Carlos Stefano Cordero Berkovic, 36-godišnji stručnjak za međunarodno poslovanje, marketing i oglašavanje i osnivač održivog modnog brenda, odlučio je napustiti Peru i preseliti se u Zagreb.
“Oduševljen sam životom u Hrvatskoj. Već sam ovdje više od četiri godine i osjećam da je vrijeme proletjelo. Ne bih mijenjao ništa od onoga što sam doživio i kako su se stvari odvijale. Sve se posložilo samo od sebe točno kada je trebalo”, kaže nam Carlos koji ima hrvatske korijene. Njegov djed Stjepan je, naime, nakon Drugog svjetskog rata, 1945. godine, iz Zagreba stigao u Peru, gdje je ostao te zasnovao obitelj.
“Moj djed je živio u Zagrebu prije nego što je brodom stigao u Peru, no prema saznanjima koja imam, njegovo pravo prezime je Brković koje potječe s Korčule ili iz Dubrovnika (vjerojatno su dodali samoglasnik zbog lakšeg izgovora u španjolskom jeziku op.a.). Tako se izvorno pisalo prije nego što su ga u Peruu promijenili prilikom upisivanja”, priča nam Carlos. “Rođen je 27. studenoga 1922. u mjestu Strmec Sutlanski. Morao je emigrirati u Peru, kao i mnogi drugi Europljani koji su se suočili s teškom situacijom nakon Drugog svjetskog rata. Moj je djed bio veteran tog rata i kasnije je bio u izbjegličkom logoru Bagnoli. Crveni križ mu je izdao privremenu putovnicu s kojom je upravo iz Napulja otputovao i stigao u luku Callao u Peruu, na brodu ‘General William Black’, 24. veljače 1948. godine”, priča Carlos djedov put do Perua, a kasnije je stigao i u glavni grad Limu te oženio njegovu baku, piše portal Direktno.hr.
“Mama Miritza uvijek mi je znala pričati kako je njezin otac, a moj djed, znao raditi sve i svašta: od stolarskih poslova, stočarstva, poljoprivrede, trgovine, elektrike. To je jedna od stvari koja me motivirala cijelog života: moći raditi bilo što i raditi to dobro, prilagoditi se i učiti. Ljudi smo sposobni za svašta i uvijek se možemo usavršavati. To je u svakome od nas i tako bismo to trebali pokazivati tijekom svojih života. Danas još uvijek čuvamo radove i namještaj koje je moj djed izradio vlastitim rukama”, priča nam Carlos ponosno o djedu za kojeg ga vežu lijepe uspomene. “Imao sam šest godina kada je preminuo, ali ga se sjećam. Uvijek smo odlazili k njemu i on kod nas”, kaže Carlos dodajući da je imao prekrasno djetinjstvo, u skladnoj i sretnoj obitelji.
Ima svoj održivi modni brend
Dugo je razmišljao o dolasku u zemlju svog djeda – i na kraju je tu želju i ostvario. “To je nešto o čemu sam dugo razmišljao, samo sam čekao pravi trenutak. Godine 2017. moje dvije sestre su godinu dana živjele u Splitu učeći hrvatski jezik na Croaticumu. Odlučio sam da ću ja biti sljedeći nakon što one završe i vrate se u Peru. Međutim, meni je bila želja učiti hrvatski u Zagrebu. Tako sam se prijavio za stipendiju i studij jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u sklopu programa Croaticum. Tako je počela moja nova avantura: dobio sam stipendiju, živio u studentskom domu Dr. Ante Starčević, pohađao predavanja i svakodnevno jeo u menzi – prekrasno iskustvo”, prisjeća se Carlos, kojem je početak života u Hrvatskoj značio i povratak u “studentske dane”. Hrvatski je učio ukupno tri semestra.
U to vrijeme, ipak, nije bio potpuno sam. “Preselio sam se sam, ali nakon tri, četiri mjeseca u Zagreb je stigla moja sestra Rossana na neko vrijeme. Zajedno smo proveli jedan jako lijep period, slavili Božiće, rođendane i putovali. Njezino društvo ovdje u Zagrebu bilo mi je iznimno važno. Ona se na kraju preselila u Njemačku, ali srećom, nije mi daleko”, kaže Carlos, koji je uz svoje obrazovanje iz marketinga i poslijediplomski studij iz agroizvoza pohađao i nekoliko tečajeva iz dizajna mode i tekstilne industrije. Upravo se modom i bavi. Danas u Hrvatskoj vodi podružnicu svoje tvrtke koju dijeli sa sestrom Claudiom.
“Godine 2023. odlučili smo otvoriti u Hrvatskoj tvrtku NORGÄTE j.d.o.o. Naš je brend izvorno nastao u Peruu 2016., a s ciljem širenja poslovanja u Europu otvorili smo ured u Zagrebu, što je bilo ključno za logistiku, jačanje poslovnih odnosa i razvoj novih tržišta u Europi. Riječ je o brendu održive odjeće koji proizvodi uglavnom zimske komade od finih i prirodnih materijala – posebno vune alpake i vikunja. To su najkvalitetniji materijali. Peru ima oko 80 posto svjetske populacije alpaka i više od 80 posto vikunja. Ove godine bili smo jedan od sedam hrvatskih brendova koji su predstavljali svoje kreacije na Zagreb Design Weeku. Bilo je nevjerojatno vidjeti naše dizajne na toj manifestaciji. Pokazati kvalitetu odjeće od alpake u Hrvatskoj bilo je jedinstveno. Uvjerio sam se da postoji tržište i želim nastaviti promovirati održivu modu. Za kraj godine uspostavili smo suradnju s jednom trgovinom u centru Zagreba, koja posluje više od 80 godina. Oni prodaju kapute od održivih materijala. Uskoro će naši proizvodi Norgäte biti dostupni u toj trgovini. Još jedan razlog za ponos”, ispričao nam je Carlos.
U Hrvatskoj je upoznao i djevojku
No, poslovni uspjesi nisu jedina stvar koja ga veže za Hrvatsku – najviše ga vežu ljubav i prijateljstva. Upravo ovdje upoznao je djevojku s kojom planira osnovati obitelj.”Moj plan je ostati u Hrvatskoj, proširiti svoj društveni krug i zasnovati obitelj s mojom djevojkom Petrom, koja je inače iz Novog Vinodolskog”, kaže Carlos, koji obožava provoditi vrijeme u rodnom gradu svoje djevojke jer ga, kako kaže, obala posebno oduševljava. Carlos se nimalo ne osjeća kao stranac i posebno je ponosan na svoje korijene. “Volim što imam hrvatsko podrijetlo. Smatram se Peruancem s malo hrvatskog, no taj mali dio oblikovao je moju osobnost i pogled na život. Za mene su Hrvati borbene, pravedne, inteligentne osobe koje vole svoju domovinu. To jako cijenim. Oni su pravi primjer zajednice i države: poštenje, poniznost, ljubav i jedinstvo. Tako se gradi društvo koje svijet poštuje”, smatra Carlos, koji je u Hrvatskoj sklopio mnoga prijateljstva.
“Imam puno prijatelja Hrvata s nogometa, tečaja hrvatskog i posla, a tu je i Petrina obitelj koja mi je otvorila vrata svog doma na najljepši mogući način, što mi je dodatno približilo lokalnu zajednicu. Veći dio mog bliskog kruga ipak je dio latino zajednice, koja je ovdje u Zagrebu jako velika. Osjećam se dijelom te zajednice i povezao sam se s ljudima iz Čilea, Bolivije, Argentine, Paragvaja, Ekvadora i, naravno, Peruancima. Što se tiče slobodnog vremena, najviše volim igrati nogomet svakog utorka. Većina mojih suigrača su Hrvati i svi dijelimo istu strast prema nogometu. Volim kuhati peruansku hranu i moram se pohvaliti da to radim jako dobro”, govori nam Carlos, koji jednog dana možda vidi sebe i kao vlasnika peruanskog restorana u Zagrebu.
‘Nisam se pokajao zbog svoje odluke’
Kada je odlučio preseliti u Hrvatsku, njegova obitelj to je dočekala s oduševljenjem. “Bili su presretni i podržali su me. Mislim da je to jako utjecalo na mene jer se niti u jednom trenutku nisam pokajao zbog svoje odluke. Jedino što mi stvarno nedostaje jest provoditi više vremena s obitelji i prijateljima u Peruu, ali sam stalno u kontaktu i nekoliko puta sam tamo otputovao te primao posjete”, kaže.
Argentinka preselila u Hrvatsku i nije požalila: ‘Pomogli su mi Hrvati u dijaspori’
Djed Stjepan svoju je ljubav prema domovini prenio i na svoju kćer, a potom i na unuke. “Njegovali smo djedovu uspomenu na Hrvatsku i to poprilično jako. Oduvijek smo gledali utakmice hrvatske reprezentacije. Također smo odlazili na ručkove u hrvatski klub Dubrovnik, na proslavu svetog Vlaha u istom klubu, te na razna slavlja u župi svetog Leopolda Mandića. Mama je kuhala hrvatska jela, sarme, štrudlu od jabuka, punjene paprike i slično. Slušali smo djedovu glazbu, a prije spavanja mama bi mi govorila ‘Laku noć’ “, kaže nam Carlos koji sada živi u zemlji o kojoj je slušao u djetinjstvu, a istovremeno pomalo otkriva potpuno drugačiji i mirniji način života.
*Tekst je nastao u okviru projekta ‘Tko će ostati?’ kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
