U kojoj mjeri eskalacija geopolitičkih prijepora u stvarne sukobe postaje djelatna prepreka energetskoj tranziciji u pravcu globalno održivog gospodarstva?
Geopolitika i energetika
Geopolitika i energetika duboko su povezani, što je opće poznata činjenica još od vremena takozvanih energetskih kriza iz 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. Početkom ovog stoljeća, usporedno s globalnom dominacijom tržišta i kapitala, pozornost javnosti prema uzročno-posljedičnim odnosima energetike i geopolitike kao da je zamijenjena općim uvjerenjem u svemoć tržišta i robnih burzi te burzi kapitala. U prvom desetljeću 21. stoljeća prevladalo je uvjerenje kako tržište i „nevidljiva tržišna ruka“ Adama Smitha rješavaju sve viškove i manjkove te svojim automatizmom usmjeravaju razvitak gospodarstva na najracionalniji način. (Izvor 1)
Oko sredine drugog desetljeća 21. stoljeća zbog sve više dokaza o negativnim utjecajima energetike utemeljene na fosilnim izvorima energije te širenja opće zabrinutosti nepovoljnim klimatskim promjenama, pozornost globalne stručne i široke javnosti usmjerava se na problematiku održivog gospodarstva i energetske tranzicije, što je kulminiralo zaključivanjem Pariškog sporazuma o klimi 2015. godine. (Izvor 2)
Međutim, tijekom proteklog desetljeća globalni javni fokus kao da se pomaknuo s pozornosti prema klimatskim promjenama i energetskoj tranziciji. Posljedično tome, u stvarnim gospodarskim odnosima i suvremenoj ekonomiji pozornost i političkih elita i javnosti postupno se okretao s pitanja održivosti i klimatskih promjena prema geopolitici, sukobima i ratnoj problematici.
U početku je glavni uzrok tome bio ubrzan gospodarski i industrijski razvitak zemalja tzv. trećeg svijeta, pretežito u Aziji, koji je utemeljen najvećim dijelom na fosilnoj energetici iz domaćih izvora. U proteklih nekoliko godina geopolitičke napetosti, a pogotovo rat u Ukrajini izazvan ruskom agresijom, kao da je posve pomaknuo fokus globalne javne pozornosti s problematike dugoročne održivosti na geopolitiku.
Poljska se spaja na NATO-ov plinovod
Globalna dominacija tržišta i kapitala
Poslije završetka Hladnog rata i povijesnog poraza komunističkog socijalizma kao globalno konkurentnog društveno-ekonomskog sustava, tijekom idućih desetljeća u gospodarstvu i globalnoj ekonomskoj politici posve su zavladali konkurencija, tržište i kapital kao regulatori ekonomije i njezinog razvitka te kapitalizam kao globalni društveno ekonomski sustav.
Tako se kapitalizam, koji je u razdoblju od 1989. do 1991. godine nadvladao komunistički socijalizam i pobijedio komunizam kao poželjan društveno-ekonomski sustav te se u idućih desetak godina raširio kao globalno poželjan sustav. Globalizacija je označila širenje tržišta i svih njegovih elemenata te navika po cijelom svijetu. čime je postala ekonomkom pretečom i političke globalizacije. Ekonomska obilježja globalizacije, prednosti ali i mane podrobno je opisao američki ekonomist Joseph Stiglitz u knjizi „Uspjeh globalizacije“ (Izvor 3., str. 29.-35. i 43.-52.)
Philip Kotler, američki ekonomist i teoretičar tržišta i marketinga u knjizi „Suočavanje s kapitalizmom“ ovako je opisao to stanje: „Kapitalizam danas superiorno vlada“. Nešto dalje u istoj knjizi, Kotler je kapitalizam definirao ovim riječima: „Kapitalizam podrazumijeva konstitucionalan pravni sustav utemeljen na tri fundamentalna koncepta: privatnom vlasništvu, ugovorima i pravnim odnosno zakonskim normama.“ (Izvor 4, str. 6. i 7.)
Popratna pojava ovog procesa bilo je jačanje svih oblika tržišta, od klasičnih tržišta roba i usluga do financijskih tržišta te tržišta kapitala. To je uključivalo globalno širenje burzovnog poslovanja, od klasičnih burzi kapitala, s trgovanjem dionicama i obveznicama do robnih burzi te burzovnog trgovanja svim oblicima financijskih izvedenica ili financijskih i terminskih burzovnih derivata.
Međutim, uz nedvojbene ekonomske koristi, globalizacija je ubrzo pokazala da sustav globalnog tržišta, konkurencije i kapitala te usmjeravanje razvoja putem kapitala ima i negativnih pojava, poput nejednolikog razvoja i produbljivanja nejednakosti, kako na individualnoj razini tako i među državama, kako je to analizirao Joseph Stiglitz u knjizi „Cijena profita“. (Izvor 5.)
Energetika i zbivanja u upotrebi energije također su zahvaćeni globalizacijom pa su ubrzo poprimili sva obilježja globalizacije, poput tržišta, tržišnog usmjeravanja razvoja kao i sve ostale robe i usluge.
Glavni energenti počinju se prodavati na robnim burzama te tako njihova trenutna cijena postaje burzovna cijena, pri čemu uz ponudu i potražnju na cijenu utječu i brojni drugi čimbenici, od terminskih i financijskih izvedenica do psihologije ponašanja na burzama. Tako i cijene glavnih energenata u protekla dva desetljeća nisu posljedica samo ponude i potražnje te razvojnih potreba gospodarstva već i svih obilježja trgovanja na burzama i burzovnog poslovanja kao i psihologije ponašanja na burzama. Pri tome dnevne i kratkoročne oscilacije nerijetko prouzrokuju znatna odstupanja od ekonomskih fundamenata kao što su ponuda i potražnja, ekonomskih trendova potražnje te dugoročne gospodarske i društvene potrebe za konkretnim energentima.
Time su energetske sirovine odnosno primarni energenti i njihova cijena u društveno-ekonomskom smislu poprimili obilježja poput svih ostalih roba na tržištu. To je značilo kako glavni primarni energenti u 21. stoljeću u smislu poimanja u ekonomskoj i političkoj javnosti donekle gube obilježja strateških roba te poprimaju karakter svih ostalih proizvoda, odnosno roba i usluga.
Na taj način, tj. izjednačavanjem tržišnih obilježja svih roba, od strateških sirovina i energenata do luksuznih proizvoda, roba za užitak i proizvoda iz uskih tržišnih segmenata te malih dijelova tržišta, poslije nekoliko desetljeća stvorena je opća ekonomska slika jedinstvenog tržišta čija temeljna pravila podliježu zakonitostima burzovnog poslovanja na globalnom tržištu.
To je ujedno bila i značajna komponenta stvaranja općeg dojma kako globalno tržište, konkurencija, kapital i burze svojim automatizmom odnosa ponude, potražnje, cijena te rasta pojedinih segmenata tržišta na optimalan način reguliraju glavne odnose u gospodarstvu te time i usmjeravaju razvitak suvremene civilizacije.
Kako je prvo desetljeće 21. stoljeća odmicalo, sve više znanstvenih podataka, mjerenja i dokaza potvrđivalo je spoznaje kako intenzivna industrijalizacija uz rastuću eksploataciju prirodnih izvora sirovina i energije zaoštravaju opasnost od nepovoljnih klimatskih promjena. Ti procesi nedvojbeno su sve više ukazivali kako intenzivna eksploatacija prirodnih izvora može ugroziti sam opstanak industrijalizacije i njezinih tekovina u sagledivom roku od dvije ili tri generacije ljudskog življenja.
Trump najavio 130%-tne carine za Kinu, ova uzvratila udarac: počinje globalni trgovinski kaos
Održivo gospodarstvo i energetska tranzicija
Na početku drugog desetljeća 21. stoljeća globalni gospodarski i osobito energetski fokus usmjeren je na posljedice koje nastaju zbog sve intenzivnije eksploatacije Zemljinih prirodnih i fosilnih energetskih izvora, što je kulminiralo zaključivanjem Pariškog sporazuma o klimi potkraj 2015. godine. (Izvor 2.) Sporazum je ratificiran u velikoj većini svih zemalja u svijetu tijekom 2016. godine pa se pod konac drugog desetljeća 21. stoljeća činilo kako je globalna politička i javna pozornost posve okrenuta problemima održivosti, zaštite i očuvanja ekoloških sustava koliko god je to moguće. U tome je poseban naglasak bio na energetskoj tranziciji u pravcu okretanja prema korištenju obnovljivih izvora energije.
U Sporazumu je navedeno kako će se ubrzo osnovati međunarodni fond ili banka koja bi trebala financirati projekte razvitka održivih odnosno obnovljivih izvora energije u zemljama u razvitku iznosom od najmanje 100 milijardi dočara godišnje. Uz to, dogovoreno je kako će se na godišnjim konferencijama UN-a u slijedećim godinama precizirati dinamika i konkretne obveze u određivanju termina promjena odnosno ostvarivanja energetske tranzicije.
Međutim, u desetljeću poslije Sporazuma, osnovne namjere iz njega a time ni temeljne postavke globalne energetske tranzicije nisu ostvarene. Potrošnja energije nije smanjena, samo je smanjena dinamika porasta ukupne potrošnje energije u svijetu s oko 20% u desetljeću prije na oko 14% u desetljeću poslije zaključivanja Sporazuma. (Izvori 6. i 7.)
Jedino što se znatno izmijenilo poslije Sporazuma je udio razvijenih zemalja (zemlje OECD), koji je s 42,5% u ukupnoj opskrbi energijom u 2015. smanjen na 36,8% u 2024., dok su zemlje u razvoju povećale svoj udio u ukupnoj opskrbi energijom s 57,5% u 2015. na 63,2% u 2024. godini. (Izvori 6. i 7.)
To je omogućilo industrijsku, trgovinsku i ekonomsku ekspanziju zemalja u razvoju, te osobito velikih azijskih gospodarstava, ali je cijena toga bio velik porast eksploatacije fosilnih izvora energije. Tako je svjetska proizvodnja nafte porasla s 4,2 milijarde tona u 2015. na 4,5 milijarde tona 2024. g. Proizvodnja ugljena porasla je s oko 8 milijardi tona u 2015. na 9,24 milijarde tona 2025. g. U tome je Kina proizvela blizu 4,8 milijarde t te Indija blizu 1,1 milijardu t, ili zajedno oko 63,5% svjetske proizvodnje ugljena. (Izvor 7.)
Tako je 10 godina poslije Pariškog sporazuma malo toga ostvareno, a praksa utroška energije i načina njezina korištenja tijekom proteklog desetljeća odvijala se sasvim drukčija od nakana uglavljenih Sporazumom.
Sporazum nastoji provoditi jedino Europa, prije svega Europska unija, ali je njihov utjecaj u globalnoj energetici spao na manje od 10 posto od ukupnog utroška energije. Međutim, poznavanje osnova tržišnog gospodarstva govori kako onaj koji kontrolira manje od 10% ukupnog tržišta, kao što EU drži oko 8,8% svjetskog korištenja energije, de facto ne upravlja glavnim trendovima na tom tržištu.
Uz navedene tržišne razloge usporavanja i zastoja u provedbi Pariškog sporazuma i energetske tranzicije, tijekom proteklih nekoliko godina usporedno s porastom geopolitičkih prijepora, političkih sukoba te izbijanjem nekoliko ratova, energetska tranzicija i njezina ozbiljna provedba postaju još više ugrožena.
To se dogodilo poslije agresije Rusije na Ukrajinu u veljači 2022. te izbijanja novog sukoba na Bliskom istoku u listopadu 2023. godine. Produljenjem rata u Ukrajini i intenziviranjem sukoba na Bliskom istoku, čini se kao da svi utjecajni krugovi, od nositelja političke vlasti, strateških analitičara do javnosti sve više razmišljaju i govore o ratu a ne o postizanju kakvih – takvih mirovnih sporazuma.
Posve je jasno kako ratna opasnost, ratne pripreme te energetika u ratnim okolnostima i upravljačke strategije i javne politike u takvim prilikama ne uzimaju u obzir dugoročne potrebe energetske tranzicije već samo postizanje ratnih ciljeva.
Isto tako je razvidno kako politički prioritet ostvarivanja ratnih ciljeva u energetskom smislu i energetskoj politici znači favoriziranje energetskih sustava utemeljenih na fosilnim izvorima u odnosu na održive energetske sustave i ostvarivanje energetske tranzicije.
Stišću se kliješta: Bugarska planira zaustaviti ruski plin za Slovačku i Mađarsku
Zaključno
Zbog svega toga, ubrzanog gospodarskog jačanja zemalja tzv. trećeg svijeta i velikih industrijskih sila u Aziji, čija je industrijska konkurentnost utemeljena na energetici fosilnog porijekla, a osobito zbog jačanja geopolitičkih suprotstavljanja i produljenog trajanja rata u Ukrajini, energetska tranzicija kao da je u globalnom smislu posve gurnuta u drugi plan.
Geopolitički prijepori i ratne pripreme pokazuju kako sukobi postaju prepreka energetskoj tranziciji i stvaranju dugoročne održivosti suvremene civilizacije te njezinih gospodarskih postignuća. Suvremena ekonomika te gospodarska strategija i ekonomska politika u proteklih godina doista se iz ekonomike održivosti pretvorila u ratnu ekonomiku.
Dr. sc. Igor Dekanić: Energetika i geopolitika u oblikovanju energetske budućnosti
Izvori:
- Smith, A. (2012): The Wealth of Nations: The Economic Classic: A selected edition for the contemporary reader; With an Introduction by T. Butler-Bowdon), Chichester, U.K.: Clapstone Publishing
- Paris Agreement, United Nations 2015: THE PARIS AGREEMENT, 2016 United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC); dostupno na: https://unfccc.int/sites/default/files/resource/parisagreement_publication.pdf(28.09.2020.)
- Stiglitz, J. E. (2009): Uspjeh globalizacije: Novi koraci do pravednog svijeta, prvo izdanje.Zagreb: Algoritam (prijevod djela: Joseph E. Stiglitz (2007): Making Globalization Work: The Next Steps to Global Justice. Copyright © 2007 by Joseph E. Stiglitz)
- Kotler, Ph. (2019): Suočavanje s kapitalizmom, Zagreb, MATE – Marketing, tehnologija (prijevod djela: Philip Kotler (2015): Confronting Capitalism, New York, AMACOM)
- Stiglitz, J. E. (2020): Cijena profita – Moramo spasiti kapitalizam od samouništenja.Zagreb: Profil (prijevod djela: Joseph E. Stiglitz (2019): People, Power and Profits – Progressive Capitalism for an Age of Discontent. New York: W. W. Norton & Company, Inc.)
- BPStatistical Review of World Energy June 2016 ; dostupno na: https://www.bp.com/content/dam/bp/business-sites/en/global/corporate/pdfs/energy-economics/statistical-review/BP-statistical-review-of-world-energy-2016-full-report.pdf (14.06.2016.)
- The Energy Institute (EI), in collaboration with Kearney and KPMG: Statistical Review of World Energy 2025 / 74thedition; dostupno na: https://www.energyinst.org/statistical-review (26.06.2025.)
