Virginia Sibanda brine se da će njezina 17-godišnja kći biti prisiljena pobjeći s jednim od dobrostojećih lokalnih muškaraca ili s jednim od mnogih ispirača zlata koji su se spustili na obližnju rijeku Runde u isušenom okrugu Mwenezi u Zimbabveu.
Opustošen sušom i sušnim razdobljima u proteklih nekoliko godina – situaciju pogoršanu rastresitim tlom, pijeskom i glinom koju su ispirači ispirali u vodene tokove – Mwenezi, u zimbabveanskoj pokrajini Masvingo, jedno je od najsiromašnijih sela u Zimbabveu, gdje se ukupno 1,5 milijuna suočava s glađu prema UN-ovom Svjetskom programu za hranu (WFP).
“Svaki dan se brinem i bojim se da će moja kći zatrudnjeti zbog nekog od ovih ispirača zlata koji često dolaze baciti novac u zajednicu ili da bi mogla biti namamljena na seks s nekim od starijih muškaraca koji su u boljem stanju”, kaže Sibanda.
“Oni koji tragaju za zlatom mogu dobiti nešto novca i koriste taj novac kako bi namamili mlade djevojke na seks, pri čemu je nekoliko mladih djevojaka u zajednici zatrudnjelo. Bojim se da će moja kći nasjesti na ovo zbog naše situacije”, dodaje.
Međunarodni razvoj i financiranje humanitarne pomoći iz Sjedinjenih Država – pod Agencijom Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID) – i iz drugih zapadnih zemalja bilo je ključno u pružanju pomoći u hrani i potpori projektima stvaranja prihoda u Zimbabveu. Budući da su učinci klimatske krize postali sve češći i razorniji, međunarodna je pomoć bila ključna intervencija u otpornosti i prilagodbi.
Međutim, nakon što je Trumpova administracija u biti zatvorila USAID prošle godine, zajednice u regiji teško su pogođene, a obitelji su očajne i bore se.
Sibandina kći napustila je školu nakon što je USAID-ova pomoć u poljoprivredi i hrani koja je uzdržavala njezinu obitelj naglo prekinuta. Malo novca koji je Sibanda mogao odvojiti za školarinu dok je USAID pomagao u pružanju pomoći u hrani sada se usmjerava na preživljavanje, a obitelj živi samo s jednim obrokom dnevno.
Ispisivanje kćeri i još jednog od njezine djece iz škole bila je bolna, ali nužna odluka za obitelj. Ponekad Sibanda ostane budna noću, razmišljajući o budućnosti svoje djece, a suze joj naviru na oči dok opisuje nevolju obitelji i svoje strahove oko životnih izgleda svoje kćeri. “Nema posla; nema se o čemu razgovarati u vezi s izgledima za zapošljavanje”, kaže ona.
Izbijanje siječanjske bolesti – bolesti koju prenose krpelji koja prevladava tijekom kišne sezone od prosinca do ožujka – desetkovala je obiteljska stada stoke u kojoj ljudi u Mweneziju često rasprodaju kako bi održali egzistenciju ili platili hranu za školu.
Prethodne kiše za tekuću sezonu usjeva donijele su nade u veliku žetvu, ali i to se brzo pretvara u očaj budući da je trenutno i dugotrajno sušno razdoblje u nekoliko pokrajina u zemlji poremetilo očekivanja značajnih prinosa osnovnog usjeva kukuruza.
UN-ov WFP i Organizacija za hranu i poljoprivredu ove su godine pružali pomoć u hrani u drugim dijelovima Mwenezija i Zimbabvea, ali ne i na području Sibande.
WFP kaže da je opterećen resursima; gdje je planirao pomoći u hrani za 538.000 ljudi tijekom tekuće sezone, uspjet će pružiti pomoć u hrani samo za manje od 200.000 ljudi u četiri od 10 pokrajina Zimbabvea.
‘Veliki porast siromaštva’
Ipak, nije samo u Zimbabveu gdje se zajednice koje su računale na financiranje međunarodne pomoći za programe za život i hranu sada bore nastaviti sa životom nakon gašenja USAID-a.
U susjednom Malaviju razina ranjivosti i siromaštva porasla je otkako je Trump smanjio financiranje pomoći, kaže Sekai Mudonhi, predstavnik Malavija za Catholic Relief Services (CRS). The Independent.
“Poljoprivredni programi… bili su pogođeni rezovima financiranja pomoći, a kada poljoprivreda bude pogođena, imat ćete veliki porast u nesigurnosti hrane, a siromaštvo i razina ranjivosti samo se povećavaju”, kaže ona.
Uz financiranje USAID-a i drugih donatora, CRS i druge katoličke dobrotvorne organizacije poput CAFOD-a podučavale su poljoprivrednike u južnoj Africi novim poljoprivrednim tehnikama za prilagodbu utjecajima klimatskih promjena, pomažući u smanjenju ovih problema.
Također su pomogli u bušenju bušotina u suhim područjima, oživljavajući vrtove koji su također služili kao projekti za stvaranje prihoda za zajednice i pojedinačne ruralne poljoprivrednike.
Jedan od projekata koje je CRS vodio u Malaviju uključivao je isplatu novčanih transfera zajednicama koje su pomogle u kupnji hrane nakon klimatskih šokova kao što su cikloni, poplave i suše.
“Oni [communities] računali na tu potporu”, kaže Mudonhi, dodajući da su se ona i njezin tim – od kojih je većina također morala otpustiti – “morali vratiti u zajednice i reći im da ta podrška više neće dolaziti” zbog nove politike pod Trumpom.
‘Ne mogu zamisliti kroz što prolaze’
U Zimbabveu, Amos Batisayi također je iz prve ruke svjedočio utjecaju povlačenja američkog i drugog međunarodnog financiranja. Radio je s Okružnim centrom za obuku Mwenezi (MDTC), lokalnom nevladinom organizacijom koja je koristila sredstva USAID-a za razvoj zajednice i humanitarne programe u pokrajini Masvingo.
Kaže da je cilj organizacije bio suha područja s bušotinama za pristup vodi za poljoprivredu i pitku vodu u zajednici u udaljenim područjima. MDTC je, koristeći financiranje USAID-a, također provodio programe strukovnog osposobljavanja za nezaposlene mlade i pružao potporu za projekte stvaranja prihoda u udaljenim područjima kao što je Chiredzi.
Nakon zatvaranja USAID-a, sustavi navodnjavanja i vrtovi koji su oživjeli sanacijom i bušenjem novih bušotina sada su u problemu. To znači da se zajednice u udaljenim i teško dostupnim područjima, kao što je Chiredzi, gdje seljani hodaju i do tri milje (pet kilometara) kako bi došli do najbližeg izvora vode, sada bore.
“Sada su svi ti programi zaustavljeni i to znači da naše zajednice, seljani i poljoprivrednici više ne mogu ostvariti prihod, što im živote čini još težim; Ne mogu zamisliti kroz što prolaze”, kaže Batisayi.
Jedan takav korisnik programa financiranih od strane USAID-a u okviru MDTC-a bila je Silence Ncube iz sela Ramadhaka u Chiredzi South, nekih 270 milja od glavnog grada Hararea.
Ncube se upisala na strukovnu obuku za zidara uz financijsku pomoć USAID-a, dok su drugi u njezinoj zajednici dobili mogućnost da počnu uzgajati kokoši i početi se baviti povrtlarstvom.
To je, kaže ona, osiguralo vrijedne vještine, mogućnosti zarade i pristup čistoj vodi. Ali kada je Trumpova administracija prošle godine izdala naloge za obustavu financiranja takvih inicijativa u okviru USAID-a, Ncube i njezina zajednica su bili pogođeni.
Njihovi životi i izvori sredstava za život su se zaustavili, a nade za budućnost postale su sumorne. Danas se “bore nastaviti sa životom”, kaže ona.
‘Energija za panoramiranje’
Izazovi ozbiljnog pada financiranja u SAD-u potaknuli su nevladine organizacije – koje su prije bile više usredotočene na natjecanje kako bi osigurale financiranje – da se sve više usredotoče na suradnju i dijeljenje resursa, vještina i podataka.
To je pomak koji potiče šire promišljanje o međunarodnoj pomoći, prema Matthiasu Spaethu, direktoru Zimbabvea za Welt Hunger Hilfe. Kaže da je problem smanjenja financiranja međunarodne pomoći veći od USAID-a, jer zemlje poput Velike Britanije također smanjuju sredstva.
Dodaje da je njegov najveći strah u vezi s učinkom smanjenja razvojne pomoći taj da se “ništa ne mijenja” u budućnosti i da rezovi dolaze u vrijeme kada su zajednice u krajnjoj potrebi.
Povratak u Mwenezi, Sibanda se nada da će jednog dana uskoro donatori, poput UN-ovih agencija, vratiti pomoć s obrocima hrane kako bi ona mogla otići i ispirati zlato – čija je cijena na međunarodnim tržištima vrtoglavo porasla.
“Ako uspijemo dobiti donatore koji nam mogu pomoći s hranom, tada ćemo imati energije za ispiranje zlata ili ako budemo imali sreće, možemo dobiti nešto novca za programe stvaranja prihoda kao što je poljoprivreda”, kaže ona.
Ovaj je članak nastao u sklopu časopisa The Independent Ponovno promišljanje globalne pomoći projekt

