Na 300-tinjak metara nadmorske visine, u slavnome “Postupu”, berba je počela. Dobre su i kakvoća i količina, ali trsove nisu brale samo ljudske ruke.
– Jedan dio vinograda je već obran, jedan, kao što vidite, nije. Kvaliteta će biti, čini se, u konačnici dobra. Kvantiteta je, u odnosu na prošlu godinu, malo manja kod nas, rekao je Arsen Roso, voditelj vinograda, piše HRT.
– Jedno je zbog suše i drugo, standardno, zbog divljih svinja i ptica, i svega što napada, jer ovdje smo u divljini, nema ni podneva ni ponoći, kad god došao, on je doma, dodaje Roso.
Na drugoj strani Pelješca berba se polako zahuktava. Prvi pogled na vinograde obećava.
– Rane sorte smo pobrali, to smo završili. Krenuli smo i s rozeom i sad krećemo s plavcem, za 15 – 20 dana. Nadamo se dobroj godini. Godina jest bila sušna, pala je sad jedna dobra količina kiše, koja možda i nije trebala, ali u redu. Mi smo spremni na sve moguće situacije, nastavlja Vanja Ljubotina, rukovoditelj vinarije “Janjina”.
Možda ipak ne za baš sve situacije:
– Obalili su međe. Ima ih strašno puno. Pored sve žice, oni probiju ispod žice i razvale među, kaže Ljubotina.
Srušene međe, odnosno suhozidi, potpis su divljih svinja. Marija Mrgudić iz Vignja je na rubu snaga.
– Mi smo svaku godinu na tom hektaru brali šest tona, a ove smo godine jedva jednu tonu ubrali, dodaje Marija Mrgudić, vinarka s Pelješca.
Slična je situacija na cijelom Pelješcu, a to potvrđuju i ove amaterske snimke.
– One dolaze ispred kuća. Dalje malo, ima jedan restoran; rekla mi je vlasnica da im dolaze kad su gosti tu. Više se ne boje uopće, toliko ih je, priča Mrgudić.
Lovci kažu da uz suše ovo stanje nije iznenađenje
– Ove godine bilo je dosta suše, a životinje se moraju nečime hraniti. Vinogradi su im pristupačni, jer velik dio površina se ne obrađuje. Šikare su blizu vinograda i najprije nastradaju vinogradi. To je sasvim uobičajeno, govori Niko Antičević, tajnik lovačke udruge “Muflon”, Potomje.
Na snazi je uredba o afričkoj svinjskoj kugi i suzbijanju brojnost stanja. Ipak, budući da se to provodi i u Bosni i Hercegovini, divlje svinje spas pronalaze na Pelješcu.
– Uz veće protjerivanje divljači, a ujedno i veći broj vukova, divlja svinja ide kamo joj je bolje, gdje se bolje osjeća. Na Pelješcu ima nepristupačnih dijelova, kamo ni mi lovci ne možemo doći sa psima ni u pogonske lovove, pa je to raj za daljnje razmnožavanje, naglašava Antičević.
– Osim pojačanog odstrela i kontrole lovišta lovci se koriste repelentima. Riječ je o kemijskim sredstvima na bazi mokraće vuka ili medvjeda. Ipak, postoje i suvremenije metode zastrašivanja divlje svinje, objašnjava novinar Vicko Dragojević.
– Sustav uređaja za zastrašivanje divljači takav je da pas istodobno laje, a puška puca. Zato se time koristim već dvije godine. Meni se pokazalo uspješnim, ističe Ivica Dujmović, tajnik lovačke udruge “Dubrava” iz Gornje Vrućice.
Problem sa svinjama nije od jučer, ali ove godine situacija izmiče kontroli. Divlje svinje plivaju s kopna na Pelješac i dalje prema otocima. Broj im se stalno povećava.
– Problem traje 20-ak godina, ako ne i više. Pelješac je u određenim dijelovima džungla, tereni su nepristupačni pa se svinje razmnožavaju i nemaju prirodnog neprijatelja, naglašava Ljubotina.
U vinogradima pokraj šuma ne pomaže gotovo ništa: postavljene su mreže visoke 2 metra, ponajprije zbog muflona, ali divlje svinje pronađu svoj put.
– Probali smo praviti zaštitu plinskim topom. Prvu godinu je funkcioniralo, drugu donekle, a treću više nema koristi. Mi smo pokušali repelentima, stavljali smo krpice tako da on ima intenzivan miris, odnosno smrad. Ni to nije pomagalo, zaključuje Roso.
Divlje svinje otkidaju dijelove vinograda. Negdje pojedu trećinu uroda, negdje više. Vinogradari se boje hoće li uz ovakvo stanje dočekati pravi početak berbe na vrhunskim pozicijama.
Moja reakcija na članak je…
