Trumpov jastreb ogorčen što Iran prolaz Hormuzom naplaćuje u juanima: To je napad na dolar!
Američki predsjednik Donald Trump, čim se jutros probudio i ustao iz kreveta, uspio je napisati na svojoj društvenoj mreži Social Truth ni manje ni više nego da će večeras jedna civilizacija završiti svoje postojanje.
Zašto je ova objava važna? Zato je večeras završava Trumpov ultimatum Iranu da prihvati njegove uvjete za završetak rata, što je Teheran još jučer odbacio kao neprihvatljivo i predao SAD-u preko Pakistana kao posrednika svojih 10 uvjeta za završetak rata. Njih je pak Trump odbio, pa je s pravom za očekivati izvršenje Trumpovih prijetnji za snažne udare po iranskim elektranama.
Zašto kažem s pravom? Pa zato što drugog izlaza za Trumpa, osim eskalacije, zapravo i nema. Do sada niti jedan prvotno postavljen ključni politički cilj američko-izraelskog napada na Iran od 28. veljače nije ispunjen. Evo argumenta:
Niti je došlo do revolucije potaknute navedenim snažnim i iznenadnim napadom i likvidacijom gotovo cjelokupnog političkog i vojnog vrha zemlje na čelu s ajatolahom Alijem Hameneijem – i posljedične smjene teokratskog režima koji je na vlasti od Islamske revolucije 1979.g. Nije došlo ni do raspada Irana po etničkoj osnovi temeljem očekivanih separatistički usmjerenih pobuna protiv države (tu se najviše računalo na iranske Kurde potpomognute svojom iračkom subraćom) što bi pak otvorilo i mogućnost za američku kopnenu invaziju, već prema potrebi. Dalje, u rat na strani Amerike nisu se uključile (barem za sada) ni ključne arapske zaljevske monarhije (tomu su trenutačno najbliži UAE iako je i to malo vjerojatno barem dok Iran potpuno vojno i politički ne oslabi). I konačno, nije pronađen ni evakuirani iranski obogaćeni uran (navodno oko 450 kilograma) koji je skriven negdje duboko u planinskim gudurama središnjeg Irana, a njegovu točnu lokaciju vjerojatno malo tko zna i u sadašnjem iranskom državnom vrhu.
Ali zato je došlo do neočekivanog iranskog simetričnog odgovora po američkim i izraelskim vojnim ciljevima u regiji, kao i onog asimetričnog – po energetskim i drugim infrastrukturnim objektima njegovih arapskih susjeda s ciljem izazivanja globalne energetske krize u čemu je Teheran de facto uspio, želeći poticanje snažnog međunarodnog pritiska na Trumpa da čim prije zaustavi ovaj rat. Došlo je i do vojnih akcija iranskih proxyija u regiji protiv američkih vojnih ciljeva – prije svega onih u Iraku, ali sve više i u Jemenu od strane proiranskih Hutista koji pojačavaju djelovanje u ključnom pomorskom prolazu Bab el-Mandebu na ulasku iz Arapskog u Crveno more. Također je došlo i do potpune iranske kontrole nad Hormuškim prolazom i njegovog zatvaranja za sve zemlje osim one koje su prijateljski nastrojene prema Iranu (Kina, Rusija, Pakistan, Indija, Irak). Došlo je i do kritičkog smanjenja zaliha američkih krstarećih raketa Tomahawk za Pentagon i štošta drugog vezano uz proturaketnu obranu.
Zapravo sam iz nekog razloga uvjeren kako Teheran još uvijek dovoljno taktizira i ostavlja prostor za eventualni dogovor – i da zato još uvijek nije iskoristio sve svoje glavne vojne adute koje ima na raspolaganju i koji su vjerojatno još razornijeg potencijala.
Trump: U sljedeća 2-3 tjedna ćemo vratiti Iran u kameno doba gdje i pripadaju
Ovo se ne može proglasiti pobjedom. Štoviše!
Drugim riječima, ne samo što Trump u ovom trenutku nema mogućnosti bilo što proglasiti američkom vojnom pobjedom (čak i da mu inače većinom neskloni američki mediji u tome obilato pomognu) s obzirom na gore navedene, početno proklamirane ciljeve.
Sve ovo čemu svjedočimo zadnjih skoro već punih pet tjedana puno više sliči na debakl čitave operacije, i političko i vojno manevriranje u hodu (prebacivanje novih marinaca i specijalaca, zrakoplova i brodova, medijski proklamirani navodni planovi o zauzimanju ovih ili onih iranskih otoka i sl.), s ciljem stvaranja dojma kako se sve drži pod kontrolom i da se ide u pravom smjeru do svijetle pobjede.
Koliko je stanje zapravo delikatno najbolje je svjedočilo i nedavno iransko obaranje još jednog američkog zrakoplova i posljedična dramatična akcija američkih specijalnih postrojbi za spašavanje pilota u kojoj su navodno izgubljena još dva zrakoplova i dva helikoptera, ali je pilot vjerojatno ipak spašen uz veliku medijsku pompu u SAD-u, kao da je to bit pokrenutog rata a ne proklamirani politički ciljevi.
Nevjerojatna američka akcija spašavanja pilota u Iranu: Okršaji na terenu
Očekujem mrak
Stoga očekujem večeras ili u noći na srijedu uistinu masovne američke i izraelske udare po iranskim elektranama.
Tim više što svojevrsni alibi Trumpu za tako nešto upravo sada daje jedan od najvećih američkih jastrebova uopće, i veliki pobornik američkog napada na Iran – senator republikanac Lindsey Graham.
On je, naime, za Fox News dramatično konstatirao (iako se to zna već dovoljno dugo) kako Iran prihvaća plaćanja u juanima za brodove koji prolaze kroz Hormuški tjesnac, što predstavlja prijetnju dolaru. Podsjetio je na poredak koji se razvio u prošlom stoljeću, prema kojem se nafta trguje isključivo u dolarima.
„Što se tiče Hormuškog tjesnaca, trenutno oni – IRGC, Iranci – naplaćuju brodovima prolaz kroz tjesnac i prihvaćaju juane, a ne dolare. Jedna od opasnosti cijelog ovog nereda je da ako počnemo dopuštati trgovanje naftom u kineskoj valuti, to će napasti dolar. Od 1974. godine svaki barel nafte kojom se trguje i razmjenjuje u svijetu tržen je u dolarima. Pa što Iranci pokušavaju učiniti? Pokušavaju prebaciti valutu s dolara na kineski juan, a to je napad na dolar. I to se mora zaustaviti“, rekao je Graham.
Istodobno, SAD šalje 142. topničku brigadu na Bliski istok, kako je to upravo izvijestio na X-u bivši časnik, sadašnji senator iz Arkansasa i simpatizer MAGA-e Tom Cotton. „Danas, hrabri muškarci i žene iz 142. poljske topničke brigade iz Arkansasa kreću na Bliski istok“, napisao je Cotton.
Dakle, Graham priprema Trumpu psihološki teren u američkoj javnosti za odlučujući napad za vraćanje Irana „u kameno doba“, kako je to prošli tjedan Trump i zaprijetio. A nestanak struje u toj zemlji, iako vjerojatno ne bi bio baš to, definitivno bi ju oslijepio i umanjio učinkovitost njenih uzvratnih vojnih odgovora. Iako je, realno, nemoguće u potpunosti uništiti sve iranske elektrane jer ih ima golemi broj za državu takve veličine i tog broja stanovnik. Ali one najveće i najvažnije bi se uništiti ili privremeno onesposobiti svakako moglo.
Je li to onda i Trumpova konačna „izlazna strategija“ za proglašenje kraja rata? Ne znam, ali možda bi i mogla biti.
Ne bi me čudilo, da nakon eventualnih napada na elektrane, u medijima sutradan osvane satelitska snimka regije u kojoj se vidi kako je teritorij Irana potpuno u mraku, okružen svjetlom svojih arapskih i drugih susjeda. To bi sigurno izazvalo psihološki efekt u američkoj javnosti, što bi Trump odmah i požurio iskoristiti kao dokaz slamanja Irana i ne postojanja daljnje potrebe za američkim vojnim angažmanom.
‘Epski bijes’ ili epski promašaj? Izlazak SAD-a iz rata s Iranom je neizbježan. Štete goleme, posljedice dugoročne
Što je s nuklearnim oružjem?
Ali naglašavam – ovo je samo moje glasno razmišljanje. Naime, nije isključeno i ono o čemu sam već ranije pisao – i što je zapravo najcrnji mogući scenarij: da Trump i svi oni koji stoje iza ove američko-izraelske vojne kampanje unutar američke duboke države (tzv. kršćanskih cionista i onih stvarnih cionista) – svjesni nepostizanja gore navedenih željenih političkih ciljeva i pod strahom da se Trumpa u zemlji i svijetu ne proglasi gubitnikom (jednako kao i Netanyahua) a Iran s vremenom oporavi pod utjecajem i zaštitom Kine i Rusije – krenu na sve ili ništa, i posegnu za oružjem masovnog uništenja tj. onim nuklearnim.
Tko bi prije za njim posegnuo – SAD ili Izrael? Mislim da bi u takvom apokaliptičkom scenariju Trump vodstvo prepustio Izraelu (Trump je od ranije poznat kao veliki protivnik nuklearnog oružja iako ga sada želi modernizirati i povećati američke arsenale). Tj. nanošenje prvog udara morao bi odobriti Netanyahu u ime zaštite same opstojnosti Države Izrael, a onda bi se, već prema potrebi odnosno iranskoj reakciji po Izraelu – Trump i sam mogao uključiti u tako nešto pod krinkom zaštite Izraela. Naime, nitko ne zna što još od ubojitog raketnog oružja nepoznatog ima Iran, s obzirom kako ga neočekivano brzo obnavlja. Jer zna se da je on na razvoju svog raketnog programa surađivao sa Sjevernom Koerejom. A ona je nuklearna sila, koja raspolaže i s interkontinentalnim balističkim raketama, kao i onim hiperzvučnim. Što je od svog znanja Pjongjang dostavio Teheranu može se samo nagađati, kao i ono što mu je mogao isporučiti preko Kaspijskog mora uz “žmirenje” Rusije?
Iskreno se nadam kako u svemu griješim, a ovo pišem isključivo iz razloga da ukažem na svu dramatičnost ovog rata koji se nije ni trebao ni smio dogoditi. Zadovoljavajućeg izlaza za sve tri u njega neposredno uključene strane jednostavno nema.
Iran će u slučaju uništenja njegovih elektrana, kako je otvoreno najavio – udariti po ključnim energetskim sustavima u regiji, uključujući i životno važna postrojenja za desalinizaciju vode – pa regionalna eskalacija postaje neizbježna.
Iračke šijitske milicije, kojima de facto upravlja Teheran, već su objavile kako nakon ovoga za njih više državne granice na Bliskom istoku neće postojati. Vjerojatno slično misle i jemenski hutisti kao i libanonski Hezbollah.
Osim Irana, koji je objektivno u najtežem položaju, najdeblji kraj već sada, a poglavito nakon eventualne navedene krajnje eskalacije – platit će bogate arapske monarhije. One iste koje su proteklih desetak godina u Europu investirale goleme količine novca i koje bi, jednog dana, kada se, i ako, sve ovo jednom zaustavi – mogle povući stotine i stotine milijardi dolara ubrizganog novca u europske fondove i investicije, i ostaviti europske elite i u nevjerici i u neimaštini.
Ovaj bi rat, ako se žurno ne nađe sveobuhvatno trajno rješenje uz pomoć ukupne međunarodne zajednice uistinu mogao biti „Majka svih ratova“, a Bliski istok jedina regija u kojoj bi se uporabilo nuklearno oružje bez da to izazove identičnu protureakciju drugih nuklearnih sila.
‘Zbogom’ NATO: Trump jako ljut na europske saveznike
Ali zato bi otvorilo Pandorinu kutiju širenja (moguće i uporabe) nuklearnog oružja koju više nitko ne bi mogao zatvoriti.
Koliko bi pak to na kraju bilo u interesu samog SAD-a, a poglavito Izraela, prosudite sami.
