Dvanaesta dalmatinska brigada formirana je 21. rujna 1943. godine kao Prva otočka brigada, sastavljena od partizanskih odreda s Bračа, Hvara, Šolte i Visa i bila je trn u oku fašističkim okupatorima.
Imala je štab i tri bataljona. Četvrti bataloun utemeljen je i priključen brigadi u listopadu 1943. godine, kada je brigada brojila ukupno 1380 boraca. Utemeljenjem 26. dalmatinske divizije, brigada je ušla u njezin sastav i u njemu ostala do kraja rata.
Tijekom listopada brigada je zaustavila pokušaj ustaškog zauzimanja Milne na Braču. Krajem prosinca prebacila se na Vis, gdje je u sastavu 26. divizije sudjelovala u posadi i organizaciji obrane od mogućeg njemačkog desanta. Njezina dva bataljona, zajedno s dva bataljona 11. dalmatinske brigade, sudjelovala su u travnju 1944. u desantu na Korčulu.
U svibnju je jedan bataljon 12. dalmatinske, s minobacačkim vodom, sudjelovao zajedno s 1. dalmatinskom brigadom u desantnom prepadu na Šoltu, a početkom lipnja 1944. brigada je sudjelovala u desantu 26. divizije na Brač, gdje je zajedno s britanskim 43.komando bataljonom kraljevskih marinaca vodila žestoke trodnevne borbe u području jako utvrđenih Nerežišća protiv dijelova njemačke 118. divizije.
U rujnu 1944. oslobodila je zapadni dio Brača, a njezin Prvi bataljon sudjelovao je u oslobađanju Sumartina. Iskrcavši se na obalu, brigada je u listopadu sudjelovala u oslobađanju primorskog pojasa između Splita i Makarske. Kod Debeljaka kraj Šibenika, zajedno s 3. prekomorskom brigadom, 3. studenoga nakon žestokih borba razbila je borbenu grupu Alerman iz sastava njemačke 264. divizije.
Njezin ju je ratni put vodio i u Bosnu i Hercegovinu, a u travnju 1945. oslobodila je Lički Osik, istaknula se u borbama za Vratnik, Senj i Sušak, pri čemu je zarobila više neprijateljskih vojnika, među njima i zapovjednika njemačkog 847. puka 392. legionarske divizije dok je zapovjednik 392. divizije Johann Mickl poginuo u borbi. U svibnju je sudjelovala u žestokim borbama s jedinicama njemačkog 97. korpusa kod Klane i Ilirske Bistrice, tijekom njihova pokušaja proboja prema Ljubljani.
U svom 608 dana dugom ratnom putu poginulo je 366 boraca dok je 1124 bilo ranjeno.
J.T.
