u poslušni ovčiji mentalitet. Zato prave kritike i borbe za francuske i europske interese ne samo što nije bilo, već se Macron tu temu nije niti usudio ozbiljnije ni pokretati, zadovoljivši se Bidenovim obećanjima kako će Francuska u svemu tome imati određenu autonomiju.
Nakon toga uslijedila je i navedena odluka o pauziranju američkih LNG projekata, a zabrinutost europskog biznisa francuska vlada i ovaj put ignorira i svodi na floskule o usklađenosti Bidenovih odluka s francuskim planovima o klimatskoj neutralnosti do 2050.
Ako do tada europska industrija uopće i preživi, jer poltronski stav političara je potpuno frustrirajući i destimulirajući za investitore i bilo kakve dugoročne velike projekte s obzirom kako se ne zna kakva će biti okvirna cijena energenata u EU, i što je još gore – hoće li ih uopće biti dovoljno.
Ali koga briga. Političke elite nas i dalje uvjeravaju kako je narativ o europskom zelenom raju ostvariv usprkos sadašnjim teškoćama koje bi trebale biti privremene (iako nitko u svijetu izvan EU-a danas u to ne vjeruje), da ćemo lijepo živjeti od uslužnih djelatnosti, bez teške industrije, od turizma, druženja, Eurosonga i td.
Jedino mi u svemu tome nije jasno kako se tu onda uklapaju planovi o pokretanju masovne vojne proizvodnje u Europi za koju je također potrebna velika količina energije? Osim toga, ona, kao i pokretanja tenkova i letovi borbenih zrakoplova baš previše ne teže europskoj proklamiranoj klimatskoj neutralnosti do sredine stljeća s obzirom na njihove enormne emisije CO2.
Političke elite, poput Macrona, svoj nedostatak volje, odlučnosti i hrabrosti nastoje pokrivati floskulama koje nisu ništa drugo nego poltronstvo koje se više teško može prodavati širokim masama koje sve više shvaćaju u čemu je i u kome je problem. Otuda i veliki rast desnice unutar EU-a i Francuske. U ovoj potonjoj, ona će na predstojećim izborima za Europski parlament pomesti i Macrona i njegove ideje.
Nakon što ju je natjerao da se odrekne ruskog plina, Biden šokirao EU blokadom izvoza američkog LNG-a
