Alberto Fujimori, čije je desetljeće dugo predsjedništvo počelo trijumfima koji su ispravili peruansko gospodarstvo i porazili brutalnu pobunu samo da bi završilo sramotom autokratskog ekscesa koji ga je kasnije poslao u zatvor, je umro. Imao je 86 godina.
Njegovu smrt u srijedu u glavnom gradu Limi objavila je njegova kći Keiko Fujimori u objavi na X.
U prosincu je pomilovan od osuda za korupciju i odgovornosti za ubojstvo 25 ljudi. Njegova je kći u srpnju rekla da se planira četvrti put kandidirati za predsjednika Perua 2026. godine.
Fujimori, koji je vladao sa sve autoritarnijom rukom 1990.-2000., pomilovan je u prosincu zbog svojih osuda za korupciju i odgovornosti za ubojstvo 25 ljudi. Njegova je kći u srpnju rekla da se planira četvrti put kandidirati za predsjednika Perua 2026. godine.
Bivši predsjednik sveučilišta i profesor matematike bio je vrhunski politički autsajder kad je izašao iz mraka i pobijedio na izborima u Peruu 1990. godine nad piscem Mariom Vargasom Llosom. Tijekom burne političke karijere, opetovano je donosio riskantne, propale odluke koje su mu naizmjence donosile obožavanje i prijekore.
Preuzeo je zemlju opustošenu nevjerojatnom inflacijom i gerilskim nasiljem, popravljajući gospodarstvo hrabrim akcijama uključujući masovnu privatizaciju državnih industrija. Za poraz fanatičnih pobunjenika Shining Patha trebalo je malo više vremena, ali mu je također pribavilo široku podršku.
Međutim, njegovo predsjedništvo doživjelo je jednako dramatičan krah.
Nakon što je nakratko zatvorio Kongres i izborio se za kontroverzni treći mandat, sramotno je pobjegao iz zemlje 2000. kada su procurile videovrpce koje su pokazale kako njegov šef špijuna Vladimiro Montesinos podmićuje zastupnike. Predsjednik je otišao u Japan, zemlju svojih roditelja, i faksom poslao svoju ostavku.
Zaprepastio je pristaše i neprijatelje pet godina kasnije kada je sletio u susjedni Čile, gdje je uhićen i zatim izručen Peruu. Nadao se da će se kandidirati za predsjednika Perua 2006., ali je umjesto toga završio na sudu suočavajući se s optužbama za zlouporabu ovlasti.
Politički kockar s visokim ulozima bi jadno izgubio. Postao je prvi bivši predsjednik u svijetu kojemu je suđeno i osuđen u svojoj zemlji za kršenje ljudskih prava. Nije utvrđeno da je osobno naredio 25 ubojstava od strane odreda smrti za koje je osuđen, ali je smatran odgovornim jer su zločini počinjeni u ime njegove vlade.
Njegova 25-godišnja kazna nije spriječila Fujimorija da traži političku revitalizaciju, koju je planirao iz zatvora sagrađenog u policijskoj akademiji na periferiji Lime, glavnog grada.
Njegova kći kongresnica Keiko pokušala je 2011. obnoviti obiteljsku dinastiju kandidirajući se za predsjednika, ali je tijesno poražena u drugom krugu. Ponovno se kandidirala 2016. i 2021., kada je izgubila za samo 44.000 glasova nakon kampanje u kojoj je obećavala osloboditi svog oca.
Fujimori je rekao za Associated Press 2000. godine, sedam mjeseci prije svog pada s vlasti, da je na političke suparnike gledao kao na šahovske figure koje treba nadmudriti hladnokrvnim distanciranjem.
“U Latinskoj Americi ja sam poseban slučaj”, rekao je. “Imao sam posebnu formaciju u orijentalnom okruženju discipline i ustrajnosti.”
Fujimorijev predsjednički mandat bio je, zapravo, drzak prikaz otvorenog autoritarizma, lokalno poznatog kao “caudillismo”, u regiji koja se nesigurno udaljavala od diktatura prema demokraciji.
Iza njega je ostalo četvero djece. Najstarija, Keiko, postala je prva dama 1996. kada se njegov otac razveo od njegove majke Susane Higuchi, u ogorčenoj borbi u kojoj je ona optužila Fujimorija da ju je mučio. Najmlađe dijete, Kenji, izabran je za kongresmena.
Bivši peruanski predsjednik Alberto Fujimori maše u svom domu u Santiagu nakon što je napustio akademiju za obuku zatvorskih službenika u Santiagu, Čile, 18. svibnja 2006. (AP Photo/Claudio Santana, File)
Fujimori je rođen 28. srpnja 1938., na dan neovisnosti Perua, a njegovi roditelji imigranti brali su pamuk dok nisu otvorili krojačku radnju u središtu Lime.
Diplomirao je inženjer poljoprivrede 1956., a zatim je studirao u Francuskoj i Sjedinjenim Državama, gdje je 1972. diplomirao matematiku na Sveučilištu Wisconsin.
Godine 1984. postao je rektor Poljoprivrednog sveučilišta u Limi, a šest godina kasnije kandidirao se za predsjednika bez da je ikada obnašao političku dužnost, predstavljajući se kao čista alternativa peruanskoj korumpiranoj, diskreditiranoj političkoj klasi.
Igrao je na peruanskom stereotipu o poštenom, marljivom Azijcu i pobudio nade u ekonomski posrnuloj naciji tvrdeći da će privući japansku pomoć i tehnologiju.
Uzletio je sa 6 posto u anketama mjesec dana prije izbora 1990. da bi završio drugi od devet u glasovanju. Pobijedio je Vargasa Llosu u drugom krugu.
Pobjeda je, kasnije je rekao, došla iz iste frustracije koja je potaknula Sjajni put.
“Moja vlada je proizvod odbacivanja, zasićenja Peruom zbog neozbiljnosti, korupcije i nefunkcioniranja tradicionalne političke klase i birokracije”, rekao je.
Nakon što je došao na dužnost, Fujimorijev oštar govor i praktični stil isprva su mu donijeli samo pohvale, dok su eksplozije automobila bombe još uvijek harale glavnim gradom, a godišnja se inflacija približila 8000 posto.
Primijenio je istu ekonomsku šok terapiju koju je Vargas Llosa zagovarao, ali protiv koje se zalagao u kampanji.
Privatizirajući industrije u državnom vlasništvu, Fujimori je srezao javnu potrošnju i privukao rekordna strana ulaganja.
Od milja poznat kao “El chino”, zbog svog azijskog podrijetla, Fujimori je često oblačio seljačko ruho kako bi posjetio domorodačke zajednice u džungli i planinske poljoprivrednike, dok je opskrbljivao strujom i pitkom vodom sela siromašna zemljom. To ga je razlikovalo od patricija, bijelih političara kojima je obično nedostajao njegov pučki dodir.
Fujimori je također dao peruanskim sigurnosnim snagama odriješene ruke da krenu Svjetlećim putem.
U rujnu 1992. policija je uhvatila vođu pobunjenika Abimaela Guzmana. Zasluženo ili ne, Fujimori je preuzeo zasluge.
Njegov možda najpoznatiji izračun nastao je u travnju 1997. kada je poslao komandose obučene u SAD-u u rezidenciju japanskog veleposlanika gdje je 14 ljevičarskih Tupac Amaru pobunjenika mjesecima držalo 72 taoca.
Ubijen je samo jedan talac. Svi otmičari su, međutim, ubijeni, navodno po Montesinosovom nalogu.
Preuzevši vlast samo nekoliko godina nakon što se veći dio regije oslobodio diktature, bivši sveučilišni profesor u konačnici je predstavljao korak unazad. Razvio je sve veću želju za moći i pribjegavao je sve više antidemokratskim sredstvima kako bi je stekao još više.
U travnju 1992. zatvorio je Kongres i sudove, optužujući ih da su sputali njegove napore da porazi Sjajni put i potaknu ekonomske reforme.
Međunarodni pritisak prisilio ga je da raspiše izbore za skupštinu koja bi zamijenila Kongres. Novo zakonodavno tijelo, kojim su dominirali njegovi pristaše, promijenilo je ustav Perua kako bi predsjedniku omogućilo dva uzastopna petogodišnja mandata. Fujimori je ponovno vraćen na dužnost 1995. godine, nakon kratkog graničnog rata s Ekvadorom, u izbornoj premoći.
Zagovornici ljudskih prava u zemlji i inozemstvu osudili su ga jer je progurao zakon o općem oprostu kojim se opraštaju kršenja ljudskih prava koja su počinile sigurnosne snage tijekom peruanske “anti-subverzivne” kampanje između 1980. i 1995. godine.
Sukob bi odnio gotovo 70.000 života, utvrdila je komisija za istinu, a vojska je odgovorna za više od trećine smrti. Novinari i poslovni ljudi su kidnapirani, studenti su nestali, a najmanje 2000 gorštačkih seljanki je prisilno sterilizirano.
Godine 1996. Fujimorijev većinski blok u Kongresu stavio ga je na put za treći mandat kada je odobrio zakon koji je određivao da se njegovih prvih pet godina kao predsjednika ne računa jer novi ustav još nije bio na snazi kada je on izabran.
Godinu dana kasnije, Fujimorijev Kongres smijenio je trojicu sudaca Ustavnog suda koji su pokušali srušiti zakon, a njegovi neprijatelji su ga optužili za nametanje demokratski izabrane diktature.
Do tada su gotovo svakodnevna otkrića pokazivala monumentalne razmjere korupcije oko Fujimorija. Oko 1500 ljudi povezanih s njegovom vladom procesuirano je zbog korupcije i drugih optužbi, uključujući osam bivših ministara vlade, tri bivša vojna zapovjednika, glavnog državnog odvjetnika i bivšeg šefa Vrhovnog suda.
Optužbe protiv Fujimorija dovele su do godina pravnih natezanja. U prosincu je Ustavni sud Perua presudio u korist humanitarnog pomilovanja koje je Fujimoriju na Badnjak 2017. dao tadašnji predsjednik Pablo Kuczynski. Noseći masku za lice i dobivajući dodatni kisik, Fujimori je izašao kroz zatvorska vrata i ušao u sportsko terensko vozilo koje je vozila njegova snaha.
KLIKNITE OVDJE ZA PREUZIMANJE APLIKACIJE FOX NEWS
Posljednji put u javnosti je viđen 4. rujna kada je iz privatne bolnice izašao u invalidskim kolicima. Novinarima je rekao da je bio podvrgnut CT-u, a na pitanje ide li mu još predsjednička kandidatura nasmiješio se i rekao: “Vidjet ćemo, vidjet ćemo.
