U novije vrijeme često se moglo čuti kako hrvatski turistički sektor treba preispitati cjenovne politike. To nije tek pitanje percepcije. Cjenovna konkurentnost Hrvatske u djelatnostima povezanim s turizmom u proteklih je nekoliko godina, naime, značajno oslabila, zbog čega je Hrvatska narodna banka u najnovijim projekcijama smanjila očekivanja doprinosa turizma vanjskotrgovinskoj bilanci.
Prema usporednom prikazu, te su cijene u Hrvatskoj u odnosu na 2019. porasle za gotovo 50 posto, dok su u konkurentskim nam mediteranskim zemljama u tih pet godina porasle za 15 do 20 posto. Posljedično je već neko vrijeme vidljiv i gubitak tržišnog udjela našeg turizma.
Nakon što smo u vrijeme Covid pandemije 2020/2021. imali najmanji pad broja noćenja u odnosu na konkurentske zemlje, a potom i brzi oporavak, unazad dvije godine naši konkurenti su nas prestigli tempom rasta broja noćenja, istaknuo je guverner HNB-a Boris Vujčić predstavljajući u petak nove makroekonomske projekcije.
Vidljivo je, kaže, da prihodi od turizma opadaju te da je doprinos realne potrošnje (po noćenju) godišnjem rastu tih prihoda ove godine bio prilično negativan, posebice u trećem tromjesečju.
Stagnacija izvoza usluga
Kako bilo, i to u određenoj mjeri doprinosi osjetnom smanjenju viška na tekućem i kapitalnom računu. Prema procjenama HNB-a, on bi ove godine mogao iznositi 1,1 posto BDP-a, što je za čak 2,2 postotna boda manje nego prošle godine.
To je, doduše, u prvom redu posljedica smanjenja korištenja sredstava iz fondova EU-a nakon što je u rekordnoj 2023. završila višegodišnja financijska perspektiva kada je ujedno i vrhunac isplata krajnjim korisnicima, a završeno je i korištenje sredstava iz Europskog fonda solidarnosti u svrhu obnove od potresa.
Ipak, u HNB-u naglašavaju kako “nepovoljnim kretanjima pridonosi i produbljivanje manjka u robnoj razmjeni, a nakon više godina i pogoršanje salda neto izvoza usluga. S jedne strane imamo stagnaciju izvoza usluga, a s druge snažan rast njihova uvoza (čemu pridonosi i onaj vezan uz turizam, tj. rast turističkih putovanja naših građana u inozemstvo).
Govoreći o platnobilančnom saldu, guverner ističe i kako njegova nepovoljna kretanja u ovog godini djelomično ublažava poboljšanje salda na računu primarnog dohotka, ponajprije zahvaljujući rastu prihoda središnje banke na osnovi upravljanja nemonetarnom financijskom imovinom. Isto tako, višak na tekućem i kapitalnom računu u 2025. i 2026. trebao bi se zadržati na oko jedan posto BDP-a.
Usporavanje inflacije
Usluge (posebice one povezane s turizmom među glavnim su krivcima i što je razlika između domaće inflacije i one mjerene harmoniziranim indeksom (HICP) koji se koristi u usporedbama s drugim zemljama EU prilično velika.
Za iduću godinu očekuje se usporavanje HICP inflacije s ovogodišnjih 4 na 3,5 posto, dok bi u 2026. trebala pasti na 2,5 posto. To znači da se i za naredne dvije godine očekuje viši rast opće razine potrošačkih cijena od prosjeka eurozone (prema prognozama, 2,1% dogodine i 1,9 u 2026.).
Međutim, kao i u pogledu predviđanja dinamike gospodarskog rasta – a HNB očekuje da će s očekivanih 3,7 posto u 2024. iduće godine usporiti na 3,3 posto – i u slučaju inflacije predviđanja zamagljuju brojne neizvjesnosti.
Osim onih vezanih uz geopolitičke napetosti i trgovinski odnosno carinski rat, ostvarenje projekcija inflacije ovisit će i o tempu rasta plaća i njihova prelijevanja na cijene.
Vezano uz prosječne plaće, u HNB-u računaju da će na razini cijele 2024. nominalno porasti za nešto manje od 15 posto, realno za 10,7, a za 2025. se očekuje daljnji rast, ali znatno umjerenijim tempom.
