Bijela kuća još o svemu službeno šuti. Predsjednički izbori su joj pred vratima, a „vrući kesten“ odgovora na rusko oštro upozorenje u rukama
Sjedinjene Države u vrlo kratko vrijeme pogađa i drugi razorni uragan. Nakon Helene, koja je bila uragan 4. kategorije i koja je usmrtila više od 160 ljudi i nanijela velike štete Floridi i drugim jugoistočnim saveznim državama, ovoga je puta riječ o uraganu Milton koji se iz Meksičkog zaljeva brzo približava zapadnoj obali Floride. Dobiva na snazi i već je prešao u 5. kategoriju, a prvi na udaru bit će grad Tampa. U tijeku je evakuacija milijuna ljudi.
Za one koji to ne znaju, znanstvenici rangiraju uragane po kategorijama od 1. do 5. prema međunarodnoj ljestvici jakosti uragana, tzv. Saffir-Simpsonovoj skali, a oluje pete kategorije su najjače i najrazornije. Dolaze s vjetrovima od najmanje 252 kilometra na sat, a osim njih, redovito izazivaju i katastrofalne poplave.
Istodobno se Bidenova administracija mora nositi sa sve većim brojem kritika i lokalnog stanovništva pogođenih država i republikanaca, a prije svega njihovog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa da ne čini dovoljno da ublaži patnje stradalih ljudi koji su u tren oka izgubili i svoje bližnje (bar dio njih) isvoje domove tj. sve materijalno što su imali. Posebno ih je pogodila nedavna izjava demokratske predsjedničke kandidatkinje Kamale Harris koja je obećala svakom od tih stradalih da će im država odmah isplatiti pomoć u visini od 750 dolara.
Nije potrebno govoriti kakva je reakcija uslijedila na to i od strane stradalih ljudi koji su izgubili svu imovinu, i republikanaca koji postojano ukazuju na razmjere goleme američke financijske pomoći Ukrajini, dok američki građani, kojima je pomoć prijeko potrebna – istu dobivaju na kapaljku.
Bijela kuća, međutim, kaže, kako je suočena s mnoštvom dezinformacija po ovoj temi, i ponavlja kako sve nadležne državne službe čine sve što je u njihovoj moći na prevenciji i ublažavanju posljedica podivljalih vremenskih nepogoda.
Istina je, naravno, uvijek negdje po sredini, ali je također i činjenica da se sve što se posljednjih mjeseci u SAD-u događa i(li) što se čini na razini politike, pravosuđa (ovo posljednje prije svega u odnosu na sudske postupke protiv Trumpa) i td., promatra isključivo kroz prizmu nadolazećih, rekao bih sudbonosnih predsjedničkih izbora i gotovo mrtve utrke dvojca Harris-Trump za ulazak u Bijelu kuću od iduće godine.
Pentagon bi mogao odgoditi sastanak Ramstein skupine o obrambenim pitanjima Ukrajine
Slučajno ili ne, zbog uragana ili nečeg drugog, američko ministarstvo obrane tj. Pentagon razmatra mogućnost odgode zakazanog sastanka u njemačkom Ramsteinu 12. listopada na kojemu se treba razgovarati i o daljnjim potezima „prijatelja Ukrajine“ tj. skupine 50 država na čelu sa SAD-om vezanim uz nastavak ukrajinskog rata, kao i opasne eskalacije sigurnosnog stanja na Bliskom istoku.
To je na medijskoj konferenciji u Pentagonu izjavila zamjenica tajnika za medije Sabrina Singh. Objasnila je da bi sastanak mogao biti odgođen zbog promjena u planovima predsjednika Joea Bidena zbog uragana Milton. Rekla je kako Biden definitivno ne ide u Ramstein da bi sudjelovao u Kontaktnoj skupini za ukrajinska obrambena pitanja (već je ranije odgodio svoj posjet Njemačkoj i Angoli planiran za 10. i 15. listopada zbog uragana Milton, op.a.), a da Pentagon još ne zna hoće li državni tajnik Antony Blinken i ministar obrane Lloyd Austin ići u Ramstein.
Novinari su pitali Singh je li moguće odgoditi sastanak skupine o ukrajinskim obrambenim pitanjima i spojiti ga sa sastankom ministara obrane NATO-a 17. i 18. listopada, na što je ona odgovorila kako konačna odluka o tome još nije donesena.
Kako god bilo, brojni analitičari su proteklih dana i tjedana najavljivali da bi upravo sastanak u Ramsteinu mogao biti sudbonosan po pitanju završetka odnosno nastavka ukrajinskog rata. Prije svega u kontekstu pojave novih mirovnih inicijativa – ne samo „novog plana pobjede“ ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog kojeg posljednjih mjesec dana on promovira u SAD-u i UN-u, a planira ga predstaviti i sudionicima navedenog sastanka 12. listopada. Rekao bih još i više zbog novog njemačkog plana odnosno inicijative za pregovore s Moskvom.
Tjedna analiza Zorana Metera: Formula ‘Ukrajina dobiva, Rusija gubi’ postaje kobna po čitav svijet
Njemački plan izazvao veliku pozornost
Berlin očito smatra kako nikakve riječi o vojnoj pobjedi nad Rusijom ne može biti i da novi plan Zelenskog ponovo nije realan kao i njegova prethodna „formula mira“ koja je sadržavala niz elemenata odnosno preduvjeta koji su a priori neprihvatljivi za Moskvi i koje ona uopće nije htjela niti razmatrati.
Zato Berlin sada nudi posve novu formulu koja se sastoji od odustajanja Kijeva od povratka okupiranih teritorija u zamjenu za ulazak „krnje“ Ukrajine u NATO uz davanje njegovih sigurnosnih jamstava toj zemlji. Ta se NATO-ova jamstva ne bi odnosila na okupirane teritorije kojih se Ukrajina formalno ne bi morala odreći ali bi de facto ostali u sastavu Rusije. Naravno, riječ je tu još i o oružjima koja bi smjela odnosno ne bi smjela biti razmještena na teritoriju Ukrajine u smislu ruskih sigurnosnih zahtjeva i td.
Plan je ovo koji još nije naišao na protivljenje ključnih zapadnih zemalja, a SAD se također o njemu još nije izjasnio. Kada se on izjasni tada će se vjerojatno izjasniti i saveznici – ne treba sumnjati na koji način (posve sigurno će zauzeti američki stav). Također je zanimljivo da njemački plan (točnije inicijativa) također nije naišao niti na uobičajene oštre kritike samoga Kijeva kada bi se nešto slično spominjalo u smislu odustajanja od protjerivanja Rusa s okupiranih područja zemlje u zamjenu za mir, pa će biti zanimljivo pratiti daljnji razvoj stanja oko toga.
Američkog odgovora na ključno pitanje još nema
Ali američkog odgovora na njemačku inicijativu nema (možda zbog uragana), kao što još uvijek nema odgovora Washingtona na oštra upozorenja iz Moskve (osobno i predsjednika Vladimira Putina) o tome što se može dogoditi ako SAD i zapadni saveznici daju dozvole za napade Ukrajine u dubinu matičnog ruskog teritorija njihovim dalekometnim raketama.
Najprije se očekivalo da će rješenje o davanju dozvole SAD objaviti nakon obavljenih konzultacija sa saveznicima u NATO-u, poglavito nakon dolaska visoke britanske delegacije na čelu premijerom Keirom Stermerom u Bijelu kuću na razgovore o toj temi. Nakon toga Washington je odluku o ovom neugodnom pitanju odlučio prolongirati do redovitog zasjedanja Opće skupštine UN-a krajem rujna gdje je o tome namjeravao razgovarati s predstavnicima ključnih svjetskih država.
Međutim, i od tada je već prošlo puno vremena, a odluke o tom delikatnom pitanju, s obzirom na prijetnje Rusije da će vojno odgovoriti po ciljevima zapadnih zemalja čije oružje bi Ukrajinci koristili za spomenute napade – još uvijek nema.
Ruske teze
Zanimljivo je, međutim, kako ruski političari i analitičari već duže vrijeme promiču tezu da su Sjedinjene Države zapravo već odlučile odobriti Ukrajini navedene udare svojim raketama, ali da namjerno otežu s objavom same konačne dozvole kako bi demonstrirale da se o njoj dugo i ozbiljno razgovaralo sa svim saveznicima i na svim ključnim i profesionalnim razinama, pa je eto sada donijeta kao jedina moguća i valjana sa svim posljedicama koje iz nje proizlaze i koje su, valjda, neizbježne.
Osobno se ne bih složio s ovim ruskim tezama, već više smatram da je zapad uistinu svjestan svih rizika i opasnosti, sada po prvi put i po sebe, zbog ozbiljnosti ruskog upozorenja i činjenice kako iza njega ovoga puta stoji osobno Putin. On bi se, naime, teško igrao s ovako ozbiljnim riječima i time se doveo u situaciju da može ugroziti svoj ugled u ruskom društvu, ali i među zemljama Globalnog juga koje sve ovo itekako pozorno promatraju. Putin bi tada ispao blefer, slabić, kalkulator – i takvim bi ga onda s pravom smatrao i ruski narod (koji je golemom većinom stao iza njega i zdušno podržao njegova navedena upozorenja zapadu ionako već odavno frustriran “mekoćom” kojom Rusija vodi ovaj rat) i čitav svijet. To je činjenica koju je Putin sigurno dobro znao i zbog čega je sa svojim najbližim suradnicima definitivno pažljivo izvagao što može i mora kao posljednje upozorenje reći ključnim zapadnim državama tj. njihovim vođama.
Dakle, Bijela kuća za sada još o svemu službeno šuti. Predsjednički izbori su joj pred vratima, a „vrući kesten“ odgovora na rusko oštro upozorenje u rukama.
Jučer se oglasio i Lavrov
Očito kako bi „prevenirao“ američki konačni odgovor odnosno usmjerio ga u smjeru ruskih zahtjeva, na ovu se temu jučer na ruskoj televiziji Prvi kanal oglasio i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Rekao je kako će mjere odmazde Rusije, ako Zapad odobri upotrebu raketa dugog dometa ukrajinskim oružanim snagama, već biti na djelu.
“Prestali smo pratiti ovu temu otkako je (ruski predsjednik Putin) rekao što ćemo učiniti, kakve ćemo zaključke izvući ako se takva odluka donese. Čim se usvoji, ako se usvoji, znat ćemo za to i shema koju je spominjao Vladimir Putin već će biti na djelu,” – upozorio je Lavrov.
Komentirajući riječi ukrajinskog predsjednika Zelenskog da će nadolazeći sastanak kontaktne skupine za vojnu pomoć Ukrajini u formatu Ramstein 12. listopada biti poseban, a cijeli idući tjedan “u mnogočemu povijesni”, Lavrov je naglasio kako on “ne prati njihove sastanke”.
“Radimo svoj posao i, što je najvažnije, naše vojno osoblje radi svoj posao, ali ne znam kakve je on (Zelenski) povijesne planove planirao. Ima mnogo povijesnih događaja koji će utjecati na sudbinu njegove vlade.” – rekao je zagonetno ruski šef diplomacije čije je riječi objavila tamošnja državna agencija TASS.
Vojnopolitička analiza Zorana Metera: ‘Prokleti teritorij’. Kreću li Rusi na Dnjepar ili na Kramatorsk
Očito je da ćemo se još malo trebati strpjeti s američkim odgovorom, a do tada ćemo se svi slupa nastaviti igrati „nove Kubanske krize“, slične onoj istoimenoj, kada svijet nekoliko dana uistinu nije spavao, već u strahu iščekivao što će se dogoditi u neviđeno opasnoj igri koju su tada zaigrale dvije nuklearne velesile – SAD i SSSR.
