Brod “Brigitta Montanari” bio je u vlasništvu kompanije iz Trsta, plovio je pod malteškom zastavom, a u smrt je povukao tri člana posade.
Sudbonosni dan bio je 16. studenog 1984. godine. U blizini otoka Mrtovnjaka u murterskom moru brod “Brigitta Montanari” potonuo je na dubinu od 82 metra. Pritom je nosio više od 1300 tona Vinil klorida monomera koji se koristi pri proizvodnji plastičnog materijala, izuzetno otrovnog i kancerogenog te lako zapaljivog i eksplozivnog.
Uvjeti za plovidbu na dan havarije bili su zapravo normalni, a brod je plovi prema Kaštelima gdje je spomenuti VCM trebalo isporučiti za potrebe tvornice “Jugovinil”.
U vrijeme havarije na brodu se nalazilo 12 članova posade. Pukom slučajnošću, u isto vrijeme iz ribolova na Kornatima prema svojoj kući u Jazerima su se vraćali Grgo i Šinka Carev koji su u moru primijetili neobične mrlje. Nedugo potom začuli su zapomaganje iz mraka. U svoj su brod iz mora izvukli devet članova posade. Trojici na žalost, nije bilo spasa. Tijelo jednog člana posade pronašli su kod otoka Vrgade. Dva nesretna pomorca zauvijek su nestala pod morem.
Za pothvat spašavanja pomoraca Grgo i Šinka Carev nagrađeni su Plavom vrpcom Vjesnika i visokim državnim talijanskim odličjem.
Vađenje olupine
Nakon potonuća, pristupilo se naravno planovima za vađenje broda. Vlasnik se na nalog za vađenje oglušio pa je u akciju uključen Brodospas i Jugoslavenska ratna mornarica jer radilo se o ozbiljnoj dubini koja je zahtijevala i adekvatnu opremu.
Točna pozicija potonulog broda određena je Side Scan Sonarom s Brodosplitovog broda “Junak” i potvrđena uz pomoć podmornice s broda “JRM PS – 12 Spasilac” koji i danas plovi u floti HRM pod drugim imenom.
Problemima tu nije bio kraj. 1985. godine pristupilo se pripremama za vađenje broda, no sve je prekinuto zbog nesreće u kojoj su stradala tri mornara JRM, dvoje smrtno. Operacija vađenja nastavljena je 1987. godine. Plan je bio brod izvući na površinu i nakon toga pretočiti opasan plin, no od svega se odustalo jer je primijećeno da je jedan od tankova oštećen, a plin počeo curiti.
Brod je na dnu ležao na boku pa je odlučeno da uspravi na kobilicu, a akcija je ponovno odgođena – ovaj put na proljeće 1988. godine kada je brod konačno podignut i podvodno dotegljen do uvale Remetić na otoku Kaprije.
No, sada je trebalo riješiti problem opasnog plina. Na dubini od 30 metara pristupilo se pretakanju preostalog plina u brod “Capo Verde”. Nakon toga brod “Brigitta Montanari” napokon je izvađen, tj. svjetlo dana brod je ugledao u lipnju 1988. godine. Sanirana su oštećenja kako bi brod mogao plutati i otegljen je na rezalište.
Djelatnici Brodospasa za cijelu su pothvat također nagrađeni Plavom vrpcom Vjesnika. Pretpostavlja se da je do havarije došlo uslijed gubitka stabiliteta i nepravilno ukrcanog tereta. Zanimljiva je i činjenica da su morski organizmi unatoč istjecanju opasnog plina prekrili olupinu “Brigitte Montanari”, završava priču Rober Udiljak, a prenosi INFO Vodice.
J.T.
