Ove godine 28. kolovoza biskupija u Aviili otvorila je grob svete Terezije Avilske, velike svetice, mističarke i naučiteljice Katoličke Crkve čiji se spomendan slavi danas 15. listopada. Tijelo svete Terezije Avilske ostalo je neraspadljivo gotovo pet stoljeća nakon njezine smrti 4. listopada 1582. godine, kako jizvijestila biskupija Ávila (Španjolska), krajem kolovoza.
„Danas je grob svete Terezije otvoren i uvjerili smo se da je u istom stanju kao i na zadnjem otvaranju 1914. godine“, rekao je generalni postulator Reda karmelskih karmelićana o. Marco Chiesa iz karmelićanskog samostana Alba de Tormes, gdje počivaju ostaci španjolske svetice, a prenosi Aci Prensa.
Biskupija objašnjava da se ovaj proces odvio u sklopu kanonskog priznanja posmrtnih ostataka svete Terezije Avilske , koje je 1. srpnja od Vatikana zatražio biskup Salamance.
Terezija Avilska
Sveta Terezija rođena je u Ávili (Španjolska) 28. ožujka 1515. Puno ime joj je bilo Teresa Sánchez de Cepeda Dávila y Ahumada, iako je sebe općenito nazivala ‘Teresa de Ahumada’.
U dobi od 18 godina ušla je u Karmel. I mnogo godina kasnije, u 45. godini, nastojeći odgovoriti na izvanredne milosti koje je primila od Gospodina, poduzela je reformu vlastitog Reda.
Terezija od Isusa, kako se počela nazivati, bila je puna želje za autentičnom obnovom koja bi vratila izvorni duh Karmela, uvelike izgubljen tih godina. Karmelićanski su samostani većinom bili zaraženi određenom gentrifikacijom, i daleko od toga da su bili podložni Kristovoj zapovijedi, njihova su vrata i prozori propuštali svjetovne vjetrove koji su puhali kroz prolaze i ćelije, obuzimajući mnoga srca. Unatoč nesporazumima, trenutnom odbijanju mnogih, ogovaranjima i lažnim optužbama – nečemu što bi sveticu navelo da izađe pred inkviziciju – Terezija se nije zaustavila na projektu koji joj je Gospodin povjerio.
Uvijek uz vodstvo i smjernice crkvenih vlasti, kao i duhovnih ravnatelja koje je imala, sveta Terezija se posvetila osnivanju novih samostana u kojima je reorganizirala život klauzurnih redovnica, opredijelivši se za stroži duh, bez ispraznosti i raskoši.
‘Neka te ništa ne rastuži’: Predivna molitva sv. Terezije Avilske za sve strahove i tjeskobe
Prvo osrednjost pa misticizam
Terezija je imala i strastveno srce i živahnu inteligenciju. No ni uz to nije bila pošteđena da veliki dio svog redovničkog života provede u osrednjosti i nemiru, naglašenom bolestima i tjelesnim tegobama.
A kad je želila učiniti stvari bolje, nije mogla izbjeći ono što je sveti Ivan od Križa mistično nazvao “tamnom noći duše”. “Bog bi mi dopustio da sve to dugo iskusim iz prve ruke.”
U svojim srednjim četrdesetima, kada je Terezija konačno dopustila da je istinski vodi Bog – bilo kroz molitvu ili duhovno čitanje -, njezina je nutrina počela ponovno otkrivati svoju prvu ljubav prema Raspetom. I to bi bio tek prvi korak.
U dugim satima kontemplacije suočene sa svojim ljubljenim Isusom, Terezija je počela doživljavati ekstazu i mistične zanose, vizije. I, suprotno onome što bi određene predrasude mogle sugerirati, nikada nije izgubila smisao za praktičnost ili sposobnost da se nosi sa svakodnevnim situacijama. Istina je da je, poput većine žena njezina vremena, bila malo obrazovana, ali to nije bila nikakva prepreka da pokaže izuzetan talent i mudrost znanje, jer po satima u molitvi Bogu je dozvolila da od nje gradi svoje stvorenje.
Sv. Terezija Avilska o molitvi koja mijenja živote: ‘Pored svih vrsta molitvi samo je jedna potrebna’
Poziv unutar poziva
Takvo je bilo to “znanje” i mudrost koje joj je dolazilo od Boga da su joj se slavni i moćni ljudi predavali i pitali je za savjet. U salon su dolazili biskupi, vlasti i plemstvo. Mnogi od njih, u znak zahvalnosti, postali su njezini suradnici što je koristila za finaciranje novih samostana.
Unutar Terezina srca potvrđivalo se ono što je jednom definirala kao “poziv unutar poziva”. Svetica karmelićanka dobro je znala da je svako Božje djelo zajednička zadaća – Boga i njegova stvorenja – te da je potrebno mnogo velikodušnosti u svakom smislu. Ona sama to otvoreno kaže:”Tereza bez Božje milosti je siromašna žena ali s Božjom milošću ona je snažna, puna novca i moći.”
Crkveni doktor!
Spisi svete Terezije Avilske siguran su vodič na putu duhovnog života i kršćanske kreposti, poziv na savršenstvo milosrđa: svetost. Dovoljno je prisjetiti se nekih od njezinih temeljnih naslova: Život (autobiografija), Temelji, Put savršenstva i Dvorci unutrašnjeg dvorca.
Papa Benedikt XVI. prisjetio se toga prije više od desetljeća: „Sveta Terezija od Isusa istinska je učiteljica kršćanskog života za vjernike svih vremena. U našem društvu, često bez duhovnih vrijednosti, sveta Terezija nas uči da budemo neumorni svjedoci Boga, njegove prisutnosti i njegova djelovanja” (Opća audijencija, 2. veljače 2011.).
Terezija od Isusa otišla je u Očev dom 15. listopada 1582. Svetom ju je 1622. proglasio papa Grgur XV., a sveti Pavao VI. 1970. proglasio je crkvenim naučiteljem.
Terezija Avilska: ‘Ni jedna stvar nije tako moćna protiv đavla, kao ovo’
…
