’Podijeli poštu u svojoj zgradi i zaradi’ piše na letcima Hrvatske pošte koji ovih dana slijeću građanima u sandučiće. Jesu li doletjeli do Dubrovnika, ne znam dok ovo pišem, ali radi se o tome da je Pošta spremna platiti 100 do 300 eura mjesečno stanarima koji bi pristali dijeliti poštu susjedima u zgradama. Računaju, ljudi se poznaju, znaju čiji je koji sandučić i ako na njemu ne piše ime. Jer, poštari, kažu, nekad gube sate da bi to razdijelili.
Dobro, u nas takvih velikih zgrada možda ima 2 ili 3, ako i toliko. Važniji mi je fenomen, da je Pošta spremna dati lijepe pare da bi netko obavio njen posao. Sad im je, očito, ponestalo Filipinaca, pa su dobri i penzići ili studenti, tko god misli da ima viška vremena za takav posao.
Najprije mi je bilo smiješno, a onda sam uključio mozak…gle, prosječna mirovina je 650 eura, onima koji imaju puni radni staž u prosjeku se penje i do 800 eura ali to je već jako sretna čeljad. Tajkuni među penzićima. Mogu sebi priuštiti i fetu salame, umjesto da žvaču podrigušu od parizera. Kad im država plati usklađenje ili ako su neki izbori blizu, njih razveseli i 20 eura, a kamoli 100 eurića koje možeš zaraditi u pidžami i papučama dok se doma kuha juha na kostima. Meni se to čini ozbiljna stvar.
Siguran sam da ima još puno poslova koje bi penzići mogli raditi. Nije da im se ne da…puno njih dane provodi naginjući se u kontejner. U Zagrebu sam vidio jadnicu koja se malo više pregnula, a kako je kontejner bio žuti, plastični, izvrnula se s njim. Nije mi toliko bilo žao zbog oderanih koljena, koliko zbog njenog dostojanstva koje je završilo među praznim bocama jogurta, plastičnim kutijama od nareska i ostalom smeću koje danas zovemo otpadom.
U Americi toliko umirovljenika nešto radi, bez obzira na jeftinu radnu snagu useljenika, često ilegalnih. A kod nas je penzija neka vrsta pripreme za Boninovo. Jer tko ima 600 eura penzije, ne može biti debeo i lakše ga je nosit kad parti. I kapse mogu bit manje. Eto zato su kod nas penzije takve.
Ovaj pilot-projekt Hrvatske pošte, naravno, nije rezerviran za penziće, ali ne vidim tko bi bolje od njih to obavio. Lift imaju, stari su pa znaju gdje ‘ko živi, kad kome dolazi ljubavnica ili ljubavnik, a kad se može slobodno pokucat’ na vrata. Dakle, visoko su kvalificirani za taj posao.
Našim poštarima Filipincima i drugima ostat će više vremena da se bave pametnijim poslom. Mislim da ima puno malih poslova koje bismo mogli dati našim starijim sugrađanima. Čak i na njima nešto uštedjeti, ali na bolji i plemenitiji način nego kako to radimo danas.
A što se Filipinaca, Nepalaca i drugih tiče…pratim jednoga na Facebooku, radili smo razgovor s njim. Kad vidim koliko on voli Dubrovnik i Hrvatsku, bude mi i drago i pomalo neugodno. A onda se sjetim da su i u Americi najveći domoljubi zapravo imigranti. Oni su ti kojima, evo i Hrvatska, omogućuje bolji i ljepši život. Iako mi na njih samo piz.mo i pušemo, a njihov posao ne bi radili ni da nam plate.
