Kraljevina Saudijska Arabija (KSA) jedna je od najgorih država u svijetu kad su u pitanju prava žena i djevojaka. U ožujku 2024. godine, aktivistice za ženska prava širom svijeta osudile su imenovanje Abdulaziza Alwasila, saudijskog veleposlanika u UN-u, za predsjednika UN-ove Komisije za status žena. Brojne organizacije naglasile su „ironičnost“ odluke da komisiju koja se bori za prava žena vodi muškarac iz zemlje „u kojoj je, čak i na papiru, razlika između prava muškaraca i žena izuzetno velika“.
Premda je prijestolonasljednik Muhamed bin Salman (dalje u tekstu: MBS) od 2017. krenuo provoditi zakonske reforme koje teže poboljšati položaj žena (npr. ukidanje zabrane vožnje, dopuštanje mješovitih muško-ženskih događaja i ograničavanje utjecaja moralne policije), S. Arabija je još uvijek jedna od država s najgorim položajem žena. Loš status žena u saudijskom društvu je vrlo jasno vidljiv i ne treba biti pretjerano dobar istraživač da bi se to utvrdilo. Štoviše, saudijska država niti ne pokušava sakriti diskriminaciju svih onih koji se bune protiv vlasti.
Slučaj tri sestre al-Otaibi
To se dobro može vidjeti na primjeru fitness trenerice Manahel al-Otaibi koja se osudila prkositi ustaljenim društvenim normama, a zauzvrat je dobila 11-godišnju zatvorsku kaznu gdje je pretrpjela strahote koje je ugrožavaju život. U siječnju 2024. al-Otaibi je osudio zloglasni „protuteroristički“ Specijalizirani kazneni sud na temelju optužbi da je promovirala ukidanje sustava muškog skrbništva na društvenim mrežama, objavljujući videosnimke na kojima je nosila „nepristojnu odjeću“ i „odlazila u trgovine bez nošenja abaje“ (tradicionalne nošnje). U zatvoru je pretrpjela mučenje, boravak u samici i fizičke napade zatvorenika i čuvara, što je rezultiralo pogoršanjem dijagnoze multiple skleroze koju je dobila 2017. nakon što je njenu sestru Mariam al-Otaibi, istaknutu braniteljicu ljudskih prava, uhapsila policija. Mariam je provela više od 100 dana u zatvoru. Treću sestru Fawziju al-Otaibi saudijske vlasti su uhapsile 2022. i privele na ispitivanje, ali je uspjela pobjeći u inozemstvo.
Povijesno-kulturno-religijska ishodišta represije
Represija nad ženama, kao i nad svim osobama koje misle različito, nije posljedica samo straha vladajuće kraljevske obitelji Al-Saud da izgubi tron, nego su razlozi dublji. Mogu se naći u običajima koji vladaju tamošnjim prostorima. Temeljni pokretači ženske diskriminacije su karakter saudijske države koja je uvelike definirana religijom. Povijesni tokovi (sveti gradovi Meka i Medina, širenje Omejidskog i Abasidskog Kalifata) utjecali su na činjenicu da na području Arapskog poluotoka prevladava sunitski islam, odnosno ultrakonzervativna hanbelijska pravna škola (mezheb) islama. Riječ je o islamskoj pravnoj školi koja je najkonzervativnija u odnosu na ostale tri škole (hanefijska, malikijska, šafijska). Hanbelijsku pravnu školu osnovao je Ahmad ibn Hanbel u 9. stoljeću, a karakterizira je strogo tumačenje Kurana i hadisa, uz minimalno oslanjanje na analogiju (kijas) i konsenzus (idžma). Hanbelizam u KSA i Kataru se direktno nadovezuje na vehabizam, teološko-politički pokret, koji je nastao na području Arabije u 18. st. koji zagovara ultrakonzervativnu interpretaciju islama i povratak izvornim korijenima.
Bolji položaj žena prije 1979.
Suprotno mišljenju neupućenih, žene nisu bile u drastično podređenom položaju prema muškarcima u Saudijskoj Arabiji sve do islamskog revivala 1979. Do tada žene nisu bile obavezne nositi pokrivala za glavu i tijelo, mogle su voziti, pozivati muškarce u svoju kuću, nije bilo zakonski propisane segregacije po spolovima. U doba kralja Faisala od 1964. do 1975. pristup žena obrazovanju i poslovima se proširio. U to su vrijeme mnoge radile u različitim sektorima, uključujući obrazovanje, zdravstvo i administraciju, a društvena segregacija po spolovima bila je minimalna. Žene su bile društveno aktivne.
Revival islama i diskriminacija
Islamski revival koji se dogodio koncem 1979. posljedica je opsade Velike džamije u Meki i islamske revolucije u Iranu. U studenom 1979. islamistička skupina Ikhwan od 600 militanata pod vodstvom Juhaymana al-Otaybija napadala je najsvetije mjesto islama s ciljem svrgavanja dinastije Saud i uspostave šerijatskog poretka. Militanti su obitelj Al-Saud krivili za izdaju islama zbog uvođenja sekularizma i sklapanja paktova s kršćanskim zemljama poput SAD-a. Iranski ajatolah Ruholah Homeini tvrdio je kako se radi o uroti koju su organizirali SAD i Izrael. Iako su saudijske snage sigurnosti u dva tjedna, početkom prosinca, uspjele likvidirati al-Otaybija i militante, saudijske vlasti su uvele rigorozniji politički sustav koje se temeljio na šerijatu.
Revival islama doveo je do snažnog porasta konzervativnih stavova te uvođenjem strožih zakona i propisa koji su ograničili prava žena. Tijekom 1980-ih i 1990-ih, KSA je uvela niz restriktivnih zakona koji su žene stavili u podređeni položaj. Žene su bile podvrgnute sustavu muškog skrbništva. Njihovi muški rođaci imali pravnu kontrolu nad važnim osobnim odlukama, uključujući odluke o braku, razvodu, putovanjima i obrazovanju. Žene su trebale dopuštenje svog muškog skrbnika za putovanja unutar i izvan zemlje. Bez tog dopuštenja, bile su spriječene u obavljanju osnovnih aktivnosti, poput odlaska na posao. Žene nisu smjele voziti automobile. Imale su ograničen pristup tržištu rada, a njihova zapošljivost bila je uvjetovana odobrenjem muških skrbnika. Imale su manje prava u obiteljskim zakonima, uključujući nasljedstvo i skrbništvo nad djecom, te su bile podložne diskriminaciji u postupcima razvoda. Imale su i ograničena prava na polju obrazovanja.
Vizija 2030 donosi promjene na bolje
Saudijska Vizija 2030., koju je 2016. pokrenuo prijestolonasljednik Mohammed bin Salman, donijela je značajne promjene u životima žena. Radi se o razvojnoj inicijativi koja teži napraviti socio-ekonomske promjene kako bi se diverzificiralo saudijsko gospodarstvo i smanjila ovisnost o nafti i plinu. U središtu reformi je osnaživanje žena.
Žene su od 2018. dobile pravo voziti automobile. Neke odredbe muškog skrbništva ublažene su 2019. Ženama je omogućeno da donose vlastite odluke u vezi s putovanjima i odlukama o životnim partnerima. Međutim, za sklapanje braka, razvod ili napuštanje određenih ustanova (zatvora ili skloništa za zlostavljane) i dalje je potreban službeni pristanak skrbnika. Ženama starijim od 21 godine omogućeno da podnesu zahtjev za putovnicu i napuste kraljevstvo bez dopuštenja muškog skrbnika. Od 2021. godine ženama je dopušteno da idu u Meku na hadž s drugim ženama.
Proširena su radna prava žena, uključujući bolji pristup radnim mjestima u sektorima poput trgovine, turizma, zdravstva i obrazovanja. Udio žena u radnoj snazi porastao je s 23,2 posto u 2016. na 34,4 posto 2022. Žene trenutačno posjeduju 45 posto malih i srednjih poduzeća. Postale su aktivnije u političkom životu, uključujući glasovanje i kandidiranje na izborima. Donijeti su zakoni koji bolje štite žene od nasilja i zlostavljanja. Premda se radi o značajnim iskoracima, postoji raskorak između zakona na papiru i prakse na terenu.
Najnovije zakonske izmjene
Koncem veljače službeni list Saudijske Arabije, Umm Al-Qura, objavio je nadopune Zakona o osobnom statusu, koji je donesen u ožujku 2022. Nadopune zakona ograničavaju sustav muškog skrbništva, prisilne brakove, postavljaju minimalnu dob za brak (18 godina) i jačaju prava žena u razvodu i skrbništvom nad djecom. Novi propisi nastavak su prethodno započetih reformi. Međutim, treba biti oprezan i treba vidjeti što će se događati u praksi. Mnoge odredbe i dalje ovise o slobodnoj ocjeni sudova, što postavlja pitanja kako će ih suci tumačiti. Nove reforme su u skladu sa saudijskom Vizijom 2030.
Intenziviranje represije
Posljednjih godina saudijske vlasti intenzivirale su represiju nad neistomišljenicima i kritičarima saudijskog društvenog poretka. Vlasti ne toleriraju bilo kakve javne izjave koje bi mogle 1 posto ugroziti stabilnost režima ili poremetiti društveni poredak. Kritičari vlasti, novinari, aktivisti i obični građani suočavaju se s ozbiljnim posljedicama za izražavanje neslaganja, uključujući dugotrajne kazne zatvora, mučenje i smrtnu kaznu. Saudijske vlasti koriste optužbe za „kršenje nacionalne sigurnosti“ ili „širenje lažnih informacija“ kao opravdanje za represivne mjere, a zakonodavni okvir koji omogućuje takve postupke uglavnom se temelji na nejasnim definicijama.
Godine 2021. humanitarni radnik Abdulrahman al-Sadhan osuđen je na 20 godina zatvora zbog satiričnih upisa na Twitteru. Profesor Muhamed al-Ghamdi osuđen je na smrtnu kaznu 2023. zbog nekoliko satiričnih komentara na Twitteru na profilu kojeg je pratilo deset ljudi. Kazna je kasnije preinačena u 30-godišnju kaznu zatvora. Aktivistica za ženska prava Nourah al-Qahtani 2022. osuđena je na 45 godina zatvora zbog kritiziranja vlade i određenih aspekata saudijskog društva. Sve veći nadzor internetskih aktivnosti i društvenih mreža dovodi do smanjenja slobode izražavanja. Mnogi građani boje se javno izreći svoje stavove iz straha od kaznenog progona.
Prijedlozi za poboljšanje položaja žena
Saudijska Arabija polako napreduje na ljestvici Globalnog indeksa rodne ravnopravnosti Svjetskog ekonomskog foruma. Zemlja je zauzela 126. mjesto od 146 zemalja u izvješću za 2024. Ipak, puno toga tek treba učiniti. Uvođenje sveobuhvatnog zakonodavstva o nasilju u obitelji pomoglo bi znatno. Treba povećati proračunska izdvajanja za programe prevencije nasilja. Unapređenje porodiljnog dopusta (uvođenje dopusta za očeve) i podrška za čuvanje djece mogla bi omogućiti saudijskim ženama da bolje usklade obiteljski i profesionalni život, što bi im olakšalo povratak na posao nakon poroda. Trebalo bi financijski pomoći ženama tako da lakše dobivaju kredite. Bilo bi nužno uvesti kvote za broj žena u javnim poduzećima kako bi bile zastupljene, a pogotovo na menadžerskim pozicijama. Naravno, treba ukinuti muško skrbništvo. Uz sve to, trebalo bi ukinuti represiju nad ženama i svim muškarcima koji drukčije misle od vladajuće elite. Drugim riječima, monarhijske vlasti morale bi krenuti poštivati ljudska prava. Sve dok vladajuća klika to ne učini, Saudijska Arabija neće moći napredovati na korist svojih građana i bit će upitno tko će u budućnosti vladati tom značajnom zemljom.
M. Šerić: Sunitsko-šijitski sukob: povijest i suvremeni izazovi (1)
