Sv. Terezija od Lisieuxa nikada više nije bila ista nakon Božića 1886. Prije tog vremena bila je pretjerano osjetljiva i tvrdoglava na negativan način. Njezina majka Zélie bila je strašno zabrinuta za nju i njezinu budućnost.
U jednom pismu napisala je: „Što se tiče [Terezije], ne može se reći kako će ispasti, toliko je mlada i nepromišljena.
Njezina je tvrdoglavost gotovo nepobjediva. Kad kaže ne, ništa je ne može natjerati da promijeni mišljenje; moglo bi je se ostaviti cijeli dan u podrumu, a ne bi rekla da. Radije bi ondje spavala.” Nešto se moralo promijeniti. Da se nije promijenilo, samo Bog zna što bi se dogodilo.
Božićno čudo
Terezija u svojoj autobiografiji Povijest jedne duše opisuje događaj koji joj je promijenio život na Badnjak 1886. Imala je 13 godina i do tada se tvrdoglavo držala božićnih tradicija iz djetinjstva.
„Kad sam se nakon polnoćke vratila kući u Les Buissonnets, znala sam da ću zateći svoje cipele kraj kamina napunjene darovima, kao i uvijek otkako sam bila mala, tako da možete vidjeti da su me i dalje tretirali kao bebu.
Otac je volio gledati kako sam sretna i čuti moje povike oduševljenja dok vadim svaki iznenađujući paketić iz svojih čarobnih cipela, a njegovo zadovoljstvo činilo me još sretnijom. Ali došlo je vrijeme da me Isus izliječi od moje djetinjastosti; čak su i nevine radosti djetinjstva morale otići.
Dopustio je da se Otac ove godine osjeti uzrujanim, umjesto da me razmazi, i dok sam se penjala uz stepenice, čula sam ga kako govori: ‘Terezija bi već trebala prerasti takve stvari i nadam se da je ovo zadnji put.’ Ovo me pogodilo ravno u srce, a Céline, koja je znala koliko sam osjetljiva, šapnula mi je: ‘Nemoj se sada vraćati dolje; samo ćeš početi plakati ako sada otvoriš darove pred Ocem.’”
Obično bi Terezija upravo to učinila, plakala kao mala beba, kao što je to uvijek činila. Međutim, ovaj put bilo je drukčije.
„Ali više nisam bila ista Terezija; Isus me potpuno promijenio. Suzdržala sam suze i, pokušavajući smiriti svoje srce koje je tako brzo kucalo, otrčala sam dolje u blagovaonicu. Uzela sam cipele i s radošću odmotala svoje darove, izgledajući cijelo vrijeme sretna poput kraljice. Otac više nije izgledao ljut i ponovno se uključio u zabavu, dok je Céline mislila da sanja. Ali ovo nije bio san. Terezija je zauvijek povratila snagu duha koju je izgubila sa četiri i pol godine.”
Mala Terezija uči nas kako doista procvjetati za Gospodina: ‘Nisu svi ruže u Božjem vrtu’
Božja milost
Terezija je kasnije taj trenutak nazvala svojim „Božićnim čudom”, a on je označio prekretnicu u njezinu životu. Taj događaj ju je gurnuo naprijed u njezinom odnosu s Bogom, a dvije godine kasnije pridružila se mjesnom karmelićanskom redu časnih sestara.
Terezija je ovo čudo vidjela kao djelovanje Božje milosti koja je preplavila njezinu dušu, dajući joj snagu i hrabrost da čini ono što je istinito, dobro i lijepo. To je bio njezin božićni dar od Boga koji je promijenio način na koji je pristupala životu.
Napokon je shvatila što mora učiniti kako bi Boga voljela još prisnije, te je napustila svoje djetinjaste načine kako bi postala istinsko Božje dijete. Zadržala je dozu tvrdoglavosti, ali sada na dobar način, sjedinjena s Božjom voljom, potpuno prepuštajući svoj život Bogu.
Mala Terezija s 4 godine rastjerala demone: ‘Ovako ćete ih uplašiti’
