Donosimo vam svjedočanstvo jedne hrabre žene, mame troje djece, koja je u najtežim trenucima trudnoće s blizancima odbila pristati na prijedloge da jedno dijete žrtvuje zbog komplikacija.
Unatoč prijetnjama, dijagnozama i malim izgledima za preživljavanje, njezina vjera, majčinska ljubav i pouzdanje u Božju volju doveli su do pravog čuda. Danas su ti dječaci živi i zdravi, a ova mama poručuje: “Nije gotovo onda kad mi kažemo da je gotovo.”
U nastavku pročitajte njezino svjedočanstvo koje je je preuzeto sa na stranici 40 dana za život. Možda baš ono bude svjetlo i snaga za neku drugu mamu koja se nalazi pred teškom odlukom.
Doktori su mi rekli da pobacim dijete
”Ja sam mama malih blizanaca. Dok su bili u trbuhu jedan je bio u zastoju s razvojem koji je potrajao malo manje od mjesec dana. Za to vrijeme se svašta izdogađalo, pa i prijedlozi od doktora da ukoliko manji blizanac ugrozi mene ili drugi plod, njega pobacim. Dakle, da žrtvujem jedno dijete za drugo iako je živo.
Naravno da nisam bila za to. U tim trenucima sam psihički bila vrlo loše. Svaki dan strahovanje hoće li plod otići ili će ostati, neshvaćanje od pojedinaca, ponekad pritisak od pojedinih doktora, ljudi koji su pričali da smo na osnovu tog slučaja uzimali novac, što naravno nije istina, noćna mora…
Plakala sam gotovo svaki dan po pola dana. Doktorica koja je vodila moju trudnoću je također bila protiv pobačaja, i zbog pretpostavke da imaju TTTS sindrom, poslana sam u inozemstvo gdje smo odmah dobili objašnjenje i upute kako će najvjerojatnije trudnoća završiti. Ako beba preživi, što je po njihovom bilo 20-30% da hoće, teško da će biti zdravo dijete i da će hodati.
Simona pred bolnicom u Zagrebu moćno svjedočila: ‘Zbog tvog svjedočanstva čekam 10. dijete’
Dogodilo se čudo
Prije zadnjeg odlaska u inozemstvo, u Međugorju sam platila misu, dala zavjet, i na svakom pregledu sam imala blagoslovljenu krunicu da nas čuva. Da čuva moje bebe. Obavljen je pregled i vratili smo se kući. I ovdje sam u međuvremenu morala otići na UZV koji je bio nakon tjedan dana od zadnjeg pregleda.
I dogodilo se čudo. Beba je napredovala, živahan je, zdrav, ne nedostaje mu ništa. Pred sljedeći odlazak sam se razboljela i nisam smjela putovati. Možda Božji znak. Tada mi je doktorica rekla da kad je beba ovako dobro, mogu roditi i u Zagrebu, a ako ostane ovako čak i kod nas, u našem gradu.
Prepustila sam sve Bogu i vjerovala sam doktorici Nikolini koja je vodila trudnoću. Ona je poznata po tome da brani male životiće kao što bi i sve mame trebale. Bebe su se rodile žive i zdrave bez ikakvih zdravstvenih problema.
Danas su dva zdrava dječaka od godinu i pol. Nije gotovo onda kad mi kažemo da je gotovo. Imam prije njih i djevojčicu i nikad ne bih prestala braniti njihove živote. Kako u trbuhu, ispod mog srca, tako i van njega. Ako ova priča odvrati barem jednu mamu od pomisli na pobačaj, bila bih sretna”, stoji u objavi na stranici 40 dana za život.
Kroz Simonino svjedočanstvo Bog joj je progovorio: ‘Kad sam to čula, sve se promijenilo’
