- Vlade, od New Delhija do Bangkoka, Seula do Tokija, pripremaju se za novi val inflacije uzrokovan ratom i stanjem u Hormuškom tjesnacu. U brojnim azijskim zemljama dužnosnici su zatvorili škole, rekli radnicima da ostanu kod kuće i zatražili od ljudi da usvoje druge mjere uštede goriva jer očekuju da će nagli porast cijena nafte potaknuti porast cijena gotovo svega, od hrane do prijevoza i električne energije.
- Europski politički mudraci svojim potezima očito žele ubrzati Trumpov pad. Ali mogli bi se opasno poskliznuti ukoliko do tog pada ne dođe. Trump nevjeru ne prašta! Dvolične igre prije ili kasnije dođu na naplatu.
- Europa oduvijek voli voditi čvrste političke igre, dok po pitanju praktičnog djelovanja rješavanja kriza, čak i kada to moralna načela nalažu, u praksi malo što poduzima.
Nakon američko-izraelskog napada na Iran 29. veljače i iranskih vojnih odgovora koji uključuju i djelomičnu blokadu tankerskog prometa kroz Hormuški prolaz (ne fizičku, već onu kroz moguće zračne napade na brodove), čitav je svijet zahvatio strah, pa i panika od moguće globalne energetske krize. Ništa čudno, ukoliko se zna da kroz Hormuz prolazi oko 20% globalnih tokova nafte i ukapljenog plina – LNG.
Obično su zapadni mediji, pa i mi, na našem portalu, ukazivali na položaj Europe kao najranjiviji u spomenutom kontekstu. Naime, dobro je poznato kako Europa (misli se na političku, a ne geografsku Europu) oskudijeva energentima – prije svega ugljikovodicima. Zna se i to, kako se nakon ruske invazije na Ukrajinu velikim dijelom odrekla ruske nafte i plina, pri čemu joj je znatan dio kompenzacije za iste dolazio upravo iz Bliskog istoka – prije svega Perzijskog zaljeva koji je sad zahvaćen ratnim plamenom.
Zbog toga se nije obraćala pozornost na druge regije i kontinente, prije svega Aziju, uz izuzetak koji se odnosio na činjenicu da su Kina i Indija i dalje nastavile primati iransku naftu s obzirom da su i njihovi i iranski tankeri slobodno prolazili Hormuškim tjesnacem. Trump ih nije želio napadati kako ne bi došlo do još većeg rasta globalnih cijena nafte što negativno utječe i na američko tržište, a istodobno je želio izbjeći oštre pritiske tih važnih zemalja, ali i ostatka svijeta, usmjerene na brzi završetak vojne kampanje protiv Irana.
Ovdje je važno dodati kako i Kina i Indija naftu, osim iz Irana, uvoze i od arapskih zemalja Zaljeva čiji je izvoz od rata paraliziran, a skladišni kapaciteti napunjeni do krajnjih granica zbog čega su primorane smanjivati proizvodnju. Zbog straha od rasta cijena i nezadovoljstva po SAD geopolitički prevažne Indije, Trump je New Delhiju privremeno dozvolio uvoz ruske nafte, što joj je prethodno bio zabranio kroz trgovinski sporazum (iako, prema pojedinim medijima, uvoz iste od strane Indije navodno nije bio u cijelosti obustavljen). Štoviše! Ubrzo nakon toga Trump je čak privremeno ukinuo sankcije i na izvoz ruske nafte koja je opet ubrzano počela stizati u indijske rafinerije, a Kina ju nikada i nije prestala uvoziti.
Međutim, globalne i kontinentalne velesile – Kina i Indija, nikako nisu čitava Azija. Tamo je sada čitav niz, čak i važnih država koje su se našle u velikim, neke i egzistencijalnim problemima nakon pokrenutog rata protiv Irana i nestašice energenata. Do njih ni nafta ni plin više ne dolaze, a o njima su potpuno ovisne. O tome više malo kasnije u tekstu, a prije toga osvrnuo bih se na današnje pozitivne pokazatelje za Europu.
Stubb briljira: Predložit će europsku vojnu pomoć Trumpu u Hormuzu, u zamjenu za pomoć SAD-a Ukrajini
Cijene plina u Europi pale, rast burzi – kao zatišje pred moguću oluju
Europske dionice porasle su u srijedu, pri čemu je STOXX 50 porastao za 0,9%, a STOXX 600 za 0,4%, što je treći uzastopni rast. Ulagači su ostali fokusirani na ključne odluke monetarne politike ovog tjedna, uključujući objavu Federalnih rezervi kasnije tijekom dana. U međuvremenu, obnovljeni optimizam oko umjetne inteligencije i pad cijena nafte pomogli su poboljšati raspoloženje na tržištu (info: trade economics).
Irak je postigao dogovor o nastavku izvoza preko turske luke Ceyhan, ublažavajući zabrinutost zbog poremećaja u opskrbi povezanih s iranskim ratom. SAD su također pojačale napore kako bi se potaknulo ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca. Također, izvršni direktor Nvidije naglasio je brzo rastući projekt umjetne inteligencije, OpenClaw, kao značajan napredak u ljudskoj interakciji s umjetnom inteligencijom. Tehnološki, financijski i industrijski sektori bili su sektori s najboljim rezultatima. ASML Holdings porastao je za 2,5%, a HSBC za 1,2%. Dionice Diploma skočile su za oko 17% i dosegle vrh STOXX 600 nakon što je tvrtka podigla svoje smjernice za fiskalnu 2026. godinu.
Terminske cijene europskog prirodnog plina pale su ispod 51 eura po MWh nakon što je Irak postigao gore spomenuti sporazum s Kurdistanom.
Zbog krize u Hormuzu Europa mora plaćati više cijene goriva. Poremećaj dolazi neposredno prije sezone gomilanja zaliha u regiji, s razinama skladištenja već oko 15 postotnih bodova ispod petogodišnjeg prosjeka nakon hladne zime. Kao rezultat toga, Europi će ovog ljeta trebati povećan uvoz LNG-a. HSBC očekuje da će cijene plina ostati povišene, predviđajući porast od 40% u 2026. godini.
Tjedna analiza Zorana Metera: Europa nije svjesna što ju čeka; ovo neće moći izdržati
Energetski šok u Aziji: može li doći do nestašica hrane i gladi?
Oko 80% azijskog uvoza nafte prolazi kroz Hormuški tjesnac. I ne samo to! Oko 80% katarskog izvoza ukapljenog otprema se u Aziju, uključujući Kinu, Indiju, Japan i Južnu Koreju – preko Hormuza.
Još nešto, ne manje važno! Azijski poljoprivredni sektor sada bi se zbog spomenutog rata mogao naći u velikim problemima, a gotovo da bi se iduće godine mogla pojaviti i glad. Naime, Azija uvelike ovisi o Bliskom istoku po pitanju opskrbe umjetnim gnojivima, a Perzijski zaljev ključno je središte za globalnu proizvodnju gnojiva s obzirom kako je prirodni plin ključan za proizvodnju gnojiva poput uree, najčešće korištenog dušičnog gnojiva na svijetu.
Zanimljiv tekst objavio je prije dva dana američki The Time, u kojem, između ostalog piše kako se vlade, od New Delhija do Bangkoka, pripremaju za novi val inflacije uzrokovan ratom i stanjem u Hormuškom tjesnacu. U brojnim azijskim zemljama dužnosnici su zatvorili škole, rekli radnicima da ostanu kod kuće i zatražili od ljudi da usvoje druge mjere uštede goriva jer očekuju da će nagli porast cijena nafte potaknuti porast cijena gotovo svega, od hrane do prijevoza i električne energije.
Vijetnam ima jedan od najtanjih energetskih rezervi u Aziji, s procjenama da će mu rezerve nafte trajati manje od 20 dana, prema izvješću Azijskog medijskog centra. Pakistan i Indonezija održavaju rezerve za oko 20 dana. Indija, Tajland i Filipini oko dva mjeseca.
Filipini, Tajland, Malezija i Brunej ovise o uvozu za 60 do 95% svoje opskrbe sirovom naftom, rekao je za Al Jazeeru Alloysius Joko Purwanto, ekonomist u Institutu za ekonomska istraživanja za ASEAN i Istočnu Aziju sa sjedištem u Džakarti.
Oko dvije trećine iračkog izvoza sirove nafte otprema se u Kinu i Indiju, čije su rafinerije postavljene za preradu težih vrsta, a mnoge su privremeno zaustavile proizvodnju zbog rata, isto kao i u Katru, Saudijskoj Arabiji i UAE.
Južna Koreja je također uvela prvo ograničenje goriva u gotovo tri desetljeća, dok je Japan ovog tjedna počeo plasirati naftu iz svojih nacionalnih rezervi.
Tajland je uveo privremeno ograničenje cijena dizela, Vijetnam razmatra privremeno smanjenje uvoznih tarifa za gorivo, a Indonezija je izjavila da će povećati subvencije za gorivo kako bi ublažila energetski šok. U razgovorima s Indonezijom i Rusijom ovog tjedna, Filipini su također pozvali nacije da poštuju trgovinske ugovore o opskrbi gorivom Filipinima.
Iran nastavlja gubiti čelnike: Ubijen obavještajni ministar
Kina svijet za sebe
Međutim, jedna zemlja u Aziji možda će uspjeti prebroditi oluju. Kina, koja uvozi oko 40% svoje nafte s Bliskog istoka, imala je zalihe sirove nafte prije rata, što joj je omogućilo da iskoristi svojih 1,4 milijarde barela sirove nafte u strateškim skladištima. Kina je također u boljem položaju zbog partnerstva s Iranom i Rusijom, što joj je omogućilo nastavak uvoza prirodnog plina iz Rusije kroz kopneni plinovod. Kina je također dugo bila jedan od najvećih kupaca iranske nafte, usprkos zapadnim sankcijama, a Iran je navodno dopustio kineskim brodovima da prođu kroz tjesnac čak i dok je blokirao druge brodove – piše Time.
Iran također razmatra dopuštanje tranzita tereta koji se trguje u kineskim juanima kroz Hormuz, rekao je iranski dužnosnik za CNN. Takav potez bi preusmjerio energetske tokove prema Kini i doveo u pitanje dominaciju američkog dolara na globalnim tržištima.
Ipak, SAD će vjerojatnije imati ekonomske koristi od naftne krize nego njegov ključni geopolitički suparnik, barem u bliskoj budućnosti, jer Kina još uvijek uvozi daleko više energije s Bliskog istoka. SAD je također glavni proizvođač nafte, a američke naftne tvrtke mogle bi imati koristi od gubitka opskrbe na Bliskom istoku.
Blic analiza Zorana Metera: Euro pada; Kina preuzela kontrolu plina; preprodaju i ruski
Trump odgodio posjet Kini
Ali ipak, daleko je to od dobrih vijesti po Trumpa. Evidentni problemi s prvotno osmišljenim scenarijem rata protiv Irana ne daju mu previše razloga za optimizam, barem za sada. Osim što je američka vojska i sama trpi neviđene materijalne gubitke neočekivanim (po Washingtona, ali ne i mnoge svjetske promatrače) iranskim napadima na njihove baze diljem regije, te ubrzano iscrpljuje svoje zalihe suvremenog raketnog oružja, Trump se ozbiljno posvađao i sa svojim europskim saveznicima u NATO-u zbog njihovog odbijanja slanja svojih ratnih brodova za deblokadu Hormuza što je Trump prethodno zatražio.
I što je još gore, svjestan je da do sada ovakvim razvojem ratnog scenarija nije uspio osigurati željenu „batinu“ za dobivanje ustupaka od strane Pekinga, prije svega skidanje zabrane njenog izvoza rijetkih zemnih metala SAD-u (poput volframa, koji je nužan za vojnu proizvodnju – od raketa do protuoklopnog streljiva, i čije su zalihe Pentagona sada već kritično smanjene) što je obećala ali nije izvršila. Vjerojatno, zbog američke intervencije u Venezueli koja je Kini nanijela velike ekonomske štete, prije svega u energetskom sektoru ali i ne samo tamo.
Zbog neuspjeha u brzom slamanju Irana kao važnog kineskog strateškog partnera i člana BRICS-a i Šangajske organizacije – SCO, Trump je jučer i službeno odgodio planirani posjet Kini krajem ožujka, za mjesec dana. Hoće li mu taj rok biti dovoljan da u Peking „ujaše na bijelom konju“ kao ratni pobjednik još je teško reći. Jer i Kina će, nedvojbeno, činiti napore (daleko izvan očiju javnosti) kako bi Iran što duže ostao na površini, jer dobro zna kako vrijeme u ovom ratu ne radi za Trumpa.
Blic analiza Zorana Metera: Stigao trenutak istine. Iako šah ne vlada, Teheran u šahu drži čitav Zapad
Zaključak
Rat iscrpljuje i američki vojni stroj i financijske resurse općenito, a svaki dan, da ne govorim i tjedan nastavka rata – negativno utječe i na Trumpovu popularnost u zemlji i svijetu koja je ionako, nakon svega ovoga što se događalo od Nove godine do sada postala krajnje niska.
Na to pak računaju europski politički mudraci, koji svojim potezima očito žele ubrzati Trumpov pad. Ali zato bi se mogli opasno poskliznuti ukoliko do tog pada ne dođe. Trump nevjeru ne prašta! Dvolične igre prije ili kasnije dođu na naplatu.
Jer Europa je zadnja koja mu oko ovog rata može moralizirati. Itekako je kumovala svemu ovome što se sada događa s Iranom: aktivno je podržavala Trumpov pritisak i prijetnje Teheranu, sama je prijetila Iranu, da bi se krajem prošle godine EU konačno i priklonio Trumpovim oštrim protuiranskim sankcijama, dok je protiv bio samo jedan jedini dužnosnik – španjolski premijer Pedro Sanchez. Ima toga još puno ali to nije predmet ove analize.
Trump ljut na Europu: ‘Macron će brzo napustiti dužnost’; Graham: slijede ‘ogromne posljedice’
Europa oduvijek voli voditi čvrste političke igre, dok po pitanju praktičnog djelovanja rješavanja kriza, čak i kada to moralna načela nalažu (poput rata protiv Hrvatske 1991. i BiH godinu dana kasnije, rata u Pojasu Gaze) ne žuri previše. Ali sada su geopolitičke okolnosti posve drukčije da bi takve igre bile bezopasne. Istočni bok EU-a izložen je velikoj sigurnosnoj krizi u odnosima s Rusijom zbog rata u Ukrajini kojem se kraja ne nazire, a na njenom južnom obodu – Bliskom istoku, ratni kaos uzima maha s prijetećim energetskim i migracijskim posljedicama po EU. U takvom kontekstu nije se pametno bosti s nikim, a kamoli ključnim saveznikom pa zvao se on i ekscentrični Trump.
Sve u svemu svijet kuha iako još ne puca po šavovima. Međutim, ni to nije isključeno ukoliko uskoro razum ne prevlada ludost.
I upravo pristigla vijest Bloomberga koja ukazuje kako je do dominacije razuma još dalek put: američke i izraelske snage napale su iransko naftno i plinsko polje Južni Pars u Perzijskom zaljevu, kao i naftna i petrokemijska postrojenja u gradu Assaluyehu.
‘Epski bijes’ ili epski promašaj? Izlazak SAD-a iz rata s Iranom je neizbježan. Štete goleme, posljedice dugoročne
Cijene nafte i plina odmah su skočile. Sirova afta Brent porasla je za 2,7% na 105,87 dolara po barelu, dok je europski prirodni plin porastao za 1,8%.
