Rat u Iranu mogao bi potaknuti cijene nafte na 100 dolara po barelu. Kriza će utjecati na sve, od cijena goriva do povjerenja potrošača. U središtu Helsinkija benzin je u nedjelju koštao 1,79 eura po litri, a na benzinskoj postaji se stvorio dugi red. Mnogi se boje da će cijene uskoro porasti – piše finski medij Yle.
„Postoji rizik da cijene nafte porastu na 100 dolara po barelu“, kaže glavna strategica S-bankena Tanja Vennonen-Kärnä. Cijene nafte bile su 73 dolara po barelu prije zatvaranja trgovanja. Skok na 100 dolara po barelu predstavljao bi porast od 37%. To će se odmah osjetiti na benzinskim postajama. Vennonen-Kärnä procjenjuje da se porast cijena od 5% može očekivati već sutra. Sveukupno, predviđa značajan porast cijena.
„Tijekom razdoblja velike neizvjesnosti, cijene rastu brzo i naglo. Čim se slika počne razjašnjavati, možda će se situacija smiriti“, obrazlaže ona.
Sada najmoćniji čovjek Irana objavio nešto što se Americi neće svidjeti
Inflacijski rizici i štedljivi potrošači
Povećanje cijene nafte utjecat će na više od samog goriva. Logistika i industrija će patiti. To bi pak moglo potaknuti porast cijena i druge robe. Inflacija u Finskoj je u posljednje vrijeme relativno niska, ali kriza prijeti da će to radikalno promijeniti.
„Postoji rizik da će mnoga roba privremeno postati skuplja“, upozorava Vennonen-Kärnä.To bi pak moglo utjecati na odluke Europske središnje banke (ESB) o kamatnim stopama. Istovremeno, napominje da jačanje eura u odnosu na dolar ublažava inflacijski pritisak, što znači da na tržištu djeluju dvije suprotstavljene sile.
Finsko gospodarstvo već ima poteškoća, a kriza prijeti da će samo pogoršati situaciju. Vennonen-Kärnä se boji da će potrošači postati još oprezniji. „To će potkopati osjećaj sigurnosti. Potrošači će početi štedjeti i gomilati umjesto da troše“, objašnjava ona. Neizvjesnost oko nacionalnog gospodarstva već je bila veliki problem za finsku potrošnju. Sada postoji rizik od pogoršanja.
Koliko će dugo trajati porast cijena ovisit će, između ostalog, o međunarodnoj politici. Američki predsjednik Donald Trump vjerojatno će htjeti sniziti cijene energije uoči međuizbora u studenom, a ta će razmatranja vjerojatno utjecati na trajanje sukoba s Iranom. „Ako globalne cijene energije ostanu visoke, predviđam da bi Trump mogao popustiti, što će zauzvrat i ovdje ublažiti pritisak na cijene“, kaže Vennonen-Kärnä.
Za zabrinute male štediše i ulagače na burzi, ona ima nekoliko ohrabrujućih savjeta.
„Geopolitički rizici obično su kratkotrajni. Stoga je najbolje ne brinuti previše“, kaže ona i preporučuje da se napravi pauza i prvo procijeni stvarni utjecaj na gospodarstvo prije nego što se naprave prilagodbe investicijskoj strategiji.
Demonstrativni nuklearni udar: Što ako nepokornost Zelenskog razbije nuklearni tabu?
Europa u teškoj situaciji
Ali ostavimo sada finski medij i njegove prognoze po strani, i posvetimo se radije krutoj analizi trenutačnog stanja koje uistinu ne izgleda dobro, prije svega po energentima siromašnu Europu.
Naime, događaji na Bliskom istoku uzrokovali su nagli porast cijena nafte, a globalna tržišta sada se trguju iznad 80 dolara po barelu. Prije rata u Iranu bile su ispod 70 dolara. O tome smo pisali i u jučerašnjoj analizi.
Cijena plina na europskoj burzi također je porasla za 200 dolara u jednom danu, dosegnuvši 700 dolara prvi put od siječnja 2023. zbog rata na Bliskom istoku.
Istovremeno, prema zapadnim medijima, cijene nafte mogle bi porasti na 150 dolara po barelu i više usred eskalacije oko Irana.
Što se tiče plina, njegova je cijena u Europi porasla za 20% na otvaranju trgovanja jučer. Analitičari predviđaju da bi se, ako se brodarstvo kroz Hormuški tjesnac zaustavi na najmanje mjesec dana, cijene prirodnog plina u Europi mogle više nego udvostručiti.
Trump se obrušio na Bidena i Zelenskog: Evo što im je zamjerio u kontekstu rata s Iranom
Najnovije stanje: dramatičan rast cijene dizela
Američki i izraelski napadi na Iran i njegovi posljedični uzvratni udari doveli su cijene dizela u Europi na najvišu razinu od listopada 2023. Istodobno, Bliski istok je jedan od najvećih dobavljača goriva u EU, a tankeri su oprezni s tranzitom kroz Hormuški tjesnac, dok je jedna od najvećih rafinerija u Saudijskoj Arabiji gori i zatvorena je zbog iranskog napada dronovima.
Prema Frankfurtskoj burzi, veleprodajna cijena dizelskog goriva porasla je navečer 2. ožujka na 906 dolara po toni, što je najviša razina od listopada 2023.
Na prethodnoj aukciji, 27. veljače, dan prije napada na Iran, cijena je bila 745 dolara, a samo u ponedjeljak cijene su porasle za više od 20%. Aukcija je u tijeku, a konačni rezultat još uvijek nije jasan.
S jedne strane, cijena same nafte porasla je samo neznatno. Cijene sirove nafte Brent porasle su za manje od 9% na 79,3 dolara po barelu. Međutim, za Europu to nije ni bitno.
Naime, arapske zemlje Perzijskog zaljeva, kao što je gore rečeno, glavni su dobavljači dizelskog goriva Europi. Tankeri su i dalje oprezni pri tranzitu kroz Hormuški tjesnac kojeg Iran nije u potpunosti zatvorio ali nadzire plovidbu. Broj brodova koji čekaju na izlaz iz Perzijskog zaljeva je uistinu golem. Istodobno je u jednoj od najvećih rafinerija u Saudijskoj Arabiji izbio je požar zbog iranskog napada dronovima (Teheran opovrgava izvješća da je on napao saudijsku rafineriju, ali ne i ono da je rano jutros dronovima napao američko veleposlanstvo u Rijadu) te je rafinerija – inače u vlasništvu najveće svjetske i saudijske naftne kompanije Saudi Aramco – zatvorena.
U međuvremenu, tereti naftnih derivata proizvedenih od ruske sirove nafte zabranjene su u EU, a Indija, koja je u toj igri sa zabranjenom ruskom naftom najviše sudjelovala i od svega najviše profitirala rafiniranjem iste i daljnjom preprodajom (najviše u Europu), smanjila je izvoz istog na Stari kontinent.
Stoga je Europska unija u sve složenijoj situaciji i itekako pozorno gleda na sve ono što se događa u i oko Irana u kontekstu američko-izraelskih napada i uzvratnih odgovora Teherana. Pritom se vojno ne namjerava uključivati u sukob, isto kao i Velika Britanija, čiji je premijer Keir Starmer to preksinoć jasno dao do znanja. Neovisno o tome što je nakon dugotrajnih sukoba s Trumpom i pritisaka potonjeg na kraju popustio i omogućio SAD-u korištenje britanskih baza za napade na Iran. To je pak proizvelo nove političke potrese u samoj Velikoj Britaniji, ali to je ipak jedna posve druga tema.
Dok jednom ne smrkne drugom ne svane: Zbog rata na Bliskom istoku, Indija će povećati uvoz ruske nafte
Loše i za Ukrajinu
Sve navedeno snažno utječe ne samo na Europu, već i na Ukrajinu, koja pak potpuno ovisi o dizelskom gorivu iz zemalja EU-a.
Prema ukrajinskoj specijaliziranoj publikaciji enkorr, neizvjesnost na vanjskom tržištu zaustavila je domaću prodaju dizelskog goriva. Do prve polovice 2. ožujka trgovci nisu podnijeli nikakve ponude za gorivo, piše publikacija.
“Sve je na čekanju. Toliko je pitanja i nemoguće je znati što će se dogoditi s resursom i njegovim cijenama.” — rekao je jedan od trgovaca za enkorr.
Cijene na ukrajinskim benzinskim postajama u međuvremenu rastu.
Ruski pak mediji pišu kako su zbog američkih i izraelskih napada na Iran i njegovih vojnih odgovora, cijene plina u Europi skočile na 586 dolara po tisuću kubičnih metara.
Jedan od najvećih proizvođača ukapljenog plina (LNG), Katar, objavio je kako je zaustavio njegovu proizvodnju zbog iranskih napada dronovima. To je pak zemlja čije se golemo bogatstvo temelji isključivo na proizvodnji i izvozu LNG-ja pa nije potrebno govoriti kolike će imati financijske gubitke već sada, a kamoli ukoliko se rat produži na duže vrijeme za što itekako postoje izgledi.
Podsjećam kako i UAE, poput Katra, također ima LNG terminal u Perzijskom zaljevu. Međutim, kako su LNG prijevoznici zaustavili sve ulaske u Zaljev zbog prijetnje raketnim ili napadima dronovima od njega sada ima malo koristi. Primarno mu je vjerojatno samo to da terminal ostane neoštećen tj. funkcionalan.
Prosudba
Iako u ovom trenutku sigurno još ne, ipak postoji mogućnost i za posredništvo vanjskih igrača da se svemu ovome što se događa na Bliskom istoku brže stane na kraj. Naime, nastali kaos, koji u suprotnom može samo rasti, nikome ni u bliskoistočnoj regiji ni u svijetu ne odgovara – pa tako ni SAD-u. Potonjem dugotrajni rat nikako ne ide u prilog bez obzira što je Trump jučer izjavio kako je na njega navodno spreman (takav rat, još uz eventualni veliki broj američkih žrtava, izazvao bi politički debakl za republikance u kontekstu jesenskih predizbora, a što bi pak Trumpu, u kontekstu gubitka nadzora nad Kongresom definitivno onemogućilo provedbu svojih politika u završne dvije godine mandata koje bi sigurno bile opterećene učestalim zahtjevima demokrata za njegovim opozivom – impeachment).
U tom smislu, Moskva, koja ima dobre odnose i s Iranom i zaljevskim monarhijama, ali i aktivne kontakte s Trumpom po pitanju kalibriranja američko-ruskih odnosa u kontekstu ukrajinskog sukoba, kao i s izraelskim premijerom Benjaminoim Netanyahuom – nedvojbeno će biti ona koja tu ulogu želi preuzeti na sebe.
Trump će, svakako, prije toga nastojati samostalno promijeniti režim u Iranu jer nikome ne želi ništa dugovati ukoliko to nije krajnje nužno, a najmanje to želi Moskvi i Putinu. Potonjem bi, naime, uloga posrednika u iranskom ratu bila protuteža istoj takvoj Trumpovoj ulozi u završetku ukrajinskog rata u kojoj on nedvojbeno uživa. Izvukao je elegantno SAD iz uloge neposrednog pomagača Kijevu a teret opskrbe istoga kao i sigurnosne rizike od sukoba s Rusijom time prebacio na Europu. Istodobno je nastavio izvlačiti dobit iz nastavka rata za američku vojnu industriju, pa je teško očekivati da Trump nešto slično želi omogućiti i Putinu zbog svoje potencijalne nesposobnosti da sam završi ono što je s Iranom i počeo.
Ali tako je isto mislio i Putin na početku ruske invazije pa mu se nije ostvarilo. Međutim Trump je u prednosti da mnogo toga nauči iz Putinovih katastrofalnih grešaka i da ih ne ponovi.
Ali za instalirati u Teheranu po Ameriku i Izrael poslušnu vlast bit će potrebno puno više i napora i vremena od onog čime Trump trenutačno raspolaže, tim više što će na kraju sve ovisiti o mogućnosti izbijanja iranske revolucije i njezinog uspjeha.
Blic analiza Zorana Metera: UK od Kijeva traži pomoć; cijene nafte ratu; Kina i Rusija čekaju Trumpov kiks
Ona je trenutačno vrlo malo izgledna – ne samo zbog najavljenog jačanja zračnih napada na Iran (tko bi u takvim uvjetima masovno prosvjedovao po ulicama velikih gradova), već i zbog proglašene 40-dnevne nacionalne žalosti za ubijenim ajatolahom Alijem Hameneijem.
Ali nikada se ništa ne smije isključivati, pa tako niti nova iranska revolucija.
