Za napad na strateške ciljeve i ukrajinske gradove, Rusija koristi golemi arsenal oružja dugog dometa, čija su imena sada poznata svakom građaninu Ukrajine. To uključuje krstareće rakete Kalibr i Kh-101, balističke rakete Iskander, kao i rakete Kinžal i Cirkon.
Njihova opsežna upotreba od strane ruske vojske izazvala je znatne rasprave i zablude o cijeni projektila, koja je često precijenjena ili znatno podcijenjena zbog nedostatka pouzdanih podataka, subjektivnih procjena izvoznih ugovora i brojnih manje ili više stručnih mišljenja u medijima. Stopa proizvodnje tih proizvoda od strane ruske obrambene industrije ostaje još veća misterija.
Analiza Centara za strateške i međunarodne studije (CSIS) pokazuje pokazuje da ruska vojska, što rat dalje odmiče, koristi više projektila za napade. Podaci pokazuju trend prema masovnim udarima (“salvo war”), često s više stotina ili projektila i dronova u jednom naletu, s ciljem preopterećenja ukrajinske protuzračne obrane. Rusija ne samo ciljala borbene jedinice na fronti, već značajno koristi udare na infrastrukturu, logistiku, skladišta, komunalne objekte – što stavlja rat u širi kontekst energetske, civilne ranjivosti i održivosti države:
Analiza Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS) zaključuje da balističke SRBM (kratkog dometa) Rusije ostvaraju relativni uspjeh protiv nekih zemaljskih ciljeva i protuzračne obrane. Za supersonične/krstareće (LACM) projektilе, podaci ukazuju na značajne izazove: stari dizajni, mala količina i podložnost sustavima protuzračne obrane. Prema analizi, iako u početnoj fazi invazije ruska vojska nije uspjela iskoristiti u potpunosti svoje precizne udarne sustave prema ruskoj doktrini (npr. ciljanje kritične infrastrukture, komandnih čvorišta), u tome je sve bolja.Rusija se kreće prema razvoju krstarećih raketa brzine Mach 5+ kako bi povećala šansu probijanja obrane, što bi moglo potaknuti slične trendove kod drugih država, zaključuju.
Informacije iz konkretnih dokumenata o nabavi koje je pribavio ukrajinski Militarnyi prvi put osvjetljavaju razmjer opskrbe raketama ruske vojske između 2024. i 2027. godine, kao i njihovu cijenu:
Ruska ‘krilata’ trijada
Glavno “oruđe dugog dometa” ruske vojske za napad na ukrajinske ciljeve u dubokoj pozadini ostaju krstareće rakete lansirane s kopna, mora i iz zraka. Koriste se za udare tamo gdje jurišni dronovi ne uspijevaju i gdje je potrebno uništavanje kapitalnih struktura.
Jedno od najmasovnije korištenog oružja je 9M728 Iskander-K , koji je dio istoimenog zemaljskog sustava. Ova krstareća raketa, dometa približno 500 kilometara, nosi bojevu glavu od 480 kilograma.
Ruski konstruktorski biro Novator primio je u razdoblju 2024.-2025. najmanje dvije narudžbe za čak 303 projektila ovog tipa. Cijena proizvoda kretala se između 135 i 142 milijuna rubalja, odnosno oko 1,3 milijuna eura po jedinici.
Istovremeno, rusko Ministarstvo obrane prvi je put naručilo seriju moderniziranih raketa 9M729, s dometom većim od 2000 km. Upravo je njihova pojava dovela do optužbi Rusije za kršenje Međunarodnog sporazuma o nuklearnim snagama srednjeg dometa, što je rezultiralo njegovim raskidom 2019. godine. Zbog veće duljine nisu kompatibilni s originalnim raketnim sustavom, pa je za njih stvorena zasebna verzija lansera Iskander-M1.
U 2025. godini za rusku vojsku ugovoreno je 95 projektila ovog tipa. Cijena proizvoda procijenjena je na 146 milijuna rubalja ili 1,5 milijuna eura po komadu.
Valja spomenuti pomorskog “brata blizanca“ ove rakete pod nazivom 3M14 “Kalibr”. Raspoređene su na ruskim fregatama, korvetama, malim raketnim brodovima i podmornicama, a povremeno ih lansira ruska Crnomorska flota prilikom napada iz Novorossijska.
Rusko Ministarstvo obrane potpisalo je dva velika ugovora o isporuci 240 ovih projektila između 2022. i 2024. godine, te za dodatnih 450 projektila između 2025. i 2026. godine. Njihova cijena procijenjena je na 168 milijuna rubalja, što je ekvivalentno otprilike 1.8 milijuna eura po jedinici.
Uz konvencionalno oružje, ruski konstruktorski biro Novator dobio je narudžbu za proizvodnju serije od 56 raketa 3M-14S sa posebnom nuklearnom bojevom glavom. Isporuka bi trebala biti između 2024. i 2026. godine.
Očekuje se da će se trošak proizvoda povećati tijekom proizvodnog razdoblja, vjerojatno zbog fluktuacija tečaja, u rasponu od 175 do 190 milijuna rubalja, odnosno približno 1.9. do 2 milijuna eura.
Rusku trijadu upotpunjuje krstareća raketa za zrakoplove Kh-101, u najnovijoj varijanti poznata i kao “Izdelije 504AP” – modifikacija razvijena tijekom rata, s toplinskim navođenje i sustavom za elektroničko ratovanje koji pruža zaštitu od protuzračnih raketa opremljenih infracrvenom glavom za navođenje. Među ostalim ruskim krstarećim raketama, ima najveći domet, veći od 2500 km, koristi stealth tehnologije i ima sofisticiraniji sustav upravljanja letom koji navigira terenom pomoću satelitskih signala, nadmašujući standarde u programu leta. Raketa je jedno od najmasovnijih oružja za duboki udar u rusko-ukrajinskom ratu. Njeni nosači su strateški bombarderi Tu-95SM i Tu-160.
Ruski konstruktorski biro Raduga dobio je za 2024. godinu nekoliko ugovora za proizvodnju 525 ovih raketa, s procijenjenom cijenom svake rakete na 164 milijuna rubalja ili približno 1,75 milijuna eura po jedinici. Za 2025. godinu rusko Ministarstvo obrane već je ugovorilo 700 projektila ovog tipa, čija se cijena kreće između 171 milijuna i 194 milijuna rubalja, odnosno otprilike 1,8-2,1 milijuna eura. Za 2026. godinu naručeno je još 30 projektila po istoj cijeni.
Iskanderi u više varijanti
Dok se ruske krstareće rakete mogu nazvati instrumentom terora, balističke rakete ruska vojska koristi uglavnom za napad na važne vojne ciljeve. Primarno neprijateljsko oružje ove klase je raketa 9M723 Iskander-M. Model 9M723 je skuplji i teži za proizvodnju, te ima puno kraći domet od krstarećih raketa. Međutim, te nedostatke u potpunosti nadoknađuje njegova neranjivost na većinu klasičnih sustava protuzračne obrane.
Raketa je sposobna isporučiti bojevu glavu od pola tone do 500 kilometara. Može nositi monoblokovnu visokoeksplozivnu bojevu glavu od 480 kilograma nekoliko tipova ili kasetna bojeva glava s 54 podstreljiva za različite namjene.
Konstrukcijski biro za strojogradnju u Kolomni primio je narudžbu za 1202 balističke rakete za razdoblje 2024.-2025.:
- 9M723-1K5 (185 raketa) s kasetnom bojevom glavom – vrijednost 238 milijuna rubalja ili 2.5 milijuna eura po jedinici
- 9M723-1F1 (59 raketa) s visokoeksplozivnom bojevom glavom – vrijedna 238 milijuna rubalja ili 2.5 milijuna eura po jedinici
- 9M723-1F2 (771 raketa) s visokoeksplozivnom bojevom glavom drugog tipa – vrijedna 192 milijuna rubalja ili 2,06 eura dolara
- 9M723-1F3 (217 raketa) s visokoeksplozivnom bojevom glavom trećeg tipa – cijena je u različitim godinama bila između 189 milijuna i 238 milijuna rubalja
Tako je za 2024. godinu ugovoreno ukupno 589 balističkih projektila različitih tipova, a za sljedeću godinu ugovoreno je još 643 projektila.
Militarnyi je također skrenuo pozornost na relativno malu narudžbu od 18 raketa s atipičnim indeksom 9M723-2, što se može odnositi na projekt raketa dugog dometa Iskander-1000. Njihova proizvodnja planirana je za 2025. godinu, a procijenjeni trošak proizvoda je 221 milijun rubalja, odnosno približno 2,5 milijuna dolara.
Kinžal
Iduća je ruska “pseudohipersonična” klasu, čiji je jedan od vodećih predstavnika balistička raketa iz zraka 9-S-7760 Kinžal, koja je razvijena na temelju tehničkih rješenja rakete Iskander-M.
Rusija klasificira ovu vrstu zrakoplovnog oružja kao hipersonično zbog brzine leta od 5,5 Macha tijekom manevarskog dijela putanje, što značajno smanjuje vrijeme reakcije operatera protuzračnih sustava. Međutim, približavanjem cilju, brzina rakete pada za pola, a ona postaje ranjiva na presretanje, što je pokazao sustav Patriot.
Godine 2024., Konstrukcijski biro za strojogradnju u Kolomni primio je narudžbu za proizvodnju 44 ove rakete, a dodatnih 144 jedinice trebalo bi uslijediti sljedeće godine. Cijena svake iznosila je 366 milijuna rubalja ili 3,9 milijuna eura.
Značajna razlika u cijeni u usporedbi s originalnom balističkom raketom 9M723 pripisuje se korištenju navigacijskog sustava i strukturnih elemenata sposobnih za rad hipersoničnim brzinama, kao i prodorne bojeve glave od titana.
Cirkon
Još jedno pseudohipersonično oružje u arsenalu ruske vojske je protubrodska raketa 3M22 Cirkon, koja se može lansirati s ruskih ratnih brodova i obalnog raketnog sustava Bastion.
Unatoč svojoj namjeni, 3M22 je sposoban pogoditi kopnene ciljeve. Korišten je u ograničenoj mjeri u napadima na Zaporožje i Kijev 2024. godine. Rusi su lansirali grupe od dvije do četiri rakete iz zemaljskog sustava s teritorija Krima, ali u svim slučajevima, tvrdi ukrajinski medij, nisu postigli značajne rezultate.
Rusko Ministarstvo obrane potpisalo je ugovor za neodređeni broj raketa, s godišnjim isporukama od 80 jedinica, od 2024. do 2026. godine. Cijena svakog komada procijenjena je na 420 milijuna rubalja (4,5 mil. eura), s postupnim povećanjem na 450 milijuna rubalja, što je ekvivalentno 4.8 milijuna eura.
Cirkon je i dalje jedan od najmanje proučavanih ruskih projektila korištenih u ovom ratu. Do danas još uvijek nema visokokvalitetnih slika ovog proizvoda u javnoj domeni, osim ukrajinskih pokušaja rekonstrukcije njegovog približnog izgleda s fotografija olupina.
Ruski tempo proizvodnje dronova i projektila nadmašuje zapadnu proizvodnju presretača
