Gašenje Franjevačke teologije kao samostalne visokoobrazovne institucije u Sarajevu, nakon stoljeća postojanja, nije samo administrativna odluka, to je i svojevrsna civilizacijska poruka. I to poruka s vrlo jasnim sadržajem: Hrvata u glavnom gradu Bosne i Hercegovine više gotovo i nema.
Ako još postoji poneki hrvatski trag, on se svodi na naziv ulice, oltar u nekoj gotovo pa skrivenoj crkvi ili, još jednu u nizu tužnih obljetnica. O ovom izvješćuje portal dnevno.
Franjevačka teologija nije bila obična škola. Bila je svjetionik hrvatske i katoličke prisutnosti u Bosni. Bila je i simbol intelektualnog, kulturnog i duhovnog kontinuiteta jednog naroda na prostoru na kojem danas vlada šutnja o njegovoj prisutnosti.
Poslijeratni teror mudžahedina nad BIH Hrvatima: atentati, eksplozije i skrnavljenje crkava (III. dio)
Nema naroda
Teologija, utemeljena u tradiciji koja seže duboko u 18. stoljeće, kada su fratri s vjerom, knjigom i narodom opstajali i kad je bilo i daleko teže, ne može više opstati u Sarajevu jer nema studenata. A studenata nema jer nema naroda.
Sve to, zajedno sa suhim birokratskim rječnikom u kojem se govori o “integraciji pod Katolički bogoslovni fakultet UNSA-e”, zvuči kao eufemizam za ono što je zapravo gubitak jednog duhovnog i identitetskog uporišta.
Ne treba biti pretjerano pronicljiv da se shvati kako je ovo još jedna simbolična pljuska na hrvatsku prisutnost u Sarajevu. U gradu gdje su Hrvati nekada činili trećinu stanovništva, danas više nema ni trećine trećine.
I gdje god hrvatska institucija oslabi, na njezinu mjestu brzo nikne nova, najčešće unitarna ili vjerski selektivna.
Tužna je i simbolika same zgrade Teologije. Prvo je bila oduzeta od komunističke vlasti i pretvorena u sjedište Šumarskog i Poljoprivrednog fakulteta. Onda je, nakon izgradnje nove zgrade 1966. u Nedžarićima, ta ista zgrada tijekom rata pala pod kontrolu Vojske Republike Srpske.
Danas, u miru, ostala je bez duše, prazna i bez studenata. Nije ju osvojila vojska, nego demografija.
Siromaštvo u BIH: pošast koja pogađa više od milijun ljudi
Crveni alarm
Ovaj trenutak treba shvatiti kao poziv na ozbiljnu raspravu o položaju Hrvata u Sarajevu i uopće u Federaciji BiH. Dok bošnjačka politika gradi dominantnu naraciju o jedinstvenom građanskom društvu, pod tepih se gura činjenica da je hrvatski narod u glavnom gradu praktički nestao.
I dok se u Europskoj uniji raspravlja o pravu Palestinaca na samoodređenje, nitko se ne pita imaju li sarajevski Hrvati pravo na vlastitu školu, pravo na ravnopravan glas ili pravo da uopće postoje.
Franjevačka teologija u Sarajevu bila je jedan od posljednjih simbola institucionalne hrvatske prisutnosti u tom gradu. Njezin nestanak ne smije ostati još jedan suhi podatak u novinskom članku.
On je alarm i to najcrveniji mogući. Vrijeme je da se hrvatska politika probudi i shvati da je Sarajevo bez Hrvata sve manje glavni grad Bosne i Hercegovine, a sve više glavni grad nečeg drugog.
Ako išta, hrvatska javnost mora shvatiti da se ratovi više ne vode oružjem, nego statistikama, odlukama o školama, programima, raspodjelom proračuna i tihim odumiranjem institucija. A ako već više nemamo škole, nemamo ni vremena za čekanje.
Sultan 21. stoljeća: represija i teror Erdoganovog režima
