28.srpnja ’93. godine za mještane Doljana u općini Jablanica bio je najteže razdoblje obilježeno ubijanjima i odvođenjima u logore, jednako za vojnike i civile. Danas ostaje samo sjećanje i molitva, ali i zadatak za nadležne da ustraju u isticanju činjenica ovog nikad procesuiranog zločina.
Pitanja poput “Tko je kriv?” i “Je li sve moglo drugačije proći?” ostaju bez odgovora, no krivnju se može adresirati onima koji su na neviđeno okrutan način pobili razoružane vojnike, njih trideset troje, i šest civila. Iako 31 godinu kasnije, oni koji su proživjeli te dane nerado govore. Zato mnoštvo progovara svojim dolaskom.
-Ovo je naša svetinja koju ne smijemo zaboraviti i moramo je prenositi na mlađe generacije. Pogotovo zato jer za ovaj zločin nitko nije osuđen i moramo ga sačuvati od zaborava, kazao je Antonio Šitum za RTV HB.
General Stanko Sopta Baja kazao je okupljenima da je njihov dolazak u velikome broju tihi iskaz osude zla.
Skoro svi preživjeli stanovnici sela, njih preko 200, uglavnom žena i djece, uhićeni su i odvedeni u logor Muzej Jablanica, gdje su bili zatočeni do razmjene 1. ožujka 1994. godine.
“Napali su sve kuće na području Doljana. To je bio opći napad zajedno sa specijalnim jedinicama s područja od Sarajeva do Zenice. Sve ono što su mogli i stigli oni su poubijali; i na krevetima i na spavanju, kazao je medijima Ivan Rogić, predsjednik Organizacijskog odbora obilježavanja obljetnice stradanja na Stipića livadi, objavila je RTV Herceg-Bosne.
Doljane su tada opkolili pripadnici brdske brigade IV. korpusa Armije BiH, pripadnici jablaničkog MUP-a općine Jablanica i skupina Muslimana-Bošnjaka iz sela Jelačića, uz kako se tvrdi, grupu stranih boraca-mudžahedina. Zločin je otkriven tek 1. kolovoza pri ulasku snaga HVO-a. Sličnu situaciju dobro poznaju i Vukovarci.
“Mi smo već dugogodišnji prijatelji s braniteljima Posušja i Širokog Brijega. Ovdje dolazimo već više od 15 godina, a oni dolaze za Dan sjećanja u Vukovar”, kazao je Smiljko Vranić, bivši pripadnik HV-a iz Ivankova.
Popodnevnu misu zbog Obiteljskog dana na Kupresu predvodio je u 15:00 sati fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.
“Mislim da na ovakvim mjestima šutnja najviše govori jer ona iskazuje čast. Naše su riječi prečesto prejeftine. Kada je riječ o oprostu, mislim da to jedino ljubav može učiniti. Za nas kršćane to je temelj, nije čak neka formula ili zapovijed”, kazao je fra Jozo Grbeš.
Rogić dodaje da sada na tom području danas u miru živi trećina prijeratnih stanovnika; podjednak broj Hrvata i Bošnjaka.
Neki drugi zločini u BiH, za koje se mislilo da nikada neće dobiti sudski epilog, konačno su započeli procese. Hoće li netko nekada izvući i ovaj predmet iz ladica i donijeti pravdu za žrtve?
Ovaj događaj ostaje trajna opomena i sjećanje na strašne zločine koji se nikada ne smiju zaboraviti.
