Tuna teška čak 317 kilograma zagrizla je na ješku Antona Roce usred noći 21. ožujka kod Dugog otoka. Vodički profesionalni ribar, jedan od najvještijih tunolovaca u nas, lovi isključivo teškim štapovima opremljenim ribolovnim koloturima veličine omanjeg bubnja.
-To je dalmatinski rekord sigurno, barem u legalnom ribolovu. U Istri je ulovljena veća i ovo mi je peta izrazito velika tuna otkako sam u tome, otprije 20-tak godina. – kaže jedan od pionira tunolova otkako je to u Hrvatskoj postao posao, kategorija unutar profesionalnog ribolova. Prije te golemašice, njegov najveći ulov bila je tuna od 298 kilograma.
-Borba je trajala sat i po, potom smo moj partner u ribolovu i ja dva sata muku mučili kako je ukrcati u brod. To vam je otprilike, kao da dasku za surfanje pokušavate vući bočno; tuna je najsnažnija riba u Jadranu i kada takva zagrize osjećate koliko ste nemoćni, makar ste u dobrom brodu. Ne preostaje ništa drugo nego je polako puštati da izvuče najlon, biti strpljiv dok se ne umori i onda je privlačiti do broda dok ne dođe na domet harpuna. – opisuje Rocaza Šibenski, vlasnik obrta Bakul i istoimenog broda postupak koji od ribolovca traži veliko znanje i tjera adrenalin.
-Nama koji smo dugo u tome, ribolovni štap postane kao ticalo, senzor, dio osjetila. I vrlo brzo kada zagrize, znate o kakvoj je beštiji riječ. – priča Anton. Tuna rekorderka ide za nepoznatog kupca, govori, a on razvija posebnu aplikaciju s mogućnošću video snimanja ulova i pohranjivanja tune na svome brodu ne bi li povećao vlastitu konkurentnost i postigao bolju cijenu.
-Sve je poskupjelo, osim tunjevine, čija se cijena nije mijenjala zadnjih 15 godina. Riba iz uzgoja obara cijenu i zato razvijam optimalnu kvalitetu čuvanja ribe odmah po ulovu, što ću biti u mogućnosti kupcima dokumentirati video prikazom. U protivnome, tunolov mogu nastaviti jedino kao nekakvu vlastitu opsesiju, a od toga se baš i ne da živjeti. – govori Roca.
Potvrđuje da tune u Jadranu ima u velikim količinama, naročito manjih primjeraka, do 20 kila, a upravo te su najviše proždrljive.
Izgleda kao blagodat, međutim poznavateljima života u moru poput njega to razog za brigu. Evo i zašto:
-Tuna se najviše hrani sitnom plavom ribom, srdelom i inćunom, zatim lignjama i lignjunima, ovisno u kojem razdoblju godine i njenoga rasta. Ta riba vrhunski je predator i u toj količini prijeti da ugrozi stokove srdele, koja je temelj biološkog lanca u našem moru. Kada srdele nestane, premda njene hrane, planktona, ima dovoljno, tuna će lako izaći iz Jadrana u druga mora, no što će Jadran bez srdele? – upozorava Roca i dodaje:
-Dođe li do toga, poremetit će se prirodna ravnoteža za dugo godina. Ostat ćemo i bez srdele i bez tune, moguće i drugih vrsta. poznato je iz primjera na drugi krajevima svijeta. Zato bi naša znanost na čelu s oceanografima trebala izraditi plan po kojem bi se izlovljavale veće količine tuna. I to s ribolovnom flotom opremljenom mrežama tunarama. U protivnome, mislim da se Jadranu loše piše. – zaključio je Roca.
Moja reakcija na članak je…
