Da je smokva zaista čudnovato drvo, u Trebinju znaju svi – ne samo zato što uživaju u njezinim slatkim plodovima, već i zato što je općepoznato da je gotovo neuništiva. Potvrda toga je i stara smokva koja već dugo raste iz zidina Muzeja Hercegovine u ovom gradu.
Zidine Starog grada u Trebinju, kako kažu muzejski radnici, odavno su obrasle smokvama koje rastu oko, ali i iz samih zidina. Nitko ne zna njihovu starost ni korijenje, osim da su ondje odvajkada, prenose Nezavisne novine.
Tako je i s ovom starom smokvom koja zapravo raste iz zida stepenica što vode u samu muzejsku zgradu. Korijen ove neobične biljke teško bi se mogao otkriti i utvrditi njezina starost, no ono što je sigurno jest da i danas rađa i svake godine obilno donosi plodove.
O smokvi brine frizerka Novka Pešić, koja preko puta zidina Muzeja ima svoj salon.
„Dugi niz godina iznajmljujem ovaj prostor pa su mi pričali i najstariji mještani Starog grada da je smokva oduvijek bila tu. I to ne samo ovo stablo, nego možda i izdanak mnogo većeg korijena koji je tko zna gdje. Ja je, u svakom slučaju, njegujem i zalijevam, iako ne znam radim li to na pravi način jer naprosto sipam vodu na mjesto gdje se među drevnim kamenjem pomolilo stablo, a dopire li voda do njegova korijena – pitaj Boga“, kaže frizerka.
Ona zalijeva i ostalo bilje i ukrasno cvijeće, od kojih je nešto niknulo samo, a nešto je i sama posadila u ovom neobičnom zelenilu.
I Novkin improvizirani cvjetnjak nastao je na zanimljiv način, u vrijeme kada su, prije mnogo godina, vršena iskopavanja u Muzeju Hercegovine. Kamen koji je tada podignut s iskopina radnici su složili ispod zida na ulaznim stepenicama, a zemlja koja se ondje nakupila bila je dovoljna da postane pogodno tlo za cvijeće.
„Našim autohtonim mediteranskim biljkama ne treba mnogo ni zemlje ni vlage, jer su se odavno prilagodile podneblju. Tako sam, među mnoštvom lijepog cvijeća koje je niknulo samo, našla malo prostora i za ružu. Dodala sam i nešto zemlje, odstranila korov i danas je zalijevam, a ona lijepo procvjeta“, dodaje Novka.
Nerijetko se, kaže, posvađa i s komunalcima koji, čisteći zidine, žele porezati smokvu, no budući da joj nitko ne zna korijen, svako potkresivanje znači samo još veće bujanje – što također govori o njezinoj čudnovatosti.
Novka, ali i svi prolaznici kroz ovaj dio Starog grada, redovito se slade plodovima smokve, koja je iz roda „crnica“. Osim što su svježi plodovi iznimno ukusni, još su bolji kada se osuše.
Za sada stara smokva nikome ne smeta – ne zaklanja prolaz uličicom na koju izlazi svojom krošnjom, ne ugrožava ni muzejsku zgradu – već pruža samo korist i okrepu u toplim ljetnim danima.
