Premalo znamo o anđelima čuvarima, tim nevidljivim, ali moćnim duhovnim bićima koja nas prate kroz svaki trenutak našega života. Iako često zaboravljeni u svakodnevnoj užurbanosti, anđeli čuvari su stalno prisutni – neprestano bdiju nad nama, štite nas i vode prema Bogu.
Njihova stvarnost i snaga nisu tek pobožna maštanja, već istine koje Crkva poučava kroz svoju Tradiciju i nauk. O njihovoj ulozi, moći i djelovanju možemo čitati u Katekizmu Katoličke Crkve, gdje se jasno ističe da svaki vjernik ima anđela čuvara koji ga čuva „kao pastir svoje stado“
Upravo zbog neznanja često nismo zaštićeni jer zapravo ne znamo koga imamo na raspolaganju, odnosno koga nam je Bog poslao kako bi nas zaštitio. Koliko je veliko njihovo čudesno djelovanje možete saznati u Katekizmu Katoličke Crkve. Upoznajte ih i dopustite da djeluju u vašem životu.
Riječ ‘anđeo’ označuje službu
Postojanje duhovnih, netjelesnih bića, koja Sveto pismo običava nazivati anđelima, stvar je vjere. Svjedočanstvo Pisma je jednako jasno kao i jednodušnost Predaje. KKC328
Sveti Augustin kaže: “Riječ ‘anđeo’ označuje službu, a ne narav. Pitaš li za narav, to je duh; pitaš li za službu, to je anđeo: po naravi je duh, po službi anđeo.” Cijelo njihovo biće je služenje Bogu i izvršavanje njegovih naloga. Uvijek gledaju lice Oca koji je na nebesima (Mt 18,10). (329)
Kao čisto duhovna stvorenja, imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja. Nadilaze u savršenstvu sva vidljiva stvorenja. Sjaj toga svijeta duhovnih bića dolazi na svjetlo u njihovom služenju naumima spasenja koji se odnose na ljude. 330
Krist je središte anđeoskog svijeta. Oni su njegovi: “Kad dođe Sin Čovječji u slavi svojoj i svi anđeli njegovi…” (Mt 25,31). Njegovi su jer su stvoreni po njemu i za njega: “U njemu je sve stvoreno – i nebeska i zemaljska bića, vidljiva i nevidljiva: bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Poglavarstva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno” (Kol 1,16). Još više su njegovi jer ih on čini glasnicima svojega nauma spasenja: “Zar svi nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?” (Heb 1,14). (331)
Od stvaranja (usp. Job 38,7, gdje anđeli bivaju nazvani “sinovima Božjim”) i kroz cijelu povijest spasenja, navještaj i služba anđela zapažaju se u svjedočanstvu Pisma. Oni zatvaraju raj zemaljski, štite Lota, spašavaju Hagaru i dijete, zadržavaju Abrahamovu ruku, zakon se prima po njihovu posredovanju, oni vode Božji narod, navješćuju rođenja i pozive, pomažu prorocima… To je samo nekoliko primjera. (332)
Don Bosco svjedoči kako je anđeo čuvar po ovom zazivu spasio dječaka od smrti: Zazivajte ga ovako
Svjedočanstva o moćnom djelovanju anđela
I u Utjelovljenju i u Kristovu uskrsnuću anđeli su prisutni. Kao što pjeva liturgija: “Krist se, čim dođe u svijet, okruži svim anđeoskim redovima” (GL 1). Naviještaju njegovo rođenje pastirima, slave ga pjesmom, pomažu mu u kušnji, jačaju ga u agoniji, naviještaju uskrsnuće ženama. Prisutni su i kod Kristova povratka, koji navješćuju anđeli, a on će sam doći “u slavi Oca svojega sa svetim anđelima” (Mk 8,38). (333)
Sve do Kristova povratka, cijeli život Crkve okružen je pomoći i zaštitom anđela. (334)
U liturgiji, Crkva se pridružuje anđelima da slavi trostruko “Svet”, zaziva njihovu pomoć (kao u “In Paradisum deducant te angeli…” u obredu sprovoda) ili još jednom slavi njihovu prisutnost (kao u blagdanima sv. Mihaela, sv. Gabrijela, sv. Rafaela i Svetih Anđela Čuvara). (335)
Od svoga početka pa do smrti čovjek je okružen skrbi i zagovorom anđela. “Svaki vjernik ima uza se anđela kao čuvara i pastira da ga vodi u život” (sv. Bazilije Veliki). Već ovdje na zemlji kršćanski je život dioništvo, u vjeri, u blaženom zajedništvu s anđelima i ljudima sjedinjeno s Bogom. (336)
Veliki svetci o anđelima: ‘Đavao drhti pri pogledu na anđela čuvara’
