Rodilja koja je preminula 23. siječnja 2024. na Klinici za ginekologiju i porodništvo KB-a Sveti Duh, čiji je identitet poznat redakciji, baš kao i identitet članova njezine obitelji, bila je zabrinuta za svoje stanje sat vremena prije nego što je reanimirana prvi put. To proizlazi iz njezina zadnjeg SMS-a koji je u 13:43 poslala svojem partneru i ocu djevojčice koju je carskim rezom rodila u 9.10, 23. siječnja 2024., a nije je vidjela ni na trenutak od poroda do revizijske operacije na koju je poslana otprilike u 14.30.
U poruci je napisala da je izgubila puno krvi i da će ići na ponovnu operaciju. Ta poruka, za koju njezin partner nije ni slutio da je zadnja koju će od nje dobiti, u kontekstu ovog slučaja vrlo je važna jer se ni krvarenje ni revizijska operacija ne spominju u službenom objašnjenju uzroka smrti koje je dala ta bolnica, a daje dodatnu težinu tvrdnjama Nacionalovih medicinskih izvora. Naime, prema mišljenju tih izvora, što se može dodatno potkrijepiti obdukcijskim nalazom koji je u posjedu obitelji i Nacionala, uzrok smrti nesretne žene je iskrvarenje, ne tromboza i embolija kako je 27. siječnja 2024. izjavio predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo Ratko Matijević, a to je iskrvarenje posljedica sustavnih liječničkih pogrešaka i nezamislive razine nemara.
Kao prvo, smatraju naši izvori, kada je hospitalizirana 22. siječnja u večernjim satima nije tijekom noći, unatoč dijagnozi preeklampsije, opasnog stanja u trudnoći i porodništvu povezanog s visokim krvnim tlakom, dobila nikakvu terapiju za tlak. Nadalje, ujutro je dobila lijek cordipin, nedostatnu terapiju za tlak nakon čega je dobila eklamptični napadaj i završila na hitnom carskom rezu koji je nestručno dovršen. Zbog toga je krvarila iz maternice na rodnicu tijekom otprilike pet sati, što nije prepoznato kao hitno stanje te nije dobila ni transfuziju, a na revizijsku operaciju poslana je prekasno, pri čemu je oko podneva, kako smo također saznali, dana prednost zahvatu koji prema mišljenju naših izvora nije bio hitan.
‘Tražio sam sastanak s medicinskim timom koji je bio zadužen za moju partnericu, želeći direktno čuti sve od onih koji su sudjelovali u porodu. Međutim, ravnatelj je to odbio’, kaže partner preminule žene. FOTO: Robert Anic/PIXSELL
Partner pokojne mlade žene, po struci stomatologinje koja je trebala 29. svibnja proslaviti 32. rođendan, prvi kao majka, rođen je u jednoj zemlji Europske unije, a živi između Hrvatske i jedne druge zemlje Europske unije u kojoj je inače radio. Trenutno mu je posao u mirovanju jer je maksimalno posvećen borbi za istinu i pravdu, zbog čega su angažirali odvjetnika Marka Golubića, stručnjaka za medicinsko pravo koji je nedavno dao intervju za Nacional. Kako je za Nacional za potrebe ovog teksta izjavio Marko Golubić, poslali su kaznenu prijavu Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu koje je nadležno. Nadaju se da će reakcija biti brza s obzirom na osjetljivost situacije, a posebice imajući u vidu da obično odvjetništvo brzo reagira na ovakve prijave.
Naš je sugovornik, koji želi ostati anoniman, odlučio ispričati detaljnu kronologiju događaja iz svoje perspektive koja ima težinu jer će na sudu također biti pozvan kao svjedok. On je, naime, bio u bolnici u ključnim satima prije njezine smrti. U razgovoru je na početku naglasio da je njegova partnerica, koja je radila u Zagrebu i živjela u okolici Zagreba, prethodno bila zdrava te nije ni u trudnoći imala problema s tlakom.
„No, 22. siječnja, blizu podneva, osjetila je glavobolju i provjerila svoj krvni tlak koji je bio visok. Poslijepodne je bio i dalje visok, a glavobolja se nastavljala pa se konzultirala s obližnjom klinikom koja je preporučila odlazak u bolnicu, a ponudili su i transport ambulantom. Odlučili smo otići u bolnicu Sveti Duh na porod i to zato što smo tamo otišli već prije tijekom trudnoće kada se moja partnerica na radnom mjestu zarazila virusom koji je bio potencijalno opasan za fetus. Njezin joj je ginekolog preporučio jednog specijalista na Svetom Duhu koji je napravio specifične pretrage, dao terapiju i time spasio život naše bebe. Naravno, nakon takvog ishoda bili smo iznimno sretni, iako još uvijek pomalo zabrinuti za zdravlje bebe. Međutim, vjerovali smo da smo u dobrim rukama, a redoviti pregledi u bolnici ponovno su nam ulili povjerenje. Stekli smo povjerenje u medicinsko osoblje i odlučili da bi najbolje bilo da se porod obavi u ovoj bolnici jer su znali cijelu povijest trudnoće, uključujući infekciju majke i djeteta. Međutim, ispostavilo se da je medicinsko osoblje zaduženo za porod bilo potpuno drugačije“, rekao je.
U zadnjem SMS-u koji je u 13.43 poslala svojem partneru i ocu djevojčice koju je carskim rezom rodila u 9.10, uskoro preminula žena napisala je da je izgubila puno krvi i da će ići na ponovnu operaciju
Kako nam je ispričao naš sugovornik, par je namjeravao život, barem u početku, organizirati između dviju zemalja i planirali su da se dijete rodi u Hrvatskoj te su došli provesti Novu godinu u Hrvatskoj s obitelji i ostati ne samo radi poroda, koji je bio planiran 11. veljače, već i nekoliko tjedana nakon toga.
„Bili smo zajedno sve do kasno navečer 21. siječnja. Iz osobnih razloga morao sam otići na kratko putovanje tri dana, ali kao i uvijek, ostali smo u stalnom kontaktu. Dan nakon što sam otišao, 22. siječnja, obavijestila me o svom zdravstvenom stanju i s drugim članovima obitelji pažljivo smo pratili situaciju. Na prijemu su zaista postavili dijagnozu preeklampsije. Odlučili su inducirati porod. Nisam siguran je li ta odluka bila ispravna, s obzirom na to da je bila trudna samo 37 tjedana i 1 dan, vjerovao sam da bi bilo najbolje prvo je pratiti i dati joj odgovarajuću terapiju kako bi se njezin krvni tlak doveo pod kontrolu.
Tlak joj je i u induciranom porođaju bio konstantno visok, s visokim vrhuncem rano ujutro oko 4 sata. Nepojmljivo mi je da čitavu noć nije dobila nikakvu terapiju za tlak, a to se sve može dokazati u kompletnoj medicinskoj dokumentaciji koju imamo. Ona je bila uplašena zbog svojeg stanja i nervozna tijekom cijelog boravka u bolnici. Mislim da nije željela indukciju porođaja te nije osjećala nikakve kontrakcije čitavu noć, što ju je moglo dodatno uplašiti. Nastavila je osjećati glavobolje i imala visoki krvni tlak te je bila zabrinuta zbog mogućnosti potrebe za carskim rezom“, ispričao nam je partner preminule rodilje.
Uzrok smrti nesretne žene je iskrvarenje, ne tromboza i embolija kako je 27. siječnja 2024. izjavio predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo Ratko Matijević, smatraju Nacionalovi stručni izvori. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL
Kako je dalje rekao, uzeo je prvi let 23. siječnja oko 9:30 ujutro kako bi bio s njom i pratio porod:
„Nismo znali hoće li porod biti prirodan ili carski rez kad sam se ukrcavao na avion. Kad sam sletio oko 10:40 ujutro, primio sam poruku njezine majke da je dijete rođeno i da su i majka i kći dobro. Osjećao sam veliku sreću i olakšanje i odjurio u bolnicu. Njezin me otac već čekao na aerodromu i krenuli smo s aerodroma oko 11:15 ujutro. Tijekom putovanja, pokušao sam je kontaktirati nekoliko puta. U 11:20 ujutro, primio sam njezine prve odgovore. Njezine poruke bile su zbunjujuće, što je ukazivalo na to da nije bila potpuno svjesna, što me zabrinulo. Činilo se u jednom trenutku da je dezorijentirana i da nije bila svjesna da je već rodila dijete. Poslije je spomenula da joj je krvni tlak opasno visok i da još nije vidjela dijete.
Naša komunikacija ponovno je prekinuta sve do oko 13:43 popodne. Po dolasku u bolnicu, otišao sam izravno na odjel gdje je bila primljena. Zazvonio sam na ulazna vrata, a medicinska sestra s ograničenim znanjem engleskog jezika odgovorila je. Objasnio sam tko sam i izrazio hitnu potrebu da je vidim. Medicinska sestra me zamolila da pričekam doktora. Nakon kratkog čekanja, pristupio mi je liječnik i uvjerio me da je sve u redu s njom, ali mi je rekao da je ne mogu vidjeti. Kada sam pitao za dijete, rekli su mi da je dijete dobro, ali su inzistirali da ostanem tamo i čekam daljnje informacije. To je bio prvi trenutak kad sam osjetio da nešto nije u redu.“
Odvjetnik Marko Golubić, stručnjak za medicinsko pravo, kaže da je u ime obitelji preminule poslao kaznenu prijavu nadležnom Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO
Kada ga je osoblje obavijestilo da joj je potrebna druga operacija zbog značajnog gubitka krvi, molio ih je da je vidi, ali su mu rekli da to nije moguće. Obavijestio je njezinu obitelj o situaciji i nastavio u strahu čekati blizu vrata odjela. Oko 14:15 uspio ju je pozdraviti dok je prolazila pored njega na putu prema operacijskoj sali. Izgledala je zabrinuto. Uspio joj je reći: “Ovdje sam i čekam te; sve će biti u redu.” Ubrzo nakon toga dvojica liječnika došla su do njega jedan za drugim i uvjeravali ga da će sve biti u redu. Sam je na licu mjesta iz njihova nonšalantnog ponašanja i bezbrižnog razgovora s drugom osobom jednog liječnika dobio dojam da nisu ozbiljno shvatili njezino stanje, da nisu bili svjesni da je to hitna situacija prvog stupnja i da je moguć i smrtni ishod rodilje.
Opisao je što se dogodilo nakon toga:
„Kako su minute prolazile, postajao sam sve nervozniji. Nakon sat vremena bez ikakvih informacija, postao sam vrlo zabrinut. Oko 15:45 primijetio sam paniku koja je nastala u hodnicima i ljude medicinske struke koji su trčali i vikali, ali nisam mogao ništa razumjeti zbog jezične barijere. Neposredno nakon toga, šef Klinike za ginekologiju i porodništvo, kojeg do tada nisam upoznao, prišao mi je s još dvojicom liječnika. Obavijestili su me da se njezina situacija pogoršala i da joj je potrebna reanimacija u operacijskoj sali. Nemam prave riječi kojima bih opisao kako mi je bilo to čuti. Samo mogu reći da je moja duša umrla u tom trenutku. Šokiran, pitao sam zašto se to dogodilo, ali nisam dobio nikakav jasan odgovor pa sam spomenuo liječniku njezino krvarenje nakon carskog reza. Odgovor koji mi je dao tada u kontradikciji je s kasnijom službenom verzijom i sugerira moguće greške. Detaljnije ne bih o tome govorio.“
‘Dok sam se ukrcavao na avion nismo znali hoće li porod biti prirodan ili carskim rezom. Kad sam sletio oko 10.40, primio sam poruku njezine majke da je dijete rođeno i da su i majka i kći dobro’
Nakon revizijske operacije, odmah su je premjestili u kiruršku Jedinicu intenzivnog liječenja.
„Vidio sam to. Kada sam pogledao u njezino lice, osjetio sam da više nije s nama. Obavijestio sam njezinu obitelj da odmah dođu u bolnicu. Liječnici su me redovito obavještavali o njezinu kritičnom stanju. Sate koji su uslijedili proveo sam hodajući s jednog mjesta na drugo i moleći se, pokušao sam svojom molitvom komunicirati s njom i potaknuti je da se bori za svoj život. Oko 18 sati nekoliko medicinskih djelatnika izašlo je i s udaljenosti sam vidio kako klimaju glavama prema njezinu bratu koji je stigao s roditeljima. Spoznaja da je preminula pogodila me na način koji ne mogu ni opisati. Ne sjećam se dobro svih svojih reakcija, ali se sjećam da sam optuživao prisutno medicinsko osoblje da se nešto loše dogodilo. Nakon toga samo sam je želio vidjeti i biti uz nju, a to je omogućeno i drugim članovima njezine obitelji. Izgledala je kao da je upravo pala u duboki san. Uzeo sam joj ruku i rekao da se hrabro borila i da sam ponosan na nju. Ostao sam uz nju najduže što sam mogao. Bio sam preplavljen tugom i nevjericom. Razgovarao sam sa šefom Klinike za ginekologiju, rekao da imam sumnje u vezi njezine smrti i zatražio obdukciju“, rekao je.
‘Spoznaja da je preminula pogodila me je tako da ne mogu to ni opisati. Ne sjećam se dobro svih svojih reakcija, ali se sjećam da sam optuživao prisutno medicinsko osoblje da se nešto loše dogodilo’
Što se tiče njihove bebe, prve dane života provela je na intenzivnoj njezi, zato što je majka imala eklamptični napadaj prije nego što ju je rodila carskim rezom, ali djevojčica je danas savršeno zdrava. Partner je također istaknuo u razgovoru za Nacional da ga rastužuje i to da njegova voljena nije nikada vidjela svoju tek rođenu djevojčicu, iako je bilo dovoljno vremena za to, ali nitko se, smatra on, nije potrudio da je vidi makar na kratko.
Odgovorio je na pitanje kako se odvijala komunikacija njega i drugih članova njezine obitelji s osobljem bolnice nakon 23. siječnja 2024.
„Nakon tog dana, moja komunikacija s osobljem bolnice je postala česta jer sam tražio odgovore na pitanja o tome što se dogodilo i detalje o terapiji i skrbi za nju. U prvim danima nakon toga posjećivao sam s drugim članovima njezine obitelji svakodnevno tu bolnicu kako bismo provjerili stanje naše bebe i sastali se s predstojnikom Klinike za ginekologiju. Ti sastanci bili su neplodni jer su pružene informacije bile ograničene, više usmjerene na obranu njihovih postupaka nego na rješavanje mojih briga. Tvrdili su da su učinili sve što je bilo moguće da je spase, ali nisu bili ni malo uvjerljivi niti su ponudili argumente. Zatražili smo svu medicinsku dokumentaciju u prvim danima nakon smrti. Bolnica je zahtijevala da popunimo nekoliko obrazaca, što nam je povećalo i onako stresnu situaciju i golemu tugu, u danima kada smo organizirali sprovod. Tu su bile i komplikacije oko skrbništva nad djetetom. Naime, nismo bili oženjeni pa sam imao određene pravne prepreke kako bih bio priznat kao skrbnik. Ponovno sam tražio sastanak s medicinskim timom koji je bio zadužen za moju partnericu, želeći direktno čuti sve od onih koji su sudjelovali u porodu. Međutim, ravnatelj je to odbio“, rekao je.
‘Nastavit ću svoju borbu za sve buduće majke i njihove obitelji kao i za svoju kćer koja će odrastati bez majke’, rekao je Nacionalu partner preminule rodilje čiji je identitet poznat redakciji. FOTO: Nacional/Privatni album
Kaže da su tražili od odvjetnika i liječnika odgovore na pitanja koja su ih mučila i prije nego što su dobili kompletnu medicinsku dokumentaciju. Partner je također kontaktirao veleposlanstvo svoje zemlje u Zagrebu, iako im je nadležnost bila ograničena zbog toga što je ona bila jedne nacionalnosti, a on druge. No pokušali su, ističe, pomoći koliko su mogli, a i dalje su u kontaktu s njima i izvještavaju ih o slučaju. Kada su dobili kompletnu medicinsku dokumentaciju 13. ožujka, pokušali su dobiti liječnike koji žele analizirati dokumente. Kako kaže, to je bilo jako teško jer su mnogi medicinski stručnjaci odbili pomoći, odnosno jasno su im dali do znanja da se ne žele u to miješati.
„Od tog trenutka shvatio sam što se ovdje događa u zdravstvu i da ‘ljudska prava’ ili ‘medicinski etički kodeks’ ne znače mnogo nekim profesionalcima. Odlučili smo prevesti svu dokumentaciju na dva različita jezika kako bismo dobili mišljenje inozemnih eksperata. Razmatrali smo i otvoreno pismo medijima jer sam bio frustriran zbog nedostatka transparentnosti u ovom slučaju. Unatoč našim upornim naporima da tražimo odgovore i pravdu putem pravih kanala, naišli smo na brojne prepreke i otpor. Naš je cilj otkriti punu istinu i ostvariti pravdu za nju. Nadamo se da će istraga otkriti pravi uzrok njezine smrti. Motivirani smo sjećanjem na divnu osobu koja je bila izvrsna liječnica, stomatologinja, i duboko vjerovala svojim medicinskim kolegama, bez obzira na njihovu specijalizaciju. Zbog toga je još bolnije prihvatiti da su je oni kojima je najviše vjerovala ostavili samu u trenutku života koji bi za ženu trebao biti najljepši jer prvi put postaje majka. Odlučio sam o ovome progovoriti u nadi da se ovako nešto neće nikome drugome dogoditi. Uvjeren sam da samo javni pritisak može omogućiti da se to ne ponovi. Ako je bilo grešaka i nemara, to treba biti objelodanjeno kako bi drugi medicinski profesionalci mogli nešto iz toga naučiti. Nastavit ću svoju borbu za sve buduće majke i njihove obitelji kao i za moju kćer koja će odrastati bez majke. To je najmanje što mogu učiniti za svoju voljenu koju sam izgubio i svoju kćer“, zaključio je naš sugovornik.
