Unatoč otkazivanju njegova nastupa na festivalu Nosi se u Velikoj Gorici, koje je uslijedilo nakon pritisaka braniteljskih udruga, konceptualni umjetnik Siniša Labrović nije odustao od svoje umjetničke ideje. Umjesto povlačenja, odlučio je svoju poruku prenijeti još snažnije, izvedbom performansa “Zastave svih zemalja, ujedinite se” u samom srcu Zagreba, na Trgu bana Jelačića, pred brojnim prolaznicima.
U središtu grada, Labrović je stajao s metlom i lopatom, alatima koji simboliziraju rad, skromnost i svakodnevicu. Na drškama je pričvrstio hrvatsku i nepalsku zastavu, naglašavajući ideju solidarnosti među narodima, neovisno o granicama i društvenim razlikama. Njegov čin čišćenja ulice bio je jednostavan, ali snažan simbol zajedništva i poštovanja prema radu koji često ostaje nevidljiv.
“Želio bih da se vratimo suradnji među ljudima koji žive od svoga rada, bez obzira na to odakle dolaze”, poručio je umjetnik nakon performansa. Istaknuo je kako njegova akcija nije provokacija, već poziv na empatiju, razumijevanje i zajedništvo, vrijednosti koje, kako kaže, sve češće nestaju iz javnog prostora preplavljenog netrpeljivošću i podjelama.
Metafora društvenih nejednakosti
Performans je u jednom trenutku poprimio neočekivani obrat kada je Labrović, u duhu ironije koja obilježava njegov opus, ispustio nekoliko kovanica pred dostavljača koji je prolazio trgom. Taj trenutak poslužio je kao snažna metafora društvenih nejednakosti i nevidljive hijerarhije koja određuje naš svakodnevni život. Upravo u tim detaljima leži oštrina Labrovićeva komentara, u jednostavnim gestama koje otvaraju složena pitanja.
Zanimljivo je da se tijekom performansa na trgu zatekao i ministar Gordan Grlić Radman, čije je prisustvo dodatno pojačalo simboliku susreta između moći i umjetnosti, politike i pojedinca. Iako između njih nije došlo do izravne komunikacije, sam taj trenutak odražavao je kontrast između svijeta odlučivanja i svijeta stvarnog rada.
Siniša Labrović, rođen u Sinju 1965. godine, već više od dvadeset godina zauzima posebno mjesto u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti. Njegovi radovi, bilo da su u formi performansa, instalacija ili medijskih akcija, propituju društvene vrijednosti, razotkrivaju mehanizme moći i manipulacije, te pozivaju publiku da preispita vlastite stavove. U vremenu u kojem su ironija i angažman rijetki, Labrović ostaje glas koji se ne boji govoriti jasno – metlom i lopatom umjesto megafonom.
Uznemirujući prizori na glavnom trgu: Žene prepune modrica stoje i šute, a iza svega je natpis
