U Sarajevu je predstavljena i potpisana opsežna političko-društvena izjava kojom 33 istaknuta predstavnika bošnjačkog političkog, vjerskog i akademskog života upozoravaju na, kako navode, „zlonamjernu kampanju“ protiv Bošnjaka i Bosne i Hercegovine te osuđuju govor mržnje, islamofobiju i „lažne narative“.
Dokument je potpisan u Gazi Husrev-begovoj knjižnici na inicijativu Islamske zajednice u BiH, Bošnjačke zajednice kulture, Merhameta i Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, a među potpisnicima su aktualni i bivši najviši dužnosnici bošnjačke politike, uključujući Denisa Bećirovića, Bakira Izetbegovića, Harisa Silajdžića i Huseina Kavazovića.
U središtu izjave nalazi se odlučno odbacivanje tvrdnji o ugroženosti kršćana i postojanju antisemitizma u Bosni i Hercegovini, koje potpisnici nazivaju „zlonamjernim konstrukcijama“ i dovode u vezu s, kako tvrde, pokušajima opravdavanja secesionističkih politika. Takve narative uspoređuju s onima iz razdoblja prije rata 1990-ih, uz tvrdnju da su tada poslužili kao uvod u sukobe i zločine nad Bošnjacima.
Suprotstavljanje govoru mržnje
Istodobno, potpisnici naglašavaju kako će se „svim dozvoljenim sredstvima“ suprotstaviti govoru mržnje usmjerenom prema bošnjačkom narodu, ali i osuđuju svaki oblik netrpeljivosti prema drugim narodima, uključujući Hrvate i Srbe. Pozivaju pravosudne institucije Bosne i Hercegovine da aktivnije sankcioniraju takve pojave.
Dokument snažno inzistira na odbacivanju teze o „sukobu civilizacija“, uz poruku da Bosna i Hercegovina treba ostati pluralno i sekularno društvo te „most između Istoka i Zapada“. U tom kontekstu, naglašava se i europski identitet Bošnjaka te podrška članstvu zemlje u Europskoj uniji i NATO savezu.
Poseban naglasak stavljen je na interpretaciju ratnih događaja iz 1990-ih, pri čemu potpisnici upozoravaju na, kako navode, „pokušaje zamjene uloga žrtve i agresora“, ističući da je nad Bošnjacima počinjen genocid, potvrđen pred međunarodnim sudovima. Također navode kako su tijekom rata na teritoriju pod kontrolom Armije BiH očuvani vjerski objekti drugih zajednica.
Ovakva izjava neizbježno otvara pitanje političke ravnoteže i stvarnog položaja Hrvata kao konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini. Iako se dokument deklarativno poziva na jednakost i osudu svih oblika mržnje, izostaje konkretno adresiranje dugogodišnjih prigovora hrvatskih političkih predstavnika o preglasavanju i institucionalnoj neravnopravnosti, osobito u Federaciji BiH.
Dodatno, naglašavanje „punog političkog subjektiviteta“ Bošnjaka te upozorenja o navodnim prijetnjama i „genocidnim projektima“ dio su šireg političkog narativa koji se u hrvatskoj javnosti često doživljava kao pokušaj unitarizacije države pod dominacijom najbrojnijeg naroda.
U tom smislu, iako formalno usmjerena na borbu protiv govora mržnje i očuvanje stabilnosti, izjava se može tumačiti i kao političko pozicioniranje bošnjačkog vodstva u trenutku pojačanih napetosti u Bosni i Hercegovini, ali i kao poruka međunarodnoj zajednici o vlastitom viđenju unutarnjih odnosa i budućeg smjera države. Cijela deklaracija OVDJE.
