Tijelovo je pomični je katolički blagdan koji se u Hrvatskoj i većini katoličkih zemalja slavi u četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva, devetog četvrtka poslije Uskrsa. Svetkovina je državni praznik od 2001. i spomen je na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak, kojim Crkva javno ispovijeda i slavi stvarnu Kristovu prisutnost pod prilikama kruha i vina.
Zagovarateljica posebnog euharistijskog blagdana bila je augustinska redovnica sv. Julijana iz samostana Mont-Cornillon pokraj Liègea u Belgiji, koja je živjela u 13. stoljeću. Od svoje 16. godine Julijana je imala mistična viđenja u kojima je Krist tražio uvođenje blagdana u čast Euharistiji. Najpoznatije viđenje bilo je ono u kojem joj se ukazao pun mjesec s jednom tamnom mrljom – slika Crkve kojoj nedostaje poseban blagdan posvećen Presvetom Sakramentu.
O tome je godinama šutjela, ali nakon savjeta duhovnika podijelila je svoje iskustvo s mjesnim crkvenim vlastima. Biskup Liègea Robert de Thourotte bio je duboko dirnut tim mističnim objavama te je 1246. prvi službeno uveo slavlje blagdana Euharistije u svojoj biskupiji. Nakon Julijanine smrti, ideju su nastavili promicati teolozi i crkveni poglavari – među njima i tadašnji arhiđakon Jacques Pantaléon, koji će kasnije postati papa Urban IV. Upravo je Urban IV. bio onaj koji je, potaknut i euharistijskim čudom u Bolseni, 1264. bulom Transiturus de hoc mundo ustanovio Tijelovo kao blagdan za cijelu Katoličku crkvu – prvi put u povijesti da je papa proglasio svetkovinu za cijelu Crkvu bez odluke sabora.
Značenje blagdana
Tijelovo je „praznik vjere u Boga koji je postao kruh života“, kako je sažeo papa Benedikt XVI. Svetkovina povezuje unutarnju dubinu euharistijskog otajstva s javnim očitovanjem vjere.
Najprepoznatljiviji znak blagdana jesu procesije s Presvetim Oltarskim Sakramentom – hostijom izloženom u pokaznici – koje se održavaju nakon svete mise. Vjernici u svečanim povorkama prolaze ulicama gradova i sela, često na cvjetnim tepisima, a uz pjevanje pjesama i molitve staju kod vanjskih oltara gdje svećenik podjeljuje blagoslov.
Božje čudo u Indiji: Lice Isusa pojavilo se na hostiji, Vatikan sve priznao
Tijelovske procesije diljem svijeta
U mnogim dijelovima svijeta Tijelovo se slavi u velikom zajedništvu vjernika. U Poljskoj, Njemačkoj, Španjolskoj i Italiji procesije na Tijelovo tradicionalno okupljaju tisuće ljudi. U Španjolskoj, osobito u Toledu i Sevilli, procesije se pripremaju tjednima unaprijed i uključuju veličanstvene baldachine, stare relikvijare i djevojčice u bijelim haljinicama koje posipaju latice pred Presvetim. U brazilskom gradu Ouro Preto ulice se ukrašavaju rukom rađenim tepihima od cvijeća, pijeska i piljevine.
U Hrvatskoj su poznate procesije u Zagrebu, Đakovu, Varaždinu, Šibeniku, Splitu i naravno u Ludbregu, gdje se blagdan povezuje s čudom Presvete Krvi. Osobitost hrvatskih procesija su čuvari Presvetog u narodnim nošnjama, glazbene limene kapele i koračnice te svečano klicanje naroda.
Euharistijska čuda koja prate blagdan
Crkva uči da se otajstvo transupstancijacije – preobrazbe kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu – ne može dokazati znanošću, ali stoljetna tradicija bilježi događaje koji vjernicima osvježavaju svijest o stvarnoj Kristovoj prisutnosti.
1. Bolsena‑Orvieto (Italija, 1263.)
Njemački svećenik Petar iz Praga slavio je misu u Bolseni boreći se s nevjericom. Tijekom posvete hostija je počela krvariti po njegovim rukama i po oltarniku (korporalu). Papa Urban IV., tada u Orvietu, poslao je izaslanstvo koje je potvrdilo čudo. Krvavi korporal čuva se do danas u katedrali u Orvietu. Ovo čudo izravno je potaknulo papu da proglasi blagdan Tijelova za cijelu Crkvu.
2. Ludbreg (Hrvatska, 1411.)
U župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Ludbregu, malom baroknom gradiću u sjevernoj Hrvatskoj, dogodilo se jedno od najpoznatijih euharistijskih čuda u Europi. Prema predaji, svećenik je za vrijeme svete mise 1411. posumnjao u stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji. U trenutku pretvorbe, iz kaleža je potekla svježa krv umjesto vina. Uznemiren, svećenik je sakrio relikviju, ali je ona s vremenom ipak postala poznata vjernicima i Crkvi.
Papa Leon X. (1513.–1521.) naredio je ispitivanje događaja i izdao papinsku bulu kojom dopušta javno štovanje relikvije Presvete Krvi Kristove. Ona se do danas čuva u posebno izrađenoj relikvijarnoj kapelici unutar župne crkve.
Događaj nije samo lokalnog značaja: 1739. Hrvatski sabor u Zagrebu jednoglasno je izglasao izgradnju zavjetne crkve u čast Presvetoj Krvi, kao čin zahvalnosti Bogu za zaštitu hrvatskoga naroda. Iako se gradnja zbog povijesnih okolnosti otegnula, zavjetna crkva dovršena je 1994. i posvećena 2005. godine. Svake godine na prvu nedjelju rujna u Ludbreg hodočaste tisuće vjernika iz cijele Hrvatske.
Ludbreško čudo i danas je snažno središte euharistijske pobožnosti i vjerske obnove, a njegovo priznanje od strane Crkve svrstava ga među rijetke službeno potvrđene euharistijske fenomene u svijetu.
Hrvati imaju blago, Kristovu krv: Relikvija je moćna, a crkva često prazna
3. Lanciano (Italija, oko 750.)
Redovnik istočnog obreda posumnjao je u stvarnu prisutnost Krista u Euharistiji. Pred očima prisutnih, hostija se pretvorila u meso, a vino u krv. Znanstvena ispitivanja iz 20. stoljeća (među ostalima prof. Linoli) potvrdila su da je riječ o tkivu srčanog mišića, krvne grupe AB, istovjetnoj onoj iz čuda u Torinskom platnu.
4. Legnica (Poljska, 2013.)
Hostija koja je pala na pod i bila stavljena u vodu, razvila je crveno tkivo. Laboratorijska analiza pokazala je da se radi o tkivu ljudskog srca s tragovima agonije. Vatikan je potvrdio autentičnost i dopustio štovanje.
Obdukcije hostija koje primaju milijuni pokazale šokantne podatke: ‘Ljudsko meso i krv’
