Brutalna agresija Izraelskih obrambenih snaga (IDF) i Mossada na vojne i civilne ciljeve diljem Irana u ranu zoru 13. lipnja pokrenula je opasno kolo nesreće. Izraelska vlada na čelu s radikalnim desničarom Benjaminom Netanyahuom odlučila je nasilnim putem ukinuti iranski nuklearni program uništavanjem nuklearnih i konvencionalnih vojnih postrojenja, ubojstvima iranskih znanstvenika i visokih generala. Izraelsko rukovodstvo nije željelo čekati ishod diplomatskih pregovora Irana i Sjedinjenih Država o mogućem zamrzavanju iranskog nuklearnog programa. Iranci nisu ostali dužni i odlučili su uzvratiti židovskoj državi više-manje istom mjerom.
Rat – neprijatelj novčanika običnih ljudi
Krenula je nesmiljena razmjena sofisticirane i iznimno razorne vatre između dvije velike civilizacije Bliskog istoka. Iznad planine Zagros i Golanske visoravni poletjeli su balistički i krstareći projektili, dronovi, bombe i druga oružja. Kako će uvelike neočekivani sukob završiti teško je reći, ali što duže bude trajao posljedice za gospodarstvo regije i svijeta bit će sve katastrofalnije. Svaki dan rata stvara troškove koje će prije ili kasnije osjetiti građani svijeta. Možda se nalazimo na rubu nove velike gospodarske krize. I to taman u trenutku kada se činilo da se svjetsko gospodarstvo stabiliziralo nakon koronakrize i ruske invazije na Ukrajinu.
Rast cijena nafte i pad burzovnih indeksa
Već u petak popodne na svjetskim burzama vidio se negativni učinak sukoba. Zbog straha od prekinuća svjetskih tokova nafte globalne cijene nafte su skočile, a vrijednost dionica pala. Burzovni indeks S&P 500 pao je za 1,1%. Industrijski indeks Dow Jones pao je za 1,8%, dok je Nasdaq kompozitni indeks izgubio 1,3% vrijednosti. Cijene američkih dionica pale su na najniže razine tijekom petka nakon što je Iran ispalio balističke rakete prema Izraelu. Kompanije koje u svom poslovanju troše velike količine goriva pretrpjele su neke od najvećih gubitaka. Kruzerska kompanija Carnival Cruise Line doživjela je pad dionica od 4,9%, vrijednost dionica zračne kompanije United Airlines pala je za 4.4%, dok je kruzerska kompanija Norwegian Cruise Line Holdings pretrpjela pad od 5%.
S druge strane, najveći skokovi dogodili su se očekivano na tržištima nafte. Cijena barela američke sirove nafte skočila je za 7,3%, tj. na 72,98 dolara. Cijena Brent nafte, koja se koristi kao međunarodni pokazatelj za određivanje vrijednosti sirove nafte, porasla je za 7% i sada iznosi 74,23 dolara po barelu. Skok od 7 posto i nije velik gledano u globalu, ali ako se rast nastavi skoro svaki dan sukoba za otprilike sličnu vrijednost, to će biti jako zabrinjavajuće za svih nas.
Dobici velikih korporacija
U drugi plan su pali dobici američkih proizvođača nafte i drugih kompanije koje bi mogle profitirati od pojačanih sukoba Izraela i Irana. Dionice ExxonMobila porasle su za 2,2%, a dionice ConocoPhillipsa su skočile za 2,4% zato što nagli rast cijene sirove nafte nagovještava veće profite za te kompanije. Dobavljači koji proizvode oružje i vojnu opremu također su zabilježili rast vrijednosti dionica. Lockheed Martin, Northrop Grumman i RTX porasli su svi za više od 3%. Cijena zlata je doživjela uzlet jer su ulagači tražili sigurnija mjesta za ulaganje. Unca zlata poskupjela je za 1,4%. Inflacija u SAD-u je ostala oko 2 posto, ali bi mogla porasti zbog Trumpovih carina, čiji učinak se tek treba osjetiti.
Porast cijena prijevoza
Ukratko kazano, bilo kakvi skokovi na tržištima nafte znače da će prije ili kasnije doći do poskupljenja za potrošače diljem svijeta. Treba znati kako je Iran jedan od najvećih svjetskih proizvođača nafte (7. proizvođač na svijetu), iako su mu prodaju ograničile sankcije zapadnih zemalja. Ako dođe do regionalnog rata na Bliskom istoku, to bi moglo usporiti isporuku iranske nafte kupcima i povećati visoke cijene sirove nafte na tržištima. Cijene nafte bi mogle skočiti na 100 i više dolara kroz nekoliko dana ili tjedana ako se okršaj Izraela i Irana nastavi.
Više cijene nafte na svjetskim tržištima i posljedični visoki troškovi prijevoza generiraju inflaciju i donose ozbiljne ekonomske poteškoće mnogim zemljama. Poskupljenja će osjetiti obični potrošači širom svijeta. Posebno bi mogle biti pogođene azijske zemlje koje uvoze značajne količine iranske nafte, poput Kine, Indije, Malezije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Singapura (potajno), ali i Turske. Zanimljivo kako i Venezuela (također pod američkim sankcijama) uvozi značajne količine iranske nafte koju koristi kao kondenzat kako bi je pomiješala sa svojom sirovom naftom za izvoz.
Domino efekt
Naftna nestabilnost u regiji Perzijskog zaljeva mogla bi poremetiti i druge važne izvoznike nafte, poput Saudijske Arabije, Kuvajta i Iraka, produbljujući globalnu energetsku nesigurnost. To bi moglo dovesti do prekida opskrbe na svjetskom tržištu i naglog rasta cijena energenata i roba. Posljedice bi se osjetile u gotovo svim nacionalnim gospodarstvima, posebice u zemljama koje su ovisne o uvozu nafte. Posljedice bi bila apokaliptične ako bi Iran odlučio zatvoriti Hormuški tjesnac koji povezuje Perzijski i Omanski zaljev, tj. Indijski ocean. Ako bi Iran povukao taj potez globalne cijene nafte bi doslovno eksplodirale. Hormuški tjesnac je ključna ruta pomorskog prometa kojom dnevno prolazi oko 20% svjetske nafte, uključujući ogromne količine iranske, saudijske i iračke nafte.
Pitanje Hormuškog tjesnaca
Iran nikada nije službeno zatvorio Hormuški tjesnac, ali ga je ometao 1980-ih tijekom Iransko-iračkog rata. Iran je kroz raketiranja i sabotaže otežavao promet iračkim, kuvajtskim i saudijskim tankerima. Cijene nafte su tada doživjele skok od preko 150 posto. Ako bi se nešto slično dogodilo 2025. globalne cijene nafte bi porasle za oko 200, 300 ili 400 posto. Nacionalne vlade i naftne kompanije morale bi tražiti alternativne, skuplje i duže rute za transport nafte. To bi povećalo troškove, što bi se automatski povećalo cijene goriva i svih roba.
Ulagači i burze reagirali bi vrlo loše, što bi dodatno povećalo nestabilnost na financijskim tržištima. Zemlje ovisne o uvozu nafte (Kina, Japan, Južna Koreja, Indija ali i države članice EU) morale bi poduzeti mjere za osiguranje svojih energetskih zaliha. Postoji mogućnost da bi posegnule za vojnom intervencijom kako bi nasilno osposobile plovidbu Hormuškim tjesnacem. To bi, naravno, dodatno povećalo geopolitičke napetosti.
Huti – važan čimbenik
Ne treba zaboraviti niti jemenske Huti pobunjenike koji su najavili gađanje američkih, britanskih, francuskih i drugih zapadnih brodova koji plove Crvenim morem i Sueskim kanalom. Huti su napade dronovima i projektilima na (uglavnom kontejnerske) brodove izvodili proteklih godina, a sada bi se ti napadi mogli intenzivirati. Takve prijetnje povećavaju rizike za međunarodni pomorski promet i svjetsku trgovinu. Moglo bi doći do prekida opskrbnih lanaca.
Svaki dan je ključan
Opisani scenariji mogli bi se dogoditi ako stanje sukoba iliti rata Irana i Izraela potraje nekoliko tjedana ili mjeseci. Sve to aktivirat će inflaciju, recesiju i nestašicu robe široke potrošnje, pogotovo nestašice visokotehnološke robe poput mikročipova, računala i drugih elektroničkih uređaja, što bi značajno utjecalo na dostupnost tih proizvoda. Ako se sve sredi za nekoliko dana, neće biti takvih posljedica i to naglašavaju svi relevantni ekonomisti. Bankari, burzovni mešetari i trgovci s nestrpljenjem gledaju televizijske kanale da vide što će se dogoditi. Naravno, rat je izlika mnogim lihvarima da dignu cijene i obogate se na tuđoj nesreći. Možemo se samo nadati da će se sukob što prije okončati.
Za još ovakvog sadržaja pratite autorov portal Actualitica.com
M. Šerić: Globalni pomorski putovi: Uska grla prijete svjetskom gospodarstvu
