Podaci pokazuju kako se u posljednjih nekoliko godina potrošnja ribe u našoj državi smanjuje.
Podatke o potrošnji ribe pratim, njih objavljuje resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u studiji “Dostupnost i vidljiva potrošnja proizvoda ribarstva i marikulture u Republici Hrvatskoj”.Objavljuje je svake dvije godine. Istraživanje potrošnje ribe po istoj metodologiji Ministarstvo provodi od 2018. godine. Izračun je baziran na ukupnoj proizvodnji – ulov i akvakultura, kojoj je pridodan uvoz, te oduzet izvoz. Dostupna neto ponuda proizvoda ribarstva i akvakulture podijeljena je s brojem stanovnika, a prethodno je izuzeta procijenjena potrošnja od strane inozemnih turista. Nakon pet godina istraživanja moguće su relevantne usporedbe.
I što govore brojke?
U prvoj godini istraživanja – 2018. vidljiva potrošnja iznosila je 18,06 kilograma po stanovniku. Do tada, desetljećima smo baratali paušalnim, neutemeljenim brojkama, piše Novi List.
Uglavnom, pokazalu se da smo bliže europskom prosjeku nego što se ranije mislilo. I, što je najvažnije, daljnja istraživanja pokazala su kontinuirani rast potrošnje. Do 2023. godine potrošnja se kretala: 2018. – 18,06 kilograma po glavi stanovnika godišnje, 2019. – 20,02; 2020. – 19,30, to je bila koronagodina koju treba uzeti s rezervom. Daljnja potrošnja bila je: 2021. – 22,90; 2022. – 24,36 i 2023. – 22,96 kilograma godišnje.
Rezultati istraživanja za 2022. i 2023. predstavljeni su krajem prošle godine. Iz njih se saznaje da je u 2022. godini potrošnja proizvoda ribarstva i akvakulture iznosila rekordnih 24,36 kilograma po glavi stanovnika, a u 2023. godini 22,96 kilograma, odnosno šest posto manje.
Obrazloženje je – smanjenje ponude svježe i rashlađene ribe, a to se prvenstveno odnosi na smanjenje iskrcaja naše male plave ribe.
Rast cijena ribe
Po jednom i drugom mjerilu usporedbe unutar EU-a i s Europom u cjelini znatno su povoljnije od onoga što smo godinama tvrdili. Među europskim državama smješteni smo u gornjem dijelu tablice.
Na vrhu je Portugal s godišnjom potrošnjom od 54,54 kilograma po stanovniku. Slijede Španjolska – 41,92, Francuska – 32,58, Luksemburg – 30,43, Italija – 30,01 i Cipar – 27,75 kg. Hrvatska je na sedmom mjestu,a naša je potrošnja viša od euro prosjeka.
Lista je, mora se napomenuti, ipak nepotpuna budući da na njoj nisu Danska, Irska i Malta. Te zemlje nisu dostavile službene podatke. Procjene su da Danska ima potrošnju između 20 i 25, a Irska oko 20 kilograma. Za Maltu se navodi podatak o potrošnji između 30 i 40 kilograma.
Što se cijena tiče, podaci Eurostata govore da je tijekom godine iza nas riba najviše poskupjela u Hrvatskoj i Portugalu – 8 posto. Prati nas Bugarska – 7 posto, pa odmah za njom Norveška – 6, te Španjolska i Nizozemska – 5 posto.
Za kraj, postoji i suprotan trend pojeftinjenja ribe i to u bliskom nam susjedstvu. U Švicarskoj su cijene smanjene za 2 posto. Švedska predvodi listu zemalja s cijenama nižim za jedan posto, a s njom su u društvu Irska, Estonija, Češka i naš prvi susjed – Slovenija.
U studiji je posebno izdvojena potrošnja proizvoda iz akvakulture koja od 2023. bilježi blagi pad pa je tada iznosila pa je konzumacija proizvoda akvakulture iznosila 3,80 kilograma po stanovniku godišnje.
– Razvidno je da raste udio potrošnje proizvoda iz akvakulture i nužno je nastaviti s ulaganjima u akvakulturu kako bi taj udio bio veći, jer su i naši i globalni trendovi takvi da se iskrcaj smanjuje te razliku treba nadoknaditi ponudom iz akvakulture – navodi se u studiji. Što je s gorućim problemom onečišćenja koje nerijetko ide ruku pod ruku s uzgajalištima ostaje za odgovoriti.
J.T.
