Prema podacima Svjetske banke, gotovo 44 posto zaposlenih u Bosni i Hercegovini radi u javnom sektoru – što je znatno iznad europskog prosjeka od oko 16 posto.
Unatoč upozorenjima da preglomazna administracija „pojede“ proračune na svim razinama i usporava gospodarski razvoj, institucije, javna poduzeća i ustanove za velik broj mladih i dalje su poslodavac iz snova. Veća sigurnost, više slobodnog vremena, manje stresa i fizičkog napora – neki su od razloga koje često navode, piše Avaz.
Iskustvo iz oba sektora
Kemal Peštek je gotovo tri godine radio u prijevozničkoj tvrtki Centroprevoz iz Goražda, u poduzeću koje je zapošljavalo oko 50 radnika koji su ujedno bili i suvlasnici. Nakon promjene vlasničke strukture, Peštek je dobio otkaz, a danas radi kao stručni suradnik za marketing u listu Glas Goražda, koji djeluje u sklopu Javne ustanove Centar za kulturu.
S iskustvom iz privatnog i javnog sektora, navodi da većina nezaposlenih i dalje teži zapošljavanju u javnom sektoru.
“U nekim privatnim firmama danas su radnici znatno zadovoljniji primanjima nego u javnom sektoru, gdje su plaće zakonski ograničene. Ipak, javni sektor pruža veću sigurnost – prava, radno vrijeme, slobodni dani, godišnji odmori – sve je regulirano zakonom”, kaže Peštek.
Zakon štiti radnike javnog sektora
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječne plaće u prvom kvartalu 2024. bile su najviše u sektorima informacija i komunikacija (3.280 KM), financija i osiguranja (3.199 KM), te proizvodnje i opskrbe električnom energijom i plinom (3.051 KM). Plaće u javnoj upravi i obrani iznosile su 2.931 KM, a u zdravstvu i socijalnoj zaštiti 2.921 KM. Uslužne djelatnosti (2.425 KM) i rudarski sektor (2.703 KM) također su bolje plaćeni od obrazovanja (2.326 KM).
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Samir Kurtović ističe da je ključni kriterij za traženje posla ipak pravna sigurnost.
“U javnom sektoru nitko ne može biti otpušten ako to nije u skladu sa zakonom. Kad jednom prođe proceduru zapošljavanja, radnik je gotovo pa osiguran. Istina, postupak od natječaja do prijema zna biti kompliciran, ali jednom kada se zaposli, radnik ima stabilnost”, ističe Kurtović. Dodaje da, unatoč potpisivanju osam granskih kolektivnih ugovora, ima još puno posla oko unapređenja statusa radnika.
Javni sektor kao sigurna luka
Direktor Udruženja poslodavaca FBiH Mario Nenadić također smatra da je rad u javnom sektoru sigurniji.
“Kada ste posljednji put čuli da je netko u državnoj službi otpušten zbog nerada ili neefikasnosti? Plaće su uglavnom zajamčene, kao i ostala prava, a u nekim slučajevima i određene privilegije. U privatnom sektoru to često nije slučaj”, kaže Nenadić.
Dodaje kako su primanja u privatnom sektoru izravno vezana za uspješnost poslovanja, dok su u javnom sektoru često odvojena od stvarnih rezultata. Također, pitanja zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, kreditne sposobnosti i slični faktori dodatno motiviraju mlade da traže sigurnost u javnom sektoru.
“Ipak, sve je više mladih koji sami osnivaju tvrtke, ulažu u sebe i ne žele raditi u administraciji, jer javni sektor, iako nudi stabilnost, često ne nudi dovoljno prostora za profesionalni razvoj. Potrebno je dodatno poboljšavati poslovni ambijent kako bismo privukli više ljudi u realni sektor”, naglašava Nenadić.
Profesorica: Političke veze i status motiviraju mlade
Profesorica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Amila Pilav-Velić ističe da je u slabije razvijenim ekonomijama javni sektor često poželjniji poslodavac.
“U mnogim zemljama zapadnog Balkana više od 30 posto zaposlenih radi u javnom sektoru, dok je taj prosjek u EU znatno niži. Javni sektor nudi bolji pristup zdravstvenom i mirovinskom osiguranju, dok su u privatnom sektoru česti nesigurni ugovori i slabija zaštita radnika”, kaže Pilav-Velić.
U BiH čak 42 posto mladih od 18 do 35 godina preferira posao u javnoj upravi, unatoč nižim plaćama u odnosu na IT ili financijski sektor. U javnom sektoru češće su plaćeni godišnji odmori i bolovanja, dok privatnici ta prava često zanemaruju.
“Javni sektor se i dalje percipira kao simbol statusa i sigurnosti, čak i ako to znači manju dinamiku u karijeri. Privatni sektor još uvijek nije dovoljno razvijen da bi bio atraktivan širem krugu mladih. Uz to, raširena praksa zapošljavanja preko rodbinskih i političkih veza dodatno povećava interes za „državni posao“, dok se nedostatak ulaganja u inovacije i tehnologiju negativno odražava na privlačnost privatnog sektora”, zaključuje Pilav-Velić.
Gdje biste radije radili – u državnoj službi ili kod privatnika?
Jakub Bardak:
“Radim u javnom sektoru, ali bih rado prešao u privatni. Vjerujem da bih tamo bio produktivniji i zadovoljniji, ali nakon 30 godina rada u javnom poduzeću teško je odlučiti se na takav korak u današnjim okolnostima”
Almir Tutić:
“Sve ovisi o potražnji za zanimanjem. Privatni posao traži dobru financijsku podlogu dok ne krene. Država, kakva god bila, pruža redovita primanja i radno vrijeme, bez poziva izvan smjene”
Almir Jašarević:
“Odabrao sam privatni sektor i mislim da nisam pogriješio. Ovdje si samostalan, možeš napredovati, nema mobinga. Ako se radnicima omoguće dobri uvjeti, voljet će posao. U državnim firmama se rijetko tko trudi više od onoga što mora, a poznajem mnoge stručne ljude koji ne mogu doći do izražaja.”
