U nevjerojatnoj formi, fizički ali i mentalno, u ponedjeljak se pred sucem istrage splitskog Županijskog suda pojavila Vjera Andrijić, Splićanka s punih 101 godinu života!
A morala je (po drugi put u Gundulićevu, prvi put doduše na tužiteljstvo u nekakvom neformalnom obliku) doći drugarica Andrijić (želi da je se tako titulira) dati službenu izjavu o događanjima u kasnu zimu i rano proljeće 1945. godine…
Jer već neko vrijeme splitski DORH istražuje slučaj masakra 12 širokobrijeških fratara koji se navodno dogodio koncem Drugog svjetskog rata. Pokušavaju doći do odgovornih za taj ratni zločin, makar je sada već prilično izvjesno da su svi koji bi mogli imati taj status, dakle osumnjičenih za pokolj zatvorenika, također dva metra ispod zemlje.
No kako bilo, forma se mora proći, pa je Vjera Andrijić, nakon što je izašla u javnost s izjavama kao direktan očevidac ratnih događanja na tom području, ispitana kao svjedok o svojim saznanjima.
I danas je ostala pri onome što je govorila u kamere, ali i u onom neformalnom ispitivanju pred DORH-om. Tako je pred sucem istrage, dok je Anto Nobilo, odvjetnik iz Zagreba (kao nekadašnji prvi tužitelj vodio je svojedobno postupak protiv Andrije Artukovića) bio njena osoba od povjerenja, kazala sve čega se sjeća iz tih davnih vremena prije 80 godina.
Kao pripadnica saniteta Prve dalmatinske brigade, kao dakle bolničarka koja nije sudjelovala u događajima na prvoj crti ratišta (ili na prvoj liniji fronte, kako želite), prisjetila se kako je Široki Brijeg bio potpuno prazan, nije bilo ljudi. Osim u franjevačkom samostanu, iz kojeg je pružan žestoki otpor vatrenim oružjem.
Kazala je nekadašnja bolničarka Prve dalmatinske brigade kako njena jedinica, ali ni druge partizanske jedinice na tom području, za cijelo vrijeme ratnih djelovanja, nisu srušile niti napale niti jedan sakralni objekt, samostan ni crkvu. Niti samostan u Širokom Brijegu, bila je zapovijed, nije napadan artiljerijskim oružjem nego se trebao osvojiti pješačkim borbama. Koliko je ona vidjela, desetak fratara u mantijama su zarobljeni nakon skoro 24 sata razmjene vatre. Od oružja su imali mitraljez u samostanu, kazala je i to danas na zapisnik svjedokinja Andrijić – misli da nitko od fratara nije poginuo u borbama, a ne zna što je dalje bilo s njima nakon što su zarobljeni…
Izuzetno bistra i lucidna starica (nota bene, Drugi svjetski rat je završila s dva odlikovanja za hrabrost te s činom potporučnice) je nakon davanja iskaza, ponovimo u statusu svjedoka, samostalno napustila zgradu suda, a Nobilo kao osoba od povjerenje joj je pružio podršku. Kazao je odvjetnik Nobilo i da smatra kako je tužiteljstvo išlo s pogrešnom kvalifikacijom djela, da je u pitanju eventualno zločin protiv ratnih zarobljenika, nikako civila.
Također je naglasio da je cijeli postupak praktički odavno zakasnio jer da su sve osobe koje bi eventualno mogle biti odgovorne za neki zločin iz Drugog svjetskog rata odavno – mrtve.
Moja reakcija na članak je…
