Imamo zračne luke, kontrolu letenja i sve veći broj putnika, ali nemamo ono osnovno: ni nacionalnu aviokompaniju ni avion.
Nedostatak nacionalne aviokompanije u BiH
Tako izgleda realnost u koju su nas doveli donositelji odluka koji zarađuju vrtoglavo visoke plaće, dok tuđe letjelice ubiru „kajmak” od polijetanja i slijetanja iz Sarajeva, Banje Luke, Tuzle i Mostara, prenose Nezavisne novine.
Dovoljno je istaknuti da se BiH svrstala među europske zemlje s najdinamičnijim oporavkom zračnog prometa, što je navedeno u izvješću ACI Europe – Međunarodnog vijeća zračnih luka Europe.
Naime, u prvom polugodištu 2025. zabilježen je rast broja putnika od 31,1 posto u odnosu na isti period 2024.
„Naravno da je šteta što nemamo svoju aviokompaniju. Ona na određeni način ostvaruje značajne prihode. Generalno, sve države ih imaju, a da ne ulazimo u strukturu vlasništva. Većina država subvencionira svoje aviokompanije. EU je to zabranila, ali znate kada se to dogodilo? Kada su aviokompanije toliko ojačale da mogu tako poslovati”, rekao je za Nezavisne novine Omer Kulić, doktor znanosti iz oblasti avijacije.
Aviokompanija je, dodaje, najsloženiji dio avijacije koja se, generalno, sastoji od tri segmenta: kontrola letenja, zračnih luka i aviona, odnosno aviokompanija.
„Znači, vi ako nemate aviokompaniju, u tom segmentu ne ostvarujete prihode. Vidite, nadležno ministarstvo bi se moralo tim procesom pozabaviti. Ne bih ulazio u to radi li se na tome. Svakako, bilo bi dobro i pametno da se aviokompanija osnuje, ali je to poprilično teško”, ističe Kulić.
Ekonomski analitičar Igor Gavran kaže da je, u suštini, ovdje situacija slična kao i kod eksploatacije prirodnih bogatstava – umjesto da sami otvaramo rudnike i koristimo vlastite potencijale, mi prepustimo koncesiju nekoj stranoj kompaniji da uz sramotno nisku naknadu zaradi milijarde, zapošljavajući minimum radne snage i često strane radnike.
„Ovdje, umjesto vlastite aviokompanije koja bi pružala uslugu, tj. prevozila putnike, dovodila turiste, ostvarivala profit u BiH, zapošljavala naše građane i promovirala državu, mi smo ugasili domaće kompanije, a onda plaćamo koncesije strancima koji, naravno, zaradu neće ostaviti u BiH niti će zaposliti ikoga domaćeg ako ne moraju”, rekao je Gavran za Nezavisne novine.
Ekonomski je, kako je dodao, ovo jako štetno za svaku normalnu ekonomiju.
„Međutim, problem je što, ako bismo imali nacionalnu kompaniju kao ranije ‘AirBosnu’, ‘BH Airlines’ ili na entitetskoj razini ‘AirSrpsku’, s posuđenim muzejskim avionima, abnormalnim zapošljavanjem administracije, političkim upravljanjem i gubicima – onda to nije rješenje. Ako možemo imati nacionalnu aviokompaniju barem kakva je ‘AirSerbia’ danas, onda bi to bio izvanredan potez koji bi opravdao ulaganja”, ističe Gavran.
Regionalna suradnja kao mogući put naprijed
On ima i zanimljiv prijedlog, koji bi značio regionalnu suradnju.
„Da su regionalni odnosi bolji i da možemo vjerovati u pravednu raspodjelu upravljanja i dobiti, ni povezivanje regionalnih kompanija u jednu zajedničku kompaniju ili alijansu ne bi bilo loše, pa da imamo neki novi JAT gdje bi, recimo, svaka država imala barem jedan-dva aviona, a dalje bi se udjeli mogli povećavati ili smanjivati prema potrebama i spremnosti na ulaganja”, pojašnjava Gavran.
Je li Ministarstvo komunikacija i prometa BiH uopće planiralo ili poduzima aktivnosti na formiranju nacionalne aviokompanije – pitanje je koje smo uputili ovom ministarstvu, ali odgovor nismo dobili.
Ekonomski utjecaj na domaće tržište
Inače, prema odjeljku koji se odnosi na BiH, ACI Europe u izvješću ističe da je domaće tržište poraslo 31,1 posto u 2025. u odnosu na 4,5 posto u europskoj mreži i 5,6 posto za zemlje izvan EU. U usporedbi s državama u okruženju (Hrvatska +7,5 posto, Srbija +5,1 posto, Crna Gora +6,9 posto), BiH je ostvarila znatno veći rast.
