Na jugu Francuske, na lijevoj obali rijeke Rhone, smjestio se grad Avignon – poznat kao nekoć privremeno sjedište papa Katoličke Crkve. No, osim povijesne važnosti, ovaj grad bio je i mjesto jednog iznimnog nadnaravnog događaja: euharistijskog čuda koje se dogodilo 1433. godine, danas poznatog kao Čudo u Avignonu.
Ovo čudo izravno podsjeća na biblijsko razdvajanje Crvenog mora, kada je Bog putem Mojsija omogućio Izraelcima bijeg iz egipatskog ropstva (Izl 14,21). No da bismo razumjeli njegovu dubinu i poruku, moramo se vratiti dva stoljeća unatrag.
U 13. stoljeću južnom Francuskom širi se albižansko krivovjerje, koje je odbacivalo sakramente, osobito brak i Euharistiju. Iako je Crkva herezu osudila već u 11. stoljeću, Albižani su stekli znatnu moć. Godine 1226. kralj Luj VIII., otac svetog Luja, nakon tromjesečne opsade osvaja Avignon. Tada, kao čin zadovoljštine za svetogrđa protiv Euharistije, predvodi pokorničku procesiju do kapelice Svetog Križa, smještene uz rijeku Sorgue. U toj kapelici tada je započelo neprekidno klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, koje je trajalo punih 200 godina – sve do trenutka kada se dogodilo čudo.
Poplava koja se zaustavila pred Presvetim
Krajem studenog 1433. godine, Avignon je pogodila katastrofalna poplava rijeke Sorgue, jedna od najgorih u povijesti. Voda je preplavila ulice, kuće i polja. Sivi pokornici Franjevačkog reda, koji su brinuli za kapelicu Svetog Križa, bili su sigurni da je crkva poplavljena. Dvojica starijih franjevaca sjela su u čamac kako bi spasila Presveti Sakrament.
Kada su stigli, voda je bila do pola ulaznih vrata. No nakon što su ih otvorili, dočekao ih je prizor koji ih je ostavio bez riječi: unutrašnjost crkve bila je potpuno suha. Od vrata do oltara, hodnik je bio netaknut, dok su se s lijeve i desne strane uzdizali vodeni zidovi – visoki oko četiri stope. Poput Crvenog mora, voda se razdvojila i ostavila netaknut prostor pred živim Bogom.
Isus u Euharistiji, izložen u pokaznici na oltaru, ostao je savršeno zaštićen – kraljevski i nepomičan, kao da čeka svoje vjerne.
Franjevci su odmah pozvali braću. Četvorica su u tišini klečeći odnijela Presveti Sakrament u glavno franjevačko svetište, a zatim pročitala ulomak iz Knjige Izlaska o razdvajanju mora. Svjedočanstva su zapisali i sačuvali u arhivu zajednice, gdje se i danas čuvaju.
Čudo o kojem se i danas govori
Od tada, svake godine na dan 30. studenoga, Sivi pokornici u Avignonu obnavljaju uspomenu na ovo čudo. Puzajući na rukama i koljenima, s konopcem oko vrata, prolaze isti put kao njihovi prethodnici te noći. U tišini noći, crkvica Svetog Križa ispunjava se molitvom zahvale.
I danas hodočasnici dolaze moliti pred Presvetim na istom mjestu. Dolaze tražiti vjeru, snagu i obnovu – jer Avignon je postao mali euharistijski Betlehem, gdje je Krist još jednom pokazao da je stvarno, istinito i tijelom prisutan među nama.
U prijenosu uživo snimljena hostija kako lebdi pod rukama kardinala: Čudo koje je potreslo Francusku
