Danas slavimo blaženu Mariju od Propetog Petković. Rođena kao Marija Petković 10. prosinca 1892. godine u Blatu na otoku Korčuli, jedno je od najvećih duhovnih blaga hrvatskoga naroda.
Već od mladosti pokazivala je duboku pobožnost, osjetljivost za siromašne i veliku ljubav prema Bogu. Odrasla je u uglednoj, ali skromnoj obitelji, a njezino je srce odmalena gorjelo željom za služenjem drugima.
Kao mlada djevojka, Marija se uključila u karitativni rad svoje župe. Osnivala je molitvene zajednice i brinula se za napuštenu djecu i siromašne. Njezina duhovna žeđ i ljubav prema Kristu rasla je iz dana u dan, sve dok nije odlučila potpuno se posvetiti Gospodinu.
Godine 1920. osnovala je Družbu Kćeri Milosrđa Trećega reda sv. Franje, čija je karizma bila “živjeti Evanđelje u djelima milosrđa”. U samostanu je uzela redovničko ime Marija Propetog Isusa.
Njezina Družba ubrzo se proširila ne samo po Hrvatskoj, nego i po Latinskoj Americi. Blažena Marija Propetog Isusa osobno je misijski djelovala na Kubi od 1940. do 1952. godine. Ondje je otvorila brojne škole, sirotišta i centre za potrebite. U svim svojim djelima uvijek je naglašavala vrijednost svakog čovjeka, posebice siromašnih, bolesnih i napuštenih. Njezin život bio je u potpunosti uronjen u molitvu, Euharistiju i predanje Božjoj volji.
Preminula je 9. srpnja 1966. godine u Rimu, a njezino tijelo danas počiva u samostanu u Blatu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 6. lipnja 2003. u Dubrovniku, za svoga pastoralnog pohoda Hrvatskoj. Tom prilikom Sveti Otac istaknuo je: „Blažena Marija Propetog Isusa Petković ostaje svijetli uzor kršćanske dobrote i zalaganja za čovjeka.“
Njezin život je tiha, ali snažna poruka svijetu: ljubiti Boga i bližnjega konkretnim djelima. Blažena Marija Propetog Isusa Petković uči nas da svetost nije rezervirana samo za izabrane – ona je poziv svakome od nas.
Počinje devetnica Mariji Propetoga Isusa Petković: Utecimo se u njezin zagovor
Čudo na dnu oceana
Dana 26. kolovoza 1988. godine, u blizini peruanske obale dogodila se dramatična pomorska nesreća. Vojna podmornica peruanske mornarice, „Pacoca“, bila je na povratku prema svojoj bazi Callao, nedaleko od glavnog grada Lime, kada ju je snažno udario japanski ribarski brod „Kiowa Maru“. Udarac je prouzročio veliku pukotinu, a morska voda prodrla je u prostorije s električnim postrojenjima. Podmornica je ostala bez struje i pogona te je počela tonuti.
Od 48 članova posade, 23 su iskočila u more i uspjela se spasiti, dok je 25 mornara ostalo zarobljeno unutar podmornice, čija je sudbina visjela o niti.
Iako je zapovjednik podmornice, koji je ubrzo poginuo, uspio zatvoriti vanjska okna na zapovjedničkom mostu, glavna zračna pumpa ostala je otvorena. Kroz nju je voda nastavila nadirati sve do motornog pogona.
Poručnik Roger Cottrina, koji se nalazio na brodu, hrabro je pojurio prema prednjem dijelu podmornice, pokušavajući pomoći mornarima zarobljenima ispod palube. Tijekom te akcije, mornaru Panani noga je zapela u gornjem zatvaraču stražarnice. Cottrina ga je uspio osloboditi, ali je snažan mlaz vode odbacio njega samoga prema nepropusnoj pregradi koja dijeli prostor za pucanje od odjela s baterijama.
Podmornica je tonula pramcem prema dnu. Tri su mornara poginula u strojarnici, no poručnik Cottrina, unatoč velikom pritisku vode i opasnosti, uspio se probiti do gornjeg poklopca pumpe i zatvoriti ga. No, tada su ispale i zapornice – i činilo se da je svaka nada izgubljena. Ipak, on je uz nadljudsku snagu uspio zakrenuti kolo na otvoru i zaustaviti daljnje nadiranje vode, čime je spriječeno potpuno potonuće.
Zahvaljujući tom činu, 22 mornara su ostala živa, a spasioci su ih uspjeli izvući iz podmornice sljedećeg dana.
Kasnije je vojno, a zatim i crkveno povjerenstvo, koje je istraživalo okolnosti nesreće, ustvrdilo da se zatvaranje pumpe i spašavanje u takvim uvjetima ne može objasniti samo ljudskim djelovanjem.
Poručnik Roger Cottrina, tada 42-godišnjak, osobno je posvjedočio da se, u tim kritičnim trenucima, u molitvi obratio službenici Božjoj – Mariji Propetog Isusa Petković. Tijekom boravka u bolnici upoznao je njezin životopis i često razgovarao s redovnicama njezine Družbe. Vjeruje da je upravo njezin zagovor bio presudan u spašavanju njega i njegove posade.
Molitva bl. Marije Propetog Isusa Petković
