Već je izlizano govoriti o političkom životu Bosne i Hercegovine kao o teatru s pomoću kojeg političari zadržavaju svoju moć, ali trenutačno se čini kako cijeli ansambl te zorno prikazati svoje korumpirano zapozorje.
Tako bismo mogli prikazati djelovanje Milorada Dodika koji je nakon gubitka svoga položaja uspješno sproveo stvaranje nove vlade te uživa u diplomatskim pogodnostima s putovnicom koja je postala nevažeća.
Iako je možda postojala neka tanka nada za povratak na političku normalu (štogod to značilo u ovom bućkurišu od države), političko postojanje Milorada Dodika poništava svaku mogućnost toga. Previše je granica prijeđeno da se takvo što postigne, a to svakako ne može značiti ništa previše dobro za već ionako podijeljenu Bosnu i Hercegovinu.
Kako lakrdijaš i dalje okreće vodu na svoju mlin
Podrška visokom predstavniku bila je ulaznica za fotelju, a snažni separatistički nacionalizam pokušaj je vezivanja sebe za istu. Nesuglasja oko Dodika ne nalazimo samo u prošlosti, nego ih nalazimo već i u ovoj krizi. Najočitiji primjer toga je nepriznavanje Suda BiH, te istovremeno isplaćivanje trideset i šest tisuća maraka istom nepriznatom sudu kako bi izbjegao zatvor.
Također je nedavno iscurila vijest o tajnim sastancima Milorada Dodika i Christiana Schmidta na kojima se pokušavala dogovoriti Dodikova politička budućnost.
U svjetlu ovakvog razvoja događaja, Dodikovi istupi prestaju biti borba za nacionalnu opstojnost ‘ugroženog srpskog naroda’ i postaju očajni djetinjasti pokušaji očuvanja moći. Ali čak ni to više nije bitno. Milorad Dodik i dalje vodi glavnu riječ u svojoj stranci, i očito može računati na podršku među širim stanovništvom, i čim su karte tako posložene, suludo je priznati poraz i vraćati se preko prijeđenog Rubikona.
Milorad Dodik beskrupulozni je politički igrač koji će iskorištavati svaku moguću priliku i polugu kako bi okrenuo vodu na svoj mlin. Iz godine u godinu on je testirao svoje mogućnosti, koliko će moći prelaziti granica dok se sustav ne obruši na njega.
Ove godine pojačao je napore i vidio je da praktički ne postoji nikakav otpor. Sve državne institucije do temelja su uzdrmane, i on je svojom upornošću pokazao svu njihovu krhkost. Pitanje je sada hoće li te institucije izdržati konstantno drmanje, ili će se zbog stalnog podrhtavanja urušiti.
Obična slova na papiru
Čitajući svakodnevno o avanturama Milorada Dodika, često mi izlijeću analize pravnih stručnjaka koji se lome objašnjavajući zašto ta i ta odluka nije legalna ili legitimna. Iako su te analize korisne u razjašnjavanju štetu koju Dodik svojim postupcima čini i kakve pogrešne presedane stvara, mislim da takve opetovane analize promašuju bit situacije. Mi smo već na početku godine premašili razinu ‘legalnosti’ ili ‘nelegalnosti’ Dodikovih postupaka.
Ostali bismo na toj razini da se u zakonskim okvirima razračunalo s Dodikom, a to se nije dogodilo. Dapače, nijedan policajac ga nije mogao privesti, a Dodik se mogao kretati gdje je god htio i govoriti što mu je god padalo na pamet.
Moglo se čuti kako je presuda Miloradu Dodiku bila pobjeda institucija te kako sada počinje definitivna Dodikova propast, dok je u međuvremenu isti poraženi protivnik iza kulisa sastavio novu vladu i najavio referendum o svojoj legitimnosti. Izborno povjerenstvo Republike Srpske okreće se protiv SIP-a, kao i sam Sud RS-a, i nalazimo se u političkoj gunguli bez presedana gdje strepimo što će se dogoditi sljedeće.
Što se tiče samoga pitanja referenduma i ostalih odredbi koje bi išle protiv središnjih institucija Bosne i Hercegovine jedino što bi ih moglo zakočiti je potezanje vitalnog nacionalnog interesa od Bošnjaka, ali kada uzmemo u obzir što se sve dosad dogodilo, moramo se zapitati hoće li to vrijediti.
Svaki pokušaj zakonskog i zakonitog rješavanja problema kojeg nazivamo Milorad Dodik završilo je neslavno i to nam je otkrilo dvije stvari. Prva je da je sam zakon obično slovo na papiru koji nema metafizičku moć da uvjetuje stvarnost koju bi trebala uređivati. Svaki politički zakon uvjetovan je dogovorom i pristankom onih koji se podlažu njima.
Dodik odbija bilo kakav dogovor, i odbija se podložiti bilo čemu osim onome što on odredi, a državne institucije su nesposobne provesti zakon u djelo. Takav pothvat traži dosljedne karaktere koji će se kroz svoj autoritet moći nametnuti, ali toga već dugo vremena nema u državi. Polagano prelazimo u stanje koje je uvjetovano maksimom koju anglofoni nazivaju ‘might makes right‘.
Političke odredbe tako nisu više proizvod ustava, nego volje moćnika koji imaju konkretne instrumente kojima raspolažu. Dokle god opomene Dodiku nemaju nikakve konkretne posljedice, one su tek obična slova na papiru, nemoćna da u bilo kojem smislu razuvjere političara koji je odlučio do kraja testirati izdržljivost bosanskohercegovačkih institucija.
Might makes right
Voditi se principom ‘might makes right‘, ili našim rječnikom rečeno nametanja jačeg slabijem, opasna je aktivnost.
Prelazak na taj princip znači još veću polarizaciju koja će neminovno radikalizirati sve polove. Ono malo poretka što postoji u Bosni i Hercegovini nestat će ako svi politički igrači prionu uz ovaj princip, a kako stvari stoje – sve ide prema tom smjeru.
Dosad smo se suočavali samo s političkom korupcijom, ali sada imamo ozbiljni problem u kojem se dovodi u pitanje legitimnost i smisao Bosne i Hercegovine kao države. Što duže traje ova lakrdija zvana Milorad Dodik to će sve biti jasnije kako su okviri Bosne i Hercegovine neodrživi.
Separatizam Milorada Dodika pohranit će separatizme ostalih naroda, i time će nestati svaka mogućnost bilo kakvog konsenzusa. Davno je prijeđen Rubikon i ništa više neće biti isto nakon destabilizacije koju je Dodik izveo, ali i dalje postoji prilika da se daljnja šteta spriječi.
No, volja za takvim pothvatom trenutačno ne postoji, i ako ne postoji volja za sprječavanje problema, teško da će postojati volja za očuvanje Bosne i Hercegovine koja iz dana u dan postaje sve skuplja i pogubnija tvorevina za čuvati.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
