Dok se u Bruxellesu raspravlja o “novoj migracijskoj politici”, na terenu se već odvija ono što mnogi nazivaju tihim protjerivanjem. Europska unija želi ubrzati deportacije migranata koji su odbijeni za azil, a istodobno spriječiti nove ilegalne ulaske. No, prema mišljenju stručnjaka, te mjere dolaze prekasno – a Hrvatska, kao država na vanjskoj granici Schengena, nosi najveći teret.
Europska komisija već mjesecima priprema pravni okvir za vraćanje migranata u treće zemlje, i to čak i ako s njima nemaju izravne veze. Riječ je o konceptu “return hubova” – centara izvan teritorija EU u kojima bi se smještali oni čiji su zahtjevi za azil odbijeni, dok čekaju povratak u zemlje podrijetla. Bruxelles pritom tvrdi da se radi o nužnom koraku jer samo 20 posto migranata kojima se naloži da napuste Uniju to doista i učini.
Istodobno, unutar Unije raste pritisak zbog porasta nasilnih incidenata u velikim gradovima, a sigurnosne službe u više zemalja upozoravaju na porast radikalizacije. Pojedine članice već su same krenule u jače kontrole i masovne deportacije – Njemačka, Nizozemska, Francuska i Austrija najavljuju nove mjere u 2025. godini. Hrvatska se u toj priči nalazi na prvoj crti. Od ulaska u Schengen, broj ilegalnih prijelaza granice porastao je za više od 30 posto. Najviše migranata dolazi balkanskom rutom – iz Srbije i BiH – dok mali broj uopće zatraži azil u Hrvatskoj. Velika većina nastoji nastaviti prema Njemačkoj, Italiji ili Francuskoj.
Talac tuđih odluka
Sigurnosni stručnjak Željko Cvrtila smatra da je hrvatska pozicija rezultat tuđe politike: “To je koncept koji je potpuno kriv, ali tipično europski. Mi to nismo smjeli potpisati, ali smo morali jer smo bili pod pritiskom i ucjenom ulaska u Schengen.” Prema Cvrtili, zemlje na ulazu u EU – poput Hrvatske, Grčke, Bugarske pa i Španjolske morskim rutama– nose najveći teret, dok bogatije članice zadržavaju pravo birati koje migrante žele. “To bi bilo kao da nekoga pozovete u kuću da vam sve razbije, a onda mu date svoju sobu da spava u njoj. Suluda politika – donijele su je centralne države, a mi snosimo posljedice”, kaže Cvrtila.
On predlaže zajednički europski pristup u kojem bi svaka članica poslala određeni broj vojnika i policajaca na granice prvog kontakta, kako bi se fizički zaustavio priljev. “Frontex je sada raspoređen u Hrvatskoj, ali to nije to. Svi trebaju poslati svoje snage i financirati ih. To bi bio stvarni pokazatelj solidarnosti, a ne deklarativne izjave iz Bruxellesa”. Cvrtila upozorava i na paradoks europske migracijske politike, istodobno se potiču ilegalni ulasci i blokira legalna migracija. “Politika je takva da se ljude potiče da uđu bez papira jer inače ne mogu ući, a onda im se daje azil i sva prava. Time se ruši svaki logičan kriterij”.
Hrvatska je čvrsto podržala Merkel i ugrozila sve nas? Neki se plaše da smo sve izgubili
Hrvatska je, podsjeća, već doživjela valove migranata 2015. i 2016. godine, a sustav i dalje nema jasne mehanizme kontrole. “Kada postaviš žicu, kao Mađarska, optuže te za nehumanost. Kad ih pustiš, onda ih vraćaju nama jer tvrde da su prošli kroz Hrvatsku. To treba mijenjati – zajednički, a ne stihijski”. U Bruxellesu se zasad govori o jačanju “solidarnosti” između članica, ali bez konkretnih obveza. To znači da bi države poput Hrvatske, Grčke i Italije i dalje ostale tampon-zona EU, dok bi ostatak Unije birao koga će zadržati kao radnu snagu, a koga vratiti.
Na pitanje je li sada već prekasno za redefiniciju politike, Cvrtila odgovara: “Nije prekasno. Politike se mogu mijenjati, ali samo ako postoji volja. Nikad nije kasno za razumno rješenje”. Dotaknuo se i mogućeg novog vala izbjeglica iz Gaze, nakon sukoba Izraela i Hamasa. “Dio tih ljudi će otići tamo gdje im je blisko, ali nisu oni nigdje baš dobrodošli. To je područje nemira već 150 godina. Sumnjam da će bilo kakav dogovor donijeti dugoročni mir”, kaže Cvrtila, naspram ranije nam dane izjave od strane stručnjaka za političke odnose Bože Kovačevića koji je rekao da te izbjeglice ne očekuje u Europi.
Kršćane ubijaju
Ističe i da se ne smije zanemariti situacija u Africi, posebno u Nigeriji, gdje su kršćani izloženi brutalnim napadima. “To su regije koje stalno proizvode nove migracijske valove. Nisam protiv migracija, ali jesam za to da budu legalne. Samo tako se može održati red i sigurnost.” U međuvremenu, Hrvatska nastavlja pojačavati suradnju s Frontexom i graničnim policijama susjednih zemalja. Ministarstvo unutarnjih poslova razmatra i nove tehnologije nadzora granice, ali sustav i dalje pati od manjka ljudi.
Analitičari procjenjuju da će se u iduće dvije godine migracijski pritisak na jugoistočnu Europu dodatno povećati, dok će države Zapada nastaviti zaoštravati politiku povratka. Time će se, paradoksalno, još više opteretiti upravo one zemlje koje su najviše poštovale europska pravila.
Cvrtila zaključuje kako se bez promjene tog koncepta ništa bitno neće dogoditi: “!Ako želimo stvarnu sigurnost, Europa mora prestati donositi odluke koje drugi provode. Ili ćemo svi zajedno štititi granice, ili ćemo svi zajedno plaćati cijenu”.
