U javnosti je snažno odjeknula vijest kako se bivši HDZ-ov gradonačelnik Otoka Josip Šarić nagodio s Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) te da je Optužno vijeće Županijskog suda u Osijeku donijelo presudu temeljem toga. Prema presudi, Josip Šarić osuđen je na 11 mjeseci zatvora. Međutim, kazna se zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi tako da se jedan dan zatvora mijenja s dva sata rada. Uz to, dobio je sporednu novčanu kaznu od 10.000 eura te je obvezan nadoknaditi štetu Gradu Otoku u iznosu od 26.500 eura.
Šarić nije prvi političar koji je dobio takvu kaznu. Možda najpoznatiji primjer je onaj Petra Čobankovića, bivšeg potpredsjednika Vlade koji je priznao krivnju u slučaju Planinska. Čobanković je završio u Caritasu Osječko-đakovačkoj biskupiji gdje je u sklopu svojeg rada za opće dobro gulio krumpire i radio druge poslove kako bi ta institucija funkcionirala.
‘Od ponedjeljka do petka, od šest ujutro do 13 sati, radim u pučkoj kuhinji’, izjavio je 2013. godine Čobanković navodeći kako mu je glavni posao priprema namirnica za ručak, a osim toga pere i čisti prostorije. ‘Kroz život sam se naučio na rad, nikad nisam bio besposlen. Zato nastojim biti koristan u pučkoj kuhinji, a tako mi i brže prolazi vrijeme. Osim toga, ovo za mene na određeni način predstavlja iskupljenje društvu’, izjavio je tada.
Ne mogu dobiti to svi
Kako se rad za opće dobro provodi, istražili smo kod resornog Ministarstva pravosuđa. Probacijska služba je u proteklih pet godina zaprimila 3.730 predmeta rada za opće dobro, dok broj završenih predmeta rada za opće dobro u istom razdoblju iznosi 4.197, s vrlo visokom stopom uspješnog izvršenja od 81,7 %, rekli su nam iz Ministarstva te objasnili kako je institut rada za opće dobro uređen Kaznenim zakonom.
“Ističemo kako su sudovi neovisni u postupku određivanja vrste i mjere kazne, u granicama propisanima Kaznenim zakonom, te mogu izrečenu novčanu kaznu u iznosu do tristo šezdeset dnevnih iznosa ili kaznu zatvora u trajanju kraćem od jedne godine zamijeniti radom za opće dobro. Kad sud novčanu kaznu zamjenjuje radom za opće dobro, zamijenit će jedan dnevni iznos s dva sata rada, a kad kaznu zatvora zamjenjuje radom za opće dobro, zamijenit će jedan dan zatvora s dva sata rada. Napominjemo kako se rad za opće dobro ne može izreći osobama već osuđenima na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci”, naveli su.
Probacijska služba je ta koja će odrediti gdje će osuđenici izdržavati svoju kaznu, a na raspolaganju su imali krajem 2025. godine oko 1.400 pravnih osoba u kojima je moguće izvršavati rad za opće dobro, koje uključuju: bolnice, ustanove za psihički bolesne osobe, domovi za starije i nemoćne, centri za odgoj i obrazovanje, centri za rehabilitaciju, gradska i općinska društva Hrvatskog Crvenog križa, Caritas, škole, vrtići, muzeji, knjižnice, društva i udruge koje se bave zaštitom životinja, razne humanitarne udruge, dobrovoljna vatrogasna društva i javne vatrogasne postrojbe, sportski klubovi, poduzeća koja se bave komunalnim djelatnostima, tijela javne vlasti i dr.
Ne smije služiti dobiti
“Osnovni smisao rada za opće dobro jest omogućiti počinitelju da izvrši izrečenu kaznenu sankciju na slobodi umjesto kazne zatvora, odnosno da državni odvjetnik odustane od kaznenog progona protiv počinitelja koji ispuni obvezu rada za opće dobro koju mu je odredio državni odvjetnik. Rad za opće dobro je besplatan i ne smije služiti postizanju dobiti, a njegovim izvršavanjem treba se postići korist za društvenu zajednicu i opća svrha izvršavanja kaznenopravne sankcije”, navode iz Ministarstva.
Kako objašnjavaju, koncept rada za opće dobro zasniva se na kombinaciji ciljeva kažnjavanja (oduzimanje slobodnog vremena počinitelju), reparacije (počinitelj mora nadoknaditi štetu koju je počinio), rehabilitacije (posao može počinitelju osigurati stjecanje novih vještina ili mu omogućiti nove kontakte s građanima koji poštuju zakon te koji organiziraju i nadgledaju rad koji se obavlja u zajednici) i reintegracije (zajednica zna za kaznu ili vidi osuđenog, ali za počinitelja postoji šansa da vrati vlastiti ugled).
Resorno Ministarstvo ističe kako su višestruke koristi rada za opće dobro, uključujući resocijalizaciju počinitelja koji na taj način može zadržati posao i sačuvati socijalne veze, dobrobit zajednice u kojoj počinitelj odrađuje rad za opće dobro, efikasnost i ekonomičnost, s obzirom na to da se ne pokreće dugotrajan i skup kazneni postupak, te manji troškovi, budući da je rad za opće dobro alternativna sankcija kazni zatvora i izvršava se u izvaninstitucionalnim uvjetima. “Rad za opće dobro od početka uvođenja pokazuje isključivo pozitivne učinke u praksi, kao što su djelomično rasterećenje zatvorskog sustava, pomoć lokalnoj zajednici te resocijalizacija počinitelja kaznenih djela”, ističu.
Kakva se poruka šalje
I dok je institut rada za opće dobro nešto što je prihvaćeno diljem svijeta, zanimalo nas je kakva je poruka kakva se poruka šalje s ovakvim presudama javnosti kad znamo da povjerenje u institucije u Hrvatskoj i nije pretjerano visoko. Obratili smo se političkoj analitičarki Ankici Mamić i pitali kakva se poruka šalje.
“To je najmanji problem pravosuđa. Ima većih problema u hrvatskom pravosuđu. Dugotrajnost sudskih postupaka jedna je od njih. Što se tiče ovog slučaja, on je dobio nešto. Iskreno, ni ne sjećam se više detalja njegova slučaja. Ima i važnijih stvari”, kazala nam je Mamić.
