Na jednoj bušotini u zaljevu Santa Barbare u Kaliforniji 28. siječnja 1969. došlo je do erupcije i kasnije izljeva nafte u more. To je bila prva velika ekološka katastrofa do koje je došlo zbog izljeva desetaka tisuća tona nafte u more, a posljedice bile su katastrofalne
Ekološke nesreće i razvitak zakonodavstva o zaštiti okoliša
Razvoj industrije zasnovane na ugljenu tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća doveo je do velikih onečišćenja zraka, osobito u gradovima i oko industrijskih postrojenja. S obzirom na činjenicu kako je izgaranje fosilnih goriva značilo mnogo plinova od izgaranja ugljena i kasnije nafte, onečišćenje je postajalo sve veće. Isto tako, skoro sva industrija ispuštala je velike količine nečiste otpadne vode.
U dosadašnjoj praksi industrijske civilizacije utemeljene na intenzivnoj eksploataciji prirodnih izvora i energije, briga za okoliš i njegovo očuvanje te sanacija negativnih posljedica industrijske civilizacije dolazili su tek kao posljedice pogubnih pojava. Pri tome su pozornost javnosti izazivala onečišćenja i veliki akcidenti s dramatičnim posljedicama u obliku ljudskih žrtava ili enormnih materijalnih šteta izazvanih takvim nesrećama odnosno akcidentima.
Među prvim pogubnim pojavama po okoliš s velikim ljudskim žrtvama bio je smog u Londonu i drugim engleskim industrijskim gradovima u (engl.: „smoke“ – dim i „fog“ – magla) u doba kad je glavni energent bio ugljen.
Pojave smoga u Londonu opisivane su još literaturi iz druge polovice 19. stoljeća, što se već počelo smatrati redovitom pojavom industrijskih gradova i njihova okoliša ali skoro cijelo stoljeće stvarne reakcije u smislu djelatnog sprječavanja posljedica nije bilo.
Osobito poguban bio je smog u Londonu u prosincu 1952. godine. Dugotrajna meteorološka anticiklona bez zračnih strujanja i temperaturna inverzija dovele su do stvaranja nepokretne “zračne kupole” koja je onemogućila strujanje zraka. Kako se za grijanje u gradu koristio ugljen, a industrijska postrojenja izbacivala su dodatne količine štetnih plinova i krutih čestica, nakon nekoliko dana došlo je do katastrofalnog onečišćenja zraka s tragičnim posljedicama. Ljudi su umirali od trovanja ili gušenja. Procjenjuje je da je od posljedica smoga do sredine 1953. godine u Londonu umrlo oko 4 tisuće osoba, dok kasnije procjene govore o 8 do 12 tisuća umrlih.[1]
Velik broj žrtava smoga u Londonu 1952. godine te negativni odjeci na javnom mišljenju motivirali su zakonodavstvo na donošenje propisa o zaštiti zraka. Kao reakcija na pojave smoga Parlament Ujedinjenog kraljevstva usvojio je 1956. godine Zakon o čistom zraku (engl.: Clean Air Act), kojim je ograničeno korištenje ugljena u gradskim područjima te dane ovlasti lokalnim vlastima za uvođenje zona slobodnih od štetnog dima.[2]
Do sredine 60-ih godina u Londonu je uvedeno grijanje na prirodni plin i stanje se promijenilo u odnosu na stoljeće ranije u kojem je London bio poznat po magli i onečišćenju zraka.
Kasnije su pojedini veliki naftni izljevi pokazali pogubnost djelovanja nafte na živi svijet u vodama, morima i jezerima.
Kongres Sjedinjenih Američkih Država odobrio je najam podmorja za istraživanja ugljikovodika još 50-ih godina 20. stoljeća. Tržišne potrebe za naftnim derivatima i razvitak tehnologija za istraživanje i eksploataciju nafte omogućili su masovno bušenje u potrazi za naftom u podmorju već potkraj 60-ih godina.
Na jednoj bušotini u zaljevu Santa Barbare u Kaliforniji 28. siječnja 1969. došlo je do erupcije i kasnije izljeva nafte u more. To je bila prva velika ekološka katastrofa do koje je došlo zbog izljeva desetaka tisuća tona nafte u more, a posljedice bile su katastrofalne.
Taj izljev je u drastičnom obliku pokazao opasnosti od izljeva nafte kod njezine eksploatacije u podmorju. Činjenica da on dogodio u turistički atraktivnom dijelu Kalifornije, uz mondeno ljetovalište Santa Barbara, dodatno je utjecala na senzibiliziranje američke javnosti.
Javni odjek događaja bio je vrlo velik. Televizijske snimke zagađenog mora te umirućih morskih ptica i životinja imale su šokantan učinak na cijeli svijet. Publicitet onečišćenja i teških posljedica potaknuo je buđenje ekološke svijesti u SAD-u i diljem svijeta. Tako je ova ekološka katastrofa i saniranje njezinih posljedica utjecalo na buđenje i porast aktivnosti ekoloških pokreta u SAD-u ali i u drugim zemljama u svijetu.
U Kongresu SAD-a usvojeni su Zakon o čistom zraku (engl.: Clean Air Act)[3] i Zakon o čistoj vodi (engl.: Clean Water Act)[4], koji se smatraju prijelomnim u ekološkom zakonodavstvu, poslije početnih zakonskih aktivnosti u Velikoj Britaniji 50-ih godina. Godine 1970. osnovana je i Savezna agencija za zaštitu okoliša (engl.: U.S. Environmental Protection Agency – EPA), posebna savezna institucija federalne administracija SAD-a, prva vladina institucija takve vrste u svijetu.[5]
Oba navedena primjera su pokazala, iako je ugroza poznata od ranije i čak raširena spoznaja o mogućim štetnim posljedicama, kako do stvarnog djelovanja na sprječavanju pogubnih posljedica dolazi tek nakon što događaj ili akcident ima katastrofalne posljedice.
Giddensov paradoks u suočavanju s klimatskim promjenama
Poznati sociolog Anthony Giddens[6], profesor je sociologije na Sveučilištuu Cambridgeu od 1970. g. i ravnatelj Ekonomskog sveučilišta u Londonu (London School of Economics) u od 1997. do 2003. godine. Uz doprinos reinterpretaciji klasične sociološke teorije i analizi klasne strukture visokorazvijenih društava, objavio je knjigu „Klimatske promjene i politika“.[7]
Klimatske promjene, kaže Anthony Giddens, predstavljaju fundamentalnu prijetnju za budućnost industrijske civilizacije. Ako je na djelu opća opasnost, a u slučaju klimatskih promjena to jest tako, postavlja se pitanje zašto zemlje širom svijeta rade tako malo da se tome suprotstave? Mnogo je razloga zašto, ali glavna je novost problematike klimatskih promjena u odnosu na ranije ugroze u tome što ljudsko djelovanje inducira klimatske promjene same po sebi te nema sličnih iskustava od prije[8].
Nijedna ranija civilizacija nije se umiješala u prirodu u opsegu ni izdaleka sličnom onom kojim mi to radimo u svakodnevnim učincima. Nemamo prethodnih iskustava kako se nositi s tim problemom. a posebno se to odnosi na globalnu razinu opasnosti koju to predstavlja. Zato te opasnosti djeluju apstraktne te se čine kao nejasna prijetnja u neodređenoj budućnosti.
Giddens je suštinu zbog čega dolazi do paradoksalnog ponašanja, a što je kasnije nazvano „Giddensovim paradoksom“, objasnio ovim razlozima: „To je zato što opasnosti koje globalno zagrijavanje donosi, ma koliko strašne izgledale, nisu u svakodnevnom životu opipljive, neposredne i vidljive, zbog čega mnogi ljudi u pogledu njih neće poduzeti ništa konkretno.“[9]
U nekoliko godina poslije objave „Giddensovog paradoksa“, mijenja se javno mišljenje i javne politike pa je 2015. godine došlo do Pariškog sporazuma o klimi, kojim je postignuto opće suglasje o potrebi suprotstavljanja klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju.[10]
Pariški sporazum označio je globalnu suglasnost o nužnosti održive energetike. Ali njime nisu definirana ni ulaganja kao niti dinamika promjene javnih politika. To se trebalo učiniti na godišnjim konferencijama koje su uslijedile poslije Pariškog sporazuma. Nepuno desetljeće poslije njegovog zaključivanja još uvijek nije konkretiziran fond za ulaganja u suprotstavljanje klimatskim promjenama. Isto tako, nije osnovana međunarodna banka koja bi operacionalizirala dogovorenih 100 milijarda američkih dolara godišnjih ulaganja u tehnološki razvitak novih energetskih sustava i infrastrukture u zemljama u razvoju.
Na posljednjoj među COP – godišnjim konferencijama, na COP 29 u Bakuu, u Azerbajdžanu, u listopadu 2024. godine, dogovoreno je kako bi razvijene zemlje trebale do 2035. godišnji iznos ulaganja povećati na 300 milijardi, ali opet bez konkretne dinamike provedbe.[11]
Sve u svemu, upravo je desetogodišnja provedba Pariškog sporazuma potvrdila djelovanje „Giddensovog paradoksa“ u globalnoj praksi.
U tih deset godina, potrošnja energije u svijetu porasla je za 15 posto, proizvodnja ugljena povećana je za 9 posto i nafte za nešto preko 8 posta. U zemljama s brzo rastućim gospodarstvima utrošak energije porastao je daleko više, u Kini za skoro 40 posto, a u Indiji za 51,5 posto. U strukturi korištenja energije, fosilni izvori u 2023. godini još uvijek zauzimaju nešto više od 4/5 upotrijebljene primarne energije, a u tome Kina i Indija zajedno troše 1/3 od ukupne svjetske potrošnje. Prema strukturi potrošnje primarne energije, Kina koristi 81,5 posto energije iz fosilnih izvora a Indija blizu 90 posto.[12]
U međuvremenu, jedino je Europska unija promijenila energetsku strategiju, usvojivši strategiju energetske tranzicije kroz glavni dokument A European Green Deal, čija politika provedbe je uobličena u politiku zelene tranzicije.[13]
Zemlje na ostalim kontinentima, usprkos prihvaćanju Pariškog sporazuma i kasnijih dokumenata o njegovoj provedbi, znatno su povećali i potrošnju energije i korištenje fosilnih izvora energije.
Najveći potrošači energije, ujedno i vodeća gospodarstva po ekonomskom rastu, upravo na povećanju korištenja fosilnih izvora energije, osobito domaćeg ugljena, ubrzano grade svoju konkurentnost na svjetskim tržištima te u međunarodnoj ekonomskoj razmjeni.
Katastrofalni požari u Los Angelesu u siječnju 2025. godine
U siječnju 2025. godine jedan događaj ili niz događaja možda bi mogli utjecati na politiku klimatskih promjena i učinkovitu energetsku tranziciju u budućnosti, ukoliko „Giddensov paradoks“ doista djeluje.
Prije svega, to su bili katastrofalni šumski požari u okolici Los Angelesa koji su se brzo proširili na neke od najekskluzivnijih stambenih područja u Los Angelesu.
U samo nekoliko dana požari su imali za posljedicu uništenja nekih od do tada najskupljih rezidencijalnih područja na svijetu, poput Pacifik Palisadesa ili Sunset Boulevarda u Hollywoodu, u Los Angelesu.
Cijele četvrti urbanih vila u nekim od najljepših i najskupljih stambenih područja na sjeverozapadnoj ali i jugoistočnoj strani Los Angelesa su izgorjele. Evakuirano je oko 200 tisuća ljudi, slike pogođenih područja su apokaliptičnog karaktera, poput onih iz nuklearnim ratom pogođenih gradova od prije 80 godina. Procjene ukupne štete kreću se od preko 200 do iznosa od čak 250 do 275 milijardi dolara.[14]
Snaga požara pojačana je sušom, pri čemu je u prethodnoj godini bilo oko 10 posto manje kiše nego je uobičajeno kao i puhanjem iznimno snažnih vjetrova – tzv. Santa Ana vjetrovi, koji pušu na kopnenom dijelu Kalifornije. U požarima je poginulo najmanje 27 ljudi, a oko 200 tisuća ljudi je evakuirano iz svojih domova, prema objavama reegionalnih vlasti Los Angelesa. Među uzroke silovitosti ove katastrofe ubraja se, osim suše i vjetra, zatopljenje klime u Južnoj Kaliforniji.[15]
Povijesnom analogijom, ovakav događaj mogao je (ili bi mogao) utjecati na povećanu pozornost u suočavanju s klimatskim promjenama i ubrzavanje energetske tranzicije. Međutim, sve to je koincidiralo s promjenom vlasti u Sjedinjenim Američkim Državama. Nova administracije predsjednika Donalda Trumpa najavila je zaokret u klimatskoj i energetskoj politici, te opći politički zaokret u smjeru prioriteta geopolitike i nove reindustrijalizacije SAD-a u odnosu na energetsku tranziciju.
Štoviše, jedna od prvih odluka novog predsjednika Trumpa bila je donošenje više desetaka izvršnih odredbi ili uredbi, koje je predsjednik potpisao odmah poslije inauguracije, odnosno po preuzimanju dužnosti. Jedna od njih bila je i na izvršna naredba o napuštanju Pariškog klimatskog sporazuma, koju je predsjednik među prvima potpisao nakon inauguracijske svečanosti te o čemu je odmah obaviješteno Glavno tajništvo Ujedinjenih naroda.[16]
Zaključak, ili, je li to „Churchillov kraj početka“ u očekivanju realne provedbe energetske tranzicije?
Winston Churchill, veliki čarobnjak politike 20. stoljeća i ratni premijer Ujedinjenog kraljevstva (Britanskog carstva) u Drugom svjetskom ratu bio je poznat po izrekama koje se često citiraju tijekom proteklih desetljeća. Jedna od njih, izrečena je poslije britanske pobjede nad njemačkom vojskom kod El Alameina u Egiptu u listopadu 1942. godine. Ona glasi: „Nijemci su dobili odgovor u vatri i čeliku, kakav su oni često davali drugima. No, to nije kraj, nije čak ni početak kraja. To je, možda, tek kraj početka“. Mislio je, dakako, na početak odnosno kraj Drugog svjetskog rata.[17]
Ukoliko se uzme u obzir najava energetske politike kako ju je formulirao predsjednik Trump u svojem inauguracijskom govoru, to znači da će se SAD u idućih 4-5 godina sasvim okrenuti energetici fluidnih ugljikovodika. Uz novo povlačenje SAD-a iz Pariškog sporazuma to podrazumijeva potpuni prioritet geopolitike u odnosu na energetsku tranziciju.
Nedvojbenu politiku energetske tranzicije za sad provodi jedino Europska unija, čiji sadašnji udio, te ime i utjecaj u globalnoj energetici jedva prelazi 9 posto od ukupne globalne potrošnje energije.
Uz to, ako velika i brzo rastuća gospodarstva i dalje budu vodila energetsku politiku oslanjanja na fosilne izvore energije uz razvoj tehnologija i proizvodnih sustava. obnovljivih izvora pretežito radi podizanja vlastite međunarodne konkurentnosti, to će dodatno usporiti globalnu energetsku tranziciju. Vrlo je vjerojatno kako će ekspanzivna gospodarstva u Aziji i Južnoj Americi provoditi politiku ekonomske konkurentnosti a ne energetske tranzicije.
Prof. dr. sc. Igor Dekanić: Tko drži ključ energetske tranzicije
Ukoliko uistinu bude tako, moglo bi se reći kako smo u provedbi ozbiljne energetske tranzicije i poslije katastrofalnih požara u Los Angelesu,u novim geopolitičkim prilikama tek pri „kraju početka“ (u Churchillovom smislu).
Ako početak zamislimo kao termin kad je zaključen Pariški sporazum – 2015. godinu, te ako se sve to složi u ekonomski, društveni i geopolitički sklop suvremene civilizacije, zar će svijetu doista trebati još puno desetljeće za početak realne provedbe energetske tranzicije?
Izvori:
- Internetski portal History.com.; dostupno na: http://www.history.com/news/the-killer-fog-that-blanketed-london-60-years-ago(25.2.2018.); https://www.npr.org/2017/10/17/558316674/death-in-the-air-revisits-5-days-when-london-was-choked-by-poisonous-smog(25.2.2018.)
- Internetski portal Povijest.hr; dostupno na: http://www.history.com/news/the-killer-fog-that-blanketed-london-60-years-ago(25.2.2018.)
- Encyclopedia Britannica: natuknica: Clean Air Act, United States (1970); dostupno na: https://www.britannica.com/topic/Clean-Air-Act-United-States-1970(7.12.2020.)
- Encyclopedia Britannica: natuknica: Clean Water Act, United States (1972); dostupno na: https://www.britannica.com/topic/Clean-Water-Act(7.12.2020.)
- EPA – United States Environmental Protection Agency; dostupno na: https://www.epa.gov/history/origins-epa(19.01.2025.)
- Giddens, Anthony. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 19.1.2025. https://www.enciklopedija.hr/clanak/giddens-anthony
- Gidens, E. (2010): Klimatske promene i politika. Beograd: Clio (prijevod djela: Giddens, Anthony (2009): The Politics of Climate Change. Cambridge: Polity Press Ltd.)
- Paris Agreement, United Nations 2015: THE PARIS AGREEMENT, 2016 United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC); dostupno na: https://unfccc.int/sites/default/files/resource/parisagreement_publication.pdf (28.09.2020.)
- UN: Climate Change Conference Baku – November 2024. Dostupno na: https://unfccc.int/cop29(28.12.2024.)
- Energy Institute (EI): Statistical Review of World Energy 2024 / 73 edition; dostupno na: https://www.energyinst.org/statistical-review(13.11.2024.)
- European Commission: Strategy: Priorities 2019-2024: A European Green Deal; Striving to bethe first climate-neutral continent; dostupno na: https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/european-green-deal_en(28.12.2018.)
- Europska komisija: Zelena tranzicija. Dostupno na: https://reform-support.ec.europa.eu/what-we-do/green-transition_hr#accept(16.12.2024.)
- Internetski portal AccuWeather, Santa Ana CA; dostupno na: https://www.accuweather.com/en/weather-news/accuweather-estimates-more-than-250-billion-in-damages-and-economic-loss-from-la-wildfires/1733821 (20.01.2025.)
- NBC News; dostupno na; https://www.nbcnews.com/news/us-news/california-wildfires-what-we-know-palisades-eaton-los-angeles-rcna188239 (21.01.2025.)
- AP – Associated Press; dostupno na: https://apnews.com/article/trump-paris-agreement-climate-change-788907bb89fe307a964be757313cdfb0(21.01.2025.)
- Internetski portal International Churchill Society; dostupno na: https://winstonchurchill.org/resources/quotes/famous-quotations-and-stories/ (21.02.2025.)
[1]) Internetski portal History.com.; dostupno na: http://www.history.com/news/the-killer-fog-that-blanketed-london-60-years-ago(25.2.2018.); https://www.npr.org/2017/10/17/558316674/death-in-the-air-revisits-5-days-when-london-was-choked-by-poisonous-smog(25.2.2018.); Internetski portal Povijest.hr; dostupno na: http://povijest.hr/nadanasnjidan/12-000-ljudi-umrlo-od-smoga-u-londonu-1952/ (25.2.2018.)
[2]) Internetski portal Povijest.hr; dostupno na: http://www.history.com/news/the-killer-fog-that-blanketed-london-60-years-ago(25.2.2018.)
[3] ) Encyclopedia Britannica: natuknica: Clean Air Act, United States (1970); dostupno na: https://www.britannica.com/topic/Clean-Air-Act-United-States-1970(7.12.2020.)
[4]) Encyclopedia Britannica: natuknica: Clean Water Act, United States (1972); dostupno na: https://www.britannica.com/topic/Clean-Water-Act(7.12.2020.)
[5]) EPA – United States Environmental Protection Agency; dostupno na: https://www.epa.gov/history/origins-epa (19.01.2025.)
[6]) Giddens, Anthony. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 19.1.2025. https://www.enciklopedija.hr/clanak/giddens-anthony
[7]) Gidens, E. (2010): Klimatske promene i politika. Beograd: Clio (prijevod djela: Giddens, Anthony (2009): The Politics of Climate Change. Cambridge: Polity Press Ltd.
[8]) Gidens, E. (2010): Klimatske promene i politika. Beograd: Clio (prijevod djela: Giddens, Anthony (2009): The Politics of Climate Change. Cambridge: Polity Press Ltd.
[9]) Gidens, E. (2010); op. cit. Str. 9-10.
[10]) Paris Agreement, United Nations 2015: THE PARIS AGREEMENT, 2016 United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC); dostupno na: https://unfccc.int/sites/default/files/resource/parisagreement_publication.pdf(28.09.2020.)
[11]) UN: Climate Change Conference Baku – November 2024. Dostupno na: https://unfccc.int/cop29(28.12.2024.)
[12]) Energy Institute (EI): Statistical Review of World Energy 2024 / 73 edition; dostupno na: https://www.energyinst.org/statistical-review(13.11.2024.)
[13]) European Commission: Strategy: Priorities 2019-2024: A European Green Deal; Striving to bethe first climate-neutral continent; dostupno na: https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/european-green-deal_en(28.12.2018.); Europska komisija: Zelena tranzicija. Dostupno na: https://reform-support.ec.europa.eu/what-we-do/green-transition_hr#accept(16.12.2024.)
[14]) AccuWeather estimates more than $250 billion in damages and economic loss from LA wildfires, By Monica Danielle, AccuWeather Managing Editor; Internetski portal AccuWeather, Santa Ana CA, Published Jan 13, 2025 12:49 PM PST | Updated Jan 16, 2025 4:28 AM PST; dostupno na: https://www.accuweather.com/en/weather-news/accuweather-estimates-more-than-250-billion-in-damages-and-economic-loss-from-la-wildfires/1733821 (20.01.2025.)
[15]) NBC News; dostupno na; https://www.nbcnews.com/news/us-news/california-wildfires-what-we-know-palisades-eaton-los-angeles-rcna188239 (21.01.2025.);
[16]) AP – Associated Press; dostupno na: https://apnews.com/article/trump-paris-agreement-climate-change-788907bb89fe307a964be757313cdfb0 (21.01.2025.)
[17]) Internetski portal International Churchill Society; dostupno na: https://winstonchurchill.org/resources/quotes/famous-quotations-and-stories/ (21.02.2025.)
