Dva šuta, i oba je zaključio pogotkom, proveo je u igri 21 minutu i 48 sekundi. Ukradena lopta, blok. Španjolska je dobila u finalu SP-a Mađarsku s 15:13, a on je odigrao zadnju utakmicu u svojoj blistavoj karijeri.
Ne znam hoće li ikad priznati, ali ovakav oproštaj je priželjkivao u Parizu, na Olimpijskim igrama. Živio je za tu medalju, to mu jedino nedostaje, ali toliko toga drugoj je uzeo. Ovo mu je šesta sa svjetskih prvenstava, kojih je odigrao – pazi sad – trinaest. Felipe Perrone je imao debi 2001. u Fukuoki. Oproštaj 24 godine poslije!
Španjolska je četvrti put svjetski prvak. Dobar dan, evo nas – kažu Španjolci Mađarima i Talijanima, koji su do jučer bili najuspješniji s po četiri naslova. Sad ih toliko ima i Španjolska.
Uoči utakmice je World Aquatics posvetio nekoliko trenutaka vaterpolskom velikanu. Izašao je sam na pozornicu. Dobio pljesak s tribina. Vidjelo se da je u utakmici, da ne razmišlja o oproštaju, već o Mađarima, odluci o zlatu. Medalju je već imao. Želio je najsjajniju. Nije želio otići s porazom.
Najbolji vaterpolo sam igrao one dvije sezone u kapici Juga – to je rekao sad u Singapuru. Ne, kasnije je naglasio, nisam to rekao jer razgovaram za hrvatske medije.
Tako je bilo, baš tako – naglasio je Perrone, koji odlazi nakon što se popeo na tron, na prvenstvu na kojem je umrla ljepota vaterpola, koje je postalo potezanje, sve se svodi na šut, te kako ćeš odigrati igrača više, igrača manje. Nekima je polufinale Srbija – Mađarska 18:19 lijepa utakmica. Ružnija da ne može biti ružnija. Ljepša je bila druga polufinalna, Španjolska – Grčka 7:7.
Ali, to sad na stranu. Španjolska je prvak. Kad već nije Hrvatska uspjela, zbog tog rastom malog, ali velikog igrača, još većeg čovjeka, moralo je završiti ovako. Bogovi su ovako htjeli.
Perrone, kralju, uživaj! Zaslužio si!
