Na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore, na 1500 metara nadmorske visine, obitelj Dragumilo iz sela Berušica kod Gacka njeguje način života koji mnogima danas djeluje kao daleka prošlost. No, za Tomislava Dragumila, domaćina starog kova, to je svakodnevica teška, ali časna, puna izazova, ali i ponosa.
„Oduvijek smo se bavili ovim poslom“, priča Tomislav dok stoji među ovcama, kravama i konjima na svom imanju koje se proteže između Berušice i katuna Ravno.
„U kući nas je više ja i supruga, trojica sinova, brat… Svi radimo. Ljeti dođu i bratova djeca pa pomognu oko sijena. Kad smo složni, sve se može.“
Život između dviju visina: Berušica zimi, Ravno ljeti
Domaćinstvo obitelji Dragumilo prostire se na dvije lokacije, zimi su u Berušici, gdje se nalaze kuća, štale i osnovna infrastruktura, a dolaskom toplijih dana u svibnju, sele sa stokom na katun Ravno.
„Ovdje smo od studenog do sredine svibnja. Tada idemo gore, na Ravno, i ostajemo dok ne počnu snjegovi. Ovdje imamo novu štalu za krave, a za ovce smo napravili štalu od 300 kvadrata, koju sad još proširujemo za dodatnih 170. Kad padne kiša ili snijeg, sve životinje mogu biti pod krovom.“
Na Ravnom, tik uz crnogorsku granicu, imaju ljetnu bazu kosanicu, pojilišta, čobanske kolibe, pa čak i električni priključak koji su sami osigurali. Svake godine unaprjeđuju katun, a iako uvjeti nisu laki, naučili su ih savladavati.
Stočarstvo kao temelj opstanka
Stočarstvo je temelj života ove obitelji.
„Držimo oko 350 ovaca i janjaca, imamo 35–36 goveda, tri bika, dva konja, a svake godine ostavimo po dvije-tri junice. Krave se tele, sve vodimo sami, bez ičije pomoći.“
Zbog loše putne infrastrukture, mlijeko ne prodaju, već se fokusiraju na uzgoj i prodaju teladi.
„U sustavu smo ‘krava–tele’, nema prerade, ali za sada nam je to dovoljno. Šteta što nema više otkupnih centara, ali prilagođavamo se.“
Uz ovce i krave, imaju i koze te osam pasa čuvara, šest šarplaninaca i dva pulina, koji su neprocjenjivi u zaštiti od zvijeri.
Zvijeri i zime: svakodnevna prijetnja
Planinski krajevi donose posebne izazove, osobito kada stoku treba zaštititi od prirodnih neprijatelja.
„Ima medvjeda, ima vukova. Ove godine, srećom, nisu nam pravili štetu, ali prije dvije godine medvjed nam je ubio tele koje se tek otelilo. Nedavno je ubio konja usred bijela dana, kod Bejatovića.“
Ni zime nisu nimalo blage.
„Ova je bila blaga, dva, tri puta pao je snijeg po 40 cm. Ali ranije? Bivalo je i po metar i pol do dva, mećave, sve… Moraš biti spreman na sve.“
Struja, voda i putovi – borba za osnovne uvjete
Godinama su živjeli bez osnovne infrastrukture. Promjena je nastupila 2008. godine.
„Tada smo dobili struju u Berušici. Zahvalan sam Milenku Adžiću i tadašnjem načelniku općine Gacko, Milanu Radmiloviću. Život nam se tada promijenio.“
Kasnije su, uz pomoć općine Plužine iz Crne Gore, dobili i dodatnu mehanizaciju.
„Predsjednik općine Miško Bajagić pomogao nam je dao je stroj da iskopamo temelje za štalu. Kad zimi padne snijeg, njegove mašine prelaze granicu i čiste put. To nam mnogo znači. Ipak, putovi su i dalje loši. Sve radimo traktorima – vozimo stoku, sijeno, drva…“
Ljubav prema selu jača od svih problema
Tomislav nikada nije razmišljao o napuštanju sela.
„Nikad nisam pomislio da idem raditi u neko poduzeće. Ovo volim, ovo znam. Djeca idu u školu, ali su uvijek uz nas kad treba. Od poljoprivrede se može živjeti ako se radi pošteno i složno. Posao nije lagan, ali ako se radi s ljubavlju i voljom, nije ni težak. Najvažnije je da smo zajedno.“
Dok mnogi napuštaju sela u potrazi za lakšim životom, Tomislav i njegova obitelj ostaju vjerni zemlji svojih predaka. Radom, složnošću i ljubavlju prema onome što rade, dokazuju da se i danas može živjeti pošteno od vlastitog truda. Njihova svakodnevica možda jest teška, ali je ispunjena i vrijedna svakog poštovanja.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
