Biskup Cordobe (Španjolska), biskup Demetrio Fernández, objasnio je kako je bio na rubu smrti od “neizlječive bolesti” od koje je izliječen po zagovoru nadbiskupa Valencije, biskupa Joséa Maríe Garcíe Lahiguere i “preko noći”. Silno je ovo svjedočanstvo o snazi molitve za bolesne i Božje proslave po takvoj molitvi.
Mons Fernández je zaređen za đakona 5. svibnja 1974., a za svećenika 22. prosinca iste godine, na dan koji je odabrao jer se slavi Sveti Dimitrije i to je bio rođendan njegova oca.
Dakle, pet desetljeća pastoralne službe motiviralo je komentar u njegovom tjednom pismu. Biskup moli svoje župljane da mu pomognu zahvaliti Bogu “za ovaj veliki dar meni i njegovoj Crkvi” i ističe da je svjestan kako je Bog iskoristio njegov život “da mnoge približi, da utješi druge”.
Godinu dana prikovan za krevet
Osim lijepih uspomena, biskup Fernandez kaže da u njegovom svećeničkom životu nije sve bilo ružičasto: “Nije bilo tako, i hvala Boguna tome”, dodaje.
Nime, tijekom drugog studijskog boravka u Rimu, 1981. godine, biskup se teško razbolio: “Dobio sam neizlječivu bolest, zbog koje sam ostao prikovan za krevet punu godinu dana. Već sam bio svećenik devet godina, imao sam 33 godine i pripremao sam se za smrt koja je bila neizbježna.”
Liječenje liječnika, dr. Pozuela Escudera, omogućilo mu je produžetak života, no, kako svjedoči zagovorom časnog Joséa Maríe Garcíe Lahiguere i molitvom njegovih kćeri Oblata, “bio sam čudesno izliječen od noći do jutra” dijeli Mons Fernández.
Joséa Maríe Garcíe Lahiguere po čijoj je molitvi biskup ozdravio bio je pomoćni biskup Madrida, biskup Huelve i nadbiskup Valencije. Tijekom Španjolskog građanskog rata osnovao je Družbu sestara oblatica Krista svećenika. Sudjelovao je i na Drugom vatikanskom saboru.
Nakon njegove smrti, otvorena je kauzu za kanonizaciju 1995. godine, koju je Kongregacija (sada dikasterij) za kauze svetaca prihvatila 2002. godine. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je časnim 2011. godine.
Čovjek na samrti probudio se unatoč svim prognozama, svjedočio izvanrednu prisutnost sv. Charbela!
Iskustvo “radosne pripreme za smrt”
Biskup Córdobe opisuje situaciju svoje bolesti kao “snažno iskustvo bespomoćnosti, prostracije, lišavanja svih budućih planova, radosne pripreme za smrt.”
Te je godine, ležeći u krevetu, shvatio “kao nikada prije i zauvijek usred bolesti da je moj život bio samo za Gospodina, jer sam osjećao da mi je blizak i nježan kao i uvijek”, objašnjava on.
“Ženidba na križu me definitivno obilježila”, naglašava prelat.
Od tada se njegovo viđenje trenutka odlaska u Očev dom promijenilo. “Gledam na smrt s vedrom željom, s radošću susreta s ljubavlju svog života, Isusom Kristom, mojim Gospodinom. A ta želja relativizira svu drugu patnju.”
“Po milosti Božjoj mogu reći da sam našao ljubav svoje duše upravo u zajedničkom Križu, njegovom i mom za otkupljenje svijeta”, dodaje.
Bolesti nestaju, dugovi se vraćaju, gradovi se dižu od mrtvih po ovoj pobožnosti Gospi
