Na svetkovinu Velike Gospe, u Svetištu Gospe od Vrpolja, Kraljice obitelji i Gospe od Okova, šibenski biskup Tomislav Rogić predvodio je svečano misno slavlje. U zajedništvu s domaćim župnikom i upraviteljem svetišta don Antom Omazićem, svećenicima, redovnicima i redovnicama, okupilo se mnoštvo hodočasnika iz Šibenske biskupije te drugih dijelova Hrvatske i svijeta.
U uvodu slavlja, biskup je pozdravio sve prisutne, ističući kako ovo svetište već stoljećima okuplja vjernike koji Mariji povjeravaju svoje brige, zahvaljuju na milostima i obnavljaju svoje zavjete.
U svojoj biskup Rogić je naglasio posebnost proslave Velike Gospe u Vrpolju, ističući da se vjernici tu okupljaju već stoljećima. Objasnio je da su ljudi, unatoč raznim izazovima i nevoljama, uvijek dolazili nebeskoj Majci tražeći mir duše kroz skrušenu ispovijed i pomirenje s Bogom.
“Nitko kao Marija ne okuplja oko sebe čitave obitelji, spaja pokidane veze, vraća ljubav i vjernost, razumijevanje i velikodušnost, prihvaćanje i spremnost na žrtvu iz ljubavi – zato ju i nazivamo Kraljicom obitelji,” naglasio je biskup.
Biskup je zatim govorio o razlozima Marijinog uznesenja na nebo. Marija je uznesena jer je bila izabrana za Majku Božjega Sina. Svoj je život predala Božjim planovima izrekavši: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“ Time je dopustila da se po njoj Bog približi čovjeku. Uznesena je i zato što je ustrajala u kušnjama, ostala vjerna i strpljivo nosila sve što je Bog od nje tražio – od začeća Isusa, bijega u Egipat, podizanja djeteta u Nazaretu, pa sve do praćenja Njegove misije i supatnje pod križem.
“Kolike su boli, sumnje, pitanja razdirale majčinsko srce? Trebalo je ustrajati, trebalo je vjerovati, pouzdati se, nadati se i prepustiti da Bog sve okrene na dobro Uskrsnućem Sina Božjega,” kazao je biskup Rogić, ističući Marijinu vjeru kao uzor. Zbog svega toga, Marija je uznesena u trajnu radost Božje blizine, u ljepotu vječnog života na koji je pozvan svaki čovjek.
Osvrćući se na Jubilarnu godinu, biskup je ponovno naglasio da su svetišta i svetkovine prilike za pomirenje s Bogom i dobivanje oprosta, pojašnjavajući da naziv „proštenja“ dolazi upravo od toga. Vjernike je pozvao da budu „hodočasnici nade na kršćanskim temeljima“, kako je naslovljeno pismo biskupa. Istaknuo je da se ti temelji grade u obitelji, župnoj zajednici i domovini, a na njima se grade vjera i međuljudski odnosi. To određuje životni cilj – stići u radost, Božju blizinu i vječni život.
Biskup je naglasio da se znakovi nade otkrivaju kroz vjeru i zajedništvo, kako oko oltara, tako i u svakodnevnom životu. “Tada zapravo postajemo znakovi nade onima koji Boga traže, koji smisao traže, koji ljepotu života traže. To je zadaća kršćanina, pružiti drugima razlog nade koji nas nosi kroz život.”
Na kraju, pozvao je sve prisutne na molitvu za snagu vjere koja pobjeđuje nevolje, mijenja srca, ozdravlja odnose i s pouzdanjem čeka ostvarenje Božjeg Kraljevstva.
