U nizu teorija kako se suprotstaviti agresivnoj politici Donalda Trumpa sve se češće spominje europski bojkot Svjetskog nogometnog prvenstva koje bi se trebalo održati ovog ljeta u SAD-u, Meksiku i Kanadi. Amerikanci pripremaju veliki spektakl, u glavnoj će ulozi, naravno, biti američki predsjednik, a neviđeni bojkot koji bi se mogao dogoditi značio bi fijasko i sramotu za organizatora.
“Sudjelovanje Europe potez je koju bi Trump poštovao i nešto što bi mogli razmotriti ako transatlantski odnosi nastave propadati. On žudi za tim da sve prođe u redu i da se predstavi kao veliki predsjednik koji je sposoban organizirati takav veličanstveni događaj”, smatra Adam Hodge, bivši dužnosnik Vijeća nacionalne sigurnosti u vrijeme Bidenove administracije. A o bojkotu se sve više razgovara i u nacionalnim nogometnim savezima, zasad iza zatvorenih vrata. “Odluke o sudjelovanju u velikim sportskim događajima ili bojkotu isključiva su odgovornost relevantnih sportskih saveza, a ne političara”, kaže Christiane Schenderlein, njemačka državna tajnica za sport.
Iz Pariza poručuju da se o bojkotu trenutačno ne razmišlja u političkom vrhu, ali… “To znači da zasad desetak nogometnih birokrata diljem Europe, predstavnika zemalja koje su se dosad kvalificirale za turnir, imaju moć torpedirati Trumpovo svjetsko prvenstvo”, piše Politico i konstatira da bi Španjolac Rafael Louzán, Engleskinja Debbie Hewitt i Nizozemac Frank Paauw sada mogli imati veći utjecaj na Trumpa nego Europska komisija.
Politička borba
“Mislim da je očito da bi Svjetsko prvenstvo bez europskih reprezentacija bilo nebitno u sportskom smislu. S iznimkom Brazila i Argentine, svi ostali kandidati u virtualnih top 10 bit će europski, što znači da bi bojkot bio i veliki financijski udarac za FIFA-u”, rekao je Miguel Maduro, bivši predsjednik FIFA-ina Upravnog odbora. A da sve nije samo PR uvertira u veliki nogometni spektakl, pokazuje i spremnost nekolicine nogometnih djelatnika da se uključe u političku borbu. Predsjednica Norveškog nogometnog saveza Lise Klaveness više je puta povezivala najpopularniju igru na svijetu s aktualnim problemima, pa i političkim, a Nogometni savez Irske tražio je isključenje Izraela iz svih međunarodnih natjecanja.
“Nogomet je oduvijek bio puno više od sporta”, tvrdi predsjednik Turskog nogometnog saveza Ibrahim Haciosmanoglu koji također traži da se Izrael isključi iz svih sportskih natjecanja. I dok traju pripreme za predstojeće nogometno prvenstvo u Americi, Meksiku i Kanadi, politika kroji svoj dio koji se nesumnjivo odražava i na organizatore tog velikog događaja. “Ako Donald Trump ostvari svoje prijetnje u vezi s Grenlandom i započne trgovinski rat s EU-om, ako opet sve krene nekontrolirano, teško mi je zamisliti da će europske zemlje sudjelovati na Svjetskom prvenstvu”, kaže njemački konzervativac Roderich Kiesewetter.
Pridružuje mu se i francuski ljevičar Eric Coquerel: “Ozbiljno, možemo li zamisliti da igramo Svjetsko prvenstvo u zemlji koja napada svoje ‘susjede’, prijeti invazijom na Grenland, uništava međunarodno pravo, želi torpedirati UN, uspostavlja fašističku i rasističku miliciju u svojoj zemlji, napada oporbu, zabranjuje navijačima iz petnaestak zemalja da prisustvuju turniru, planira zabraniti sve LGBT simbole na stadionima…” Sportsko-politički bojkoti nisu nikakva novost. Nakon što su Rusi anektirali Krim, pojavila se slična inicijativa prije Svjetskog prvenstva 2018. godine.
Brojni bojkoti
Tako je bilo i prije prvenstva u Katru 2022. godine, no pozivi na bojkot zbog kršenja ljudskih prava u toj zemlji ipak nisu urodili plodom. Već dugo sportaši iz Rusije ne mogu nastupati pod svojom zastavom, a jedno vrijeme nisu uopće mogli biti na sportskim terenima, zbog prosvjeda velikog broja zemalja nakon napada na Ukrajinu. Nije lako ni olimpijcima s Tajvana jer službeno ne postoje, na Igrama se moraju natjecati pod nazivom Kineski Taipei.
Olimpijske igre su međunarodna arena. Opća skupština Ujedinjenih naroda, taj drugi veliki globalni pothvat, isključuje teritorije i sitne otoke koje idu na Igre. Portoriko, Palestina, Kineski Taipei – svi su marširali u olimpijskoj paradi nacija, kao i izbjeglički tim čijih je 37 članova prisilno raseljeno iz nekih zemalja koje su se uz njih natjecale na Olimpijskim igrama u Parizu. Na sportaše u Sjevernoj i Južnoj Koreji, Izraelu i Palestini, Armeniji i Azerbajdžanu, Kini i Tajvanu, Srbiji i Kosovu apelirano je da se politički ne izjašnjavaju. Oni utjelovljuju jedan sportski trenutak, let žene koju pokreće elastična motka ili okretanje kotača na velodromu, inspirativan izraz međunarodnog jedinstva.
Romantiziraju olimpijsko primirje u kojem natjecatelji polažu oružje za vrijeme najvećeg svjetskog atletskog natjecanja, poručuju sportski analitičari. Ali, politika je uvijek tu i miješa se u sport. Tako su na Olimpijskim igrama u Parizu zaštitari oduzeli šal s natpisom “Tajvan”. Ministarstvo vanjskih poslova Tajvana oštro je osudilo taj incident, nazivajući ga suprotnim olimpijskom duhu. “Moramo biti politički neutralni, ali ne i apolitični”, govorio je Thomas Bach, bivši predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora. “Ne bismo smjeli pogriješiti i uzdignuti se u suce političkih sporova jer će nas te političke sile zdrobiti”, rekao je i zauzeo se za to da sportaši iz Rusije i Bjelorusije nastupe u Parizu.
Zohran Mamdani speaks to Pop Base about FIFA’s use of dynamic pricing for the World Cup:
“The worth of this tournament — of this sport — comes from working class people’s ability to also enjoy it” pic.twitter.com/ERRCwJv7CP
— Pop Base (@PopBase) December 23, 2025
Mamdanijev zahtjev
MOK je rekao kako je ta odluka bila utemeljena na uključivanju dijelova okupirane Ukrajine u rusku olimpijsku delegaciju, a ne samo na odluci Moskve da napadne drugu suverenu državu. Okretanje oružja protiv civila nije dovoljno da bi se nacionalna momčad izbacila s Olimpijskih igara, što dokazuje prisutnost delegacija iz zemalja poput Afganistana, Mjanmara i Sirije u Parizu. Tako su sportaši iz Rusije i Bjelorusije postali “individualni neutralni sportaši”.
Gradonačelnik New Yorka Zohran Mamdani najavio je, kako pišu američki mediji, da namjerava s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom pokrenuti pitanje zabrana putovanja na ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u nogometu, rekavši kako se nada da će se to “nešto promijeniti” prije turnira. Američki predsjednik uveo je niz zabrana putovanja stranim državljanima, uključujući i one iz Senegala, Obale Bjelokosti, Irana i Haitija, zemalja koje su se kvalificirale za Svjetsko prvenstvo s 48 reprezentacija. Te se zabrane odnose na sve, pa i na navijače koji bi željeli doći bodriti svoje reprezentacije. S druge strane, Trump tvrdi da državljani Senegala i Obale Bjelokosti koriste turistička putovanja kako bi pokušali ostati u Americi, dok je izolacija Irana i Haitija zaštita nacionalne sigurnosti i nacionalnih interesa Sjedinjenih Država i njezina naroda.
Nedavno je Trumpova administracija poduzela korak prema olakšavanju globalnog pristupa za navijače kada je najavila stvaranje FIFA PASS-a. Međutim, FIFA PASS nije viza sama po sebi, on samo pruža prioritetni sustav zakazivanja viza za one koji su kupili ulaznice za prisustvovanje turniru. Podnositelji zahtjeva i dalje će se suočavati s istim rigoroznim sigurnosnim postupcima, a nije bilo naznaka da će državljani zemalja koje se suočavaju sa zabranama putovanja moći ući kupnjom FIFA ulaznice.
Svjetska igra
“Dugo je ljubav prema nogometu i ovom turniru bila nešto što su Njujorčani mogli iskusiti samo u vlastitim domovima ili u određenim četvrtima. Ovo je ne samo prilika da se pogleda nevjerojatna senegalska zajednica, marokanska zajednica i veća afrička zajednica u našem gradu, nego i prilika da se kaže da je ovo grad svijeta i ovo je svjetska igra“, smatra gradonačelnik New Yorka i poručuje: “Vrijeme je da se te dvije stvari povežu. A samo nekoliko mjeseci prije dovođenja Svjetskog prvenstva u New York, ovo je prilika za nas da pokažemo kako može izgledati prenamjena gradskih prostora u one u kojima slavimo igru.
Osam utakmica Svjetskog prvenstva održat će se na stadionu MetLife u East Rutherfordu u New Jerseyu, uključujući i finale, ali FIFA-in sporazum o domaćinstvu je s New York Cityjem i New Jerseyem. Moramo dopustiti svijetu da bude ovdje kako bismo ga u potpunosti doživjeli. Također cijenimo činjenicu da u gradu imamo nevjerojatno jake zajednice dijaspore”, kaže Mamdani, koji je već prije pokrenuo peticiju “Igra je gotova” pozivajući FIFA-u da odustane od plana korištenja dinamičkog određivanja cijena za Svjetsko prvenstvo 2026., te da ograniči preprodaju ulaznica i izdvoji 15 posto ulaznica s popustom za lokalne stanovnike.
“I dalje mislim da je to pravi pristup. To je u skladu s prethodnim svjetskim prvenstvima. Tražimo samo ono što smo vidjeli prije i nastavit ću to zastupati sada kao gradonačelnik New Yorka, a ne samo kao kandidat.”
Ružne scene
Veliki Trumpov prijatelj i predsjednik FIFA-e Gianni Infantino pozvao je u međuvremenu krovno tijelo afričkog nogometa da poduzme “odgovarajuće mjere” zbog “ružnih scena” tijekom finala Afričkog kupa nacija, kada je Senegal pobijedio Maroko 1:0. Finale je ostalo u sjeni kada su senegalski igrači napustili teren prije posljednjeg zvižduka i privremeno odbili nastaviti igru nakon što je Maroku dosuđen jedanaesterac u sudačkoj nadoknadi. Nekoliko trenutaka prije, Senegalu je odbijen gol u sudačkoj nadoknadi, kada je udarac Ismaile Sarra poništen jer je Abdoulaye Seck faulirao Achrafa Hakimija u pripremi igre.
Budući da je Ngambo zazviždao prije nego što je lopta prešla liniju, gol nije mogao biti proslijeđen VAR-u. Nakon donošenja odluka, izbornik Senegala Pape Thiaw ispratio je svoju momčad s terena, što je dovelo do 16-minutnog kašnjenja. Nakon povratka, Diazov penal – pokušaj “panenke” – obranio je Edouard Mendy. I tako je politiziran taj sportski događaj, a Trump je samo čekao da se to dogodi. “Što bi se dogodilo da i na svjetskom prvenstvu Senegal, uz podršku svojih navijača, priredi takvo što”, grmjeli su mediji skloni Trumpu. “Svjedočili smo neprihvatljivim scenama na terenu i tribinama”, zaključio je Infantino.
Oke Göttlich, predsjednik kluba St. Pauli i jedan od deset potpredsjednika Njemačkog nogometnog saveza, rekao je kako je “došlo vrijeme” da se o bojkotu ozbiljno razmisli i razgovara, kao odgovor za sve što Trump radi. “Koja su bila opravdanja za bojkote Olimpijskih igara osamdesetih godina? Po mojoj procjeni, potencijalna prijetnja sada je veća nego što je bila tada.” Njemački nogometni djelatnik ide i dalje pa traži odgovore od samog Infantina.
Dosegnuo tabu
“Kao organizacije i društvo zaboravljamo kako postaviti tabue i granice te kako braniti vrijednosti. Tabui su bitan dio našeg stava. Je li tabu prekršen kada netko prijeti? Je li tabu prekršen kada netko napada? Kada ljudi umiru? Volio bih čuti od Donalda Trumpa kada je dosegnuo svoj tabu, kao i od Giannija Infantina.” Takvi zahtjevi sve se više čuju, ali i upozorenja da je sada možda prekasno za organiziranu akciju bojkota. Teško da bi se takvoj inicijativi svi pridružili, pa bi možda bila osuđena na propast i prije nego što se pokrene.
I nekoliko mjeseci prije svjetskog prvenstva mnogo je toga nepoznato. Što će biti s onima koji su već kupili ulaznice, a na listama su Trumpove administracije. Što će se dogoditi ako se političke prilike u SAD-u zaoštre do te mjere da bi mogle predstavljati prijetnju sigurnosti onima koji dođu pratiti utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva? Što je s prijetnjama Donalda Trumpa da će oduzeti organizaciju Los Angelesu i Seattleu ako se pogoršaju sigurnosne prijetnje? Što će biti s Meksikom koji američki predsjednik optužuje da je centar trgovine drogom? Zabrinuta je i FIFA, iako se to ne želi tako prikazati. Nekim zemljama koje se natječu na turniru, što uključuje mnoge u Europi te Japan, Južnu Koreju i Australiju, pristup bi trebao biti lakši jer su dio programa bezviznog režima (ESTA) za ulazak u SAD.
Taj sustav znači da građani tih zemalja mogu putovati bez vize, sve dok njihovo putovanje u turističke ili poslovne svrhe ne prelazi 90 dana. Međutim, oni koji putuju iz mnogih potencijalnih zemalja kandidatkinja za Svjetsko prvenstvo trebaju vize. To uključuje Meksiko, Argentinu, Brazil, Kolumbiju i Urugvaj, među mnogim drugim latinskoameričkim zemljama, kao i velike dijelove Bliskog istoka i Afrike. Kaos već vlada u diplomatskim predstavništvima Amerike u svijetu jer ljudi grčevito žele dobiti dozvolu za odlazak na Svjetsko prvenstvo. Karta nije viza, poruka je Marca Rubija, državnog tajnika, a nezadovoljnici tvrde da bi jedino najava bojkota mogla urazumiti Trumpovu administraciju.
Tijekom OI-ja u Parizu nije održano primirje
Pitanje je hoće li velika natjecanja, kao što je nogometno prvenstvo, natjerati ratoborne vođe da bar na nekoliko dana prestanu s bombardiranjem i ratovima. Neće, sigurno, pa ni Putina ako se dotad ne postigne neki dogovor o Ukrajini. Tijekom Olimpijskih igara u Parizu nije održano olimpijsko primirje, ruski projektili nastavili su gađati ukrajinske ciljeve. “Naravno, pogrešno je da politika i sport postoje u odvojenim sferama, čak i MOK to priznaje. Zašto se ne spoje ako Igre ovise o nacionalnosti kao organizacijskom principu natjecanja? Patriotizam je samo za udarac ili veslo udaljen od šovinizma”, smatra američka novinarka Hannah Beechi.
Podsjeća i na događaje iz prošlosti, kada je Jesse Owens sprintom i skokom došao do četiri zlata u Berlinu 1936. prkoseći Hitleru. Ili na američki bojkot Igara u Moskvi 1980. zbog invazije na Afganistan, na koji je ruski blok uzvratio izbjegavanjem Igara u Los Angelesu četiri godine poslije. “Čak je i priznanje MOO-a izbjegličkoj ekipi koja se prvi put natjecala 2016. u Rio de Janeiru samo po sebi politička izjava. U Parizu je oko 40 posto ekipe iz Irana, ali uključuje sportaše iz Afganistana, Sirije, Etiopije, Venezuele i drugih zemalja. Cindy Ngamba, Kamerunka koja se kao dijete preselila u Britaniju, osvojila je prvu medalju izbjegličke reprezentacije, brončanu u boksu. “Ja sam samo jedna od milijuna izbjeglica diljem svijeta, jedna od milijardi ljudi diljem svijeta”, rekla je Ngamba dok se probijala kroz boksački ždrijeb. “I nadam se da ću ih motivirati.”
Iranci neće igrati u Americi
Iranski nogometni savez odustao je od bojkotiranja ždrijeba za Svjetsko prvenstvo u nogometu, a svjetsko nogometno upravno tijelo priopćilo je da je nacija poslala izaslanstvo u Sjedinjene Države kako bi prisustvovala događaju. Iranski savez tvrdio je da će bojkotirati događaj jer američka vlada nije izdala vize svim članovima izaslanstva, uključujući predsjednika saveza Mehdija Taja. “Dio je odobren, a dio nije. Svaka pojedinačna odluka zapravo je odluka o nacionalnoj sigurnosti”, reagirala je Bijela kuća.
“Činimo sve što možemo kako bismo podržali uspješno Svjetsko prvenstvo. Istovremeno, Trumpova administracija neće odustati od poštovanja američkog zakona i najviših standarda nacionalne i javne sigurnosti u provođenju našeg viznog procesa. Općenito nećemo komentirati postupke ministarstva u vezi s određenim slučajevima“, reakcija je State Depertmenta. Trumpova izvršna uredba iz lipnja opisala je Iran kao “državu sponzoricu terorizma”, tvrdeći da “ne surađuje s vladom Sjedinjenih Država u identificiranju sigurnosnih rizika”. I zato će iranski navijači teško do stadiona u Americi.
Iako su izuzeća učinjena za sportaše, timove i bliske rođake, ne postoje daljnja izuzeća za navijače. Postoje neka izuzeća, poput onih za državljane određenih zemalja koji obavljaju poslove za vladu, NATO ili one koji imaju zakonite stalne stanovnike Sjedinjenih Država. Postoje i izuzeća za dvojne državljane i one koji putuju s putovnicom iz zemlje koja nije određena. Ulaz će biti odobren i Irancima koji imaju imigrantske vize zbog etničkog ili vjerskog progona u svojoj matičnoj zemlji. A što će biti sa svima ostalima, zasad nije jasno. Vjerojatno neće moći na stadione.
