Dr. Dijana Zadravec specijalistica je radiologije koja godinama plijeni pozornost javnosti ukazujući na nefunkcioniranje javnog zdravstva, pogodovanje, pa i kriminalne radnje unutar zdravstvenog sustava. Zbog toga je već godinama na sudovima, pa je i u posljednjoj parnici koja je završena u studenome 2025. na Općinskom sudu dokazala da je 2021. nezakonito smijenjena s mjesta predstojnice Odjela za radiologiju zagrebačkog KBC-a Sestre milosrdnice. No u fokus je dospjela još ranije, zamjerivši se već tada donedavnom ministru zdravstva, a danas osumnjičeniku za korupciju Viliju Berošu, ali i javno nazivajući premijera Plenkovića “Andrej”, pokazujući tako njihovu bliskost. Godine 2020. objavljen je telefonski razgovor u kojem Zadravec upozorava tada moćnog i zbog pandemije koronavirusa popularnog ministra na nezakonitosti u natječaju za zapošljavanje ravnatelja bolnice u Vinogradskoj.
Tako je postala poznata kao zviždačica koja upozorava na nepravilnosti u zdravstvu, a ovih je dana ponovno u središtu pozornosti jer je ukazala na, kako kaže, zastrašujuće uvjete u šibenskom azilu za nezbrinute životinje tvrtke AS Eko. To je sklonište već više od deset godina na meti građana i udruga koje kontinuirano prijavljuju nehumano postupanje prema psima koji ondje borave, navodno im se ne pruža ni osnovna skrb, iako sklonište za brigu o životinjama uredno dobiva javni novac. “Privatni azil u Šibeniku tvrtke AS Eko, financiran javnim novcem, ovako drži životinje: izgladnjele, izgrizene, ozlijeđene, mrtve… Pozivam Vladu i premijera da zaustave ovo i svako daljnje zlostavljanje životinja, kazne odgovorne i zabrane im daljnji rad sa životinjama. Naše životinje u nekim azilima nisu spašene, nego su poslane u logore smrti”, napisala je poznata liječnica na društvenoj mreži Facebook, objavivši uistinu potresne fotografije pasa koji su “kost i koža”, s vidljivim ranama, nezbrinuti, te na hladnom betonu bez minimalne skrbi.
Briga o životinjama manje je poznat aspekt javnog rada dr. Zadravec, a ona, vlasnica dvaju udomljenih pasa te nekoliko mačaka, kaže kako je do toga došlo spontano. Građani su je nakon borbe za javno zdravstvo, kaže, prepoznali kao osobu koja neće šutjeti, a smatra i da kao humanist ne smije ostati nijema na patnje bilo kojeg živog bića. Dr. Zadravec kaže kako joj se stalno javljaju građani i prijavljuju nove slučajeve zlostavljanja životinja te da je sada došlo do točke pucanja i da država više ne može gurati ovaj problem pod tepih.
Najnoviji slučaj
“Za problem šibenskog azila dosad nisam znala, iako su mi građani rekli da su mediji na grozno stanje upozoravali već 2011. Javno dostupni podaci i fotografije govore više od riječi, životinje su ondje izgladnjele, bolesne, neke u boksovima leže mrtve. Ne pruža im se minimalna veterinarska skrb, čakovečki je azil nedavno preuzeo jednog psa iz šibenskog AS Eko azila koji je bio u groznom stanju, ali se oporavio zahvaljujući njezi. Moramo jasno reći da postoje točno definirani uvjeti u kojima se životinja mora držati. Hrvatska tu ima izuzetno jasne zakone. Ako netko nanosi nepotrebnu patnju životinjama, to nije prekršaj, to je kazneno djelo! Njima dobrobit životinja uopće nije važna, čula sam da odbijaju i donacije u vidu ležajeva koji bi pomogli da psi barem nisu na betonu. To im je valjda prekomplicirano za održavanje, radije životinje drže na betonu. Ne hrane ih, ne liječe… Pritom treba reći da mi to plaćamo, građani javnim novcem plaćaju takvo nečovječno postupanje prema životinjama”, kaže dr. Zadravec. Dodaje kako šibenski azil nije jedini problem.
“Jednako kao u As-eko krši se zakon i u nekim drugim skloništima pa mi tako građani javljaju da su osim As-Eka po lošim uvjetima poznati Sklonište za životinje – Veterinarske stanice Pakrac d.o.o. (skraćeno BUČJE) i Sklonište za životinje TIP TOP Vinkovci. Iako su skloništa prijavljivana i ranijih godina zbog loših uvjeta, a samim time zbog nezakonitog rada, situacija je i dalje izrazito loša čemu svjedočimo ovih dana u Šibeniku, gdje sada voditelj ograničava ulazak medija kako bi se sve primirilo i nastavilo po starom. Kako je moguće da sklonište u Šibeniku koje ima kapacitet od 128 pasa, ima u Skloništu više od 150 pasa, a da pritom zadarski azil ima prazne ili nepopunjene kapacitete. S druge strane, prema informacijama o stanju u Skloništu za životinje Bučje već godinama je loša situacija i kršenje zakona na štetu životinja. U tom skloništu životinje se drže na golom betonu, a voditelj skloništa ne dozvoljava građanima i udrugama da doniraju ležajeve.
Prema važećem Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje iz 2019. i Izmjenama i dopunama pravilnika iz 2021. točno je propisano: ‘Prostor za smještaj pasa sastoji se od zatvorenog i otvorenog prostora, zatvoreni prostor mora biti primjereno zagrijan i zračan, s ležajem odgovarajuće veličine za svaku životinju koji je pokriven suhom i čistom prostirkom, s dovoljno mjesta za rukovanje, na koji se nastavlja vanjski otvoreni prostor natkriven do najmanje 1/3 propisane korisne podne površine u odnosu na broj pasa’. Nadalje, psi se moraju svakodnevno izvoditi u prostor za socijalizaciju, a to nisu boksovi i prostori u kojima inače borave. Skloništa za životinje po Pravilniku dužni su raditi sedam dana u tjednu, a ne kako neka skloništa krše zakon pa ne rade za blagdane i vikendom i tako onemogućavaju posjet životinjama, druženje i potencijalno udomljavanje. Sklonište Bučje npr.“neradnim danom“ rade od 7-9. Pravilnik ne poznaje „neradne dane“, već je svih sedam dana u tjednu skloništu redovno radno vrijeme. Zakon je tu vrlo jasan i točno je propisano. Također su dužni raditi u dvije smjene u redovnom radnom vremenu, a to je naglašavam svih 7 dana u tjednu, a od toga najmanje četiri sata dnevno biti otvoreni za javnost od čega dva dana u tjednu u popodnevnim satima! Rad skloništa koja su otvorena za javnost manje od 4 sata, i samo u jutarnjim satima nije zakonit.
Ne provode se zakoni
Primjerice, Sklonište Tip-Top iz Vinkovaca je po pisanju medija 2021. imalo 3 zaposlena, od kojih je dvoje bilo svakodnevno na terenu, i tko može reći da je taj kadrovski kapacitet zakonito brinuo o tada brojci od 150 pasa koliko ih je tada bilo smješteno u skloništu! I to isto sklonište iz Vinkovaca do danas nema prijavljen koji je njihov kapacitet. Sve je to izrazito zabrinjavajuće i nezakonito.
Zašto institucije godinama dopuštaju kršenje zakona i samovolju nekih skloništa za životinjama, zašto pojedincima unutar njih idu na ruku iako rade nezakonito, nejasno je. Zbog loše situacije sa pravima životinja u Republici Hrvatskoj aktivno sam uključena i dajem glas životinjama jer se one same ne mogu izboriti za sebe. Potrebno je samo malo dobrote i volje da se stvari budu značajno bolje. Kao društvo i država članica EU obvezni smo poštovati zakone i raditi u korist zajednice i okoliša, u tu svakako spadaju životinje”, kaže dr. Zadravec.
Ističe kako su država i institucije zakazale na svakom koraku. “Romska naselja poseban su problem, ondje svakodnevno svjedočimo užasnom zlostavljanju životinja, a naročito pasa. Najnoviji slučaj, kada su dvije mlade žene ostavile štence da umru u Lukavcu, to je nešto strašno i mislim da se javnost senzibilizirala, vidim da društvene mreže ‘gore’, no to nije dovoljno, treba se pobrinuti da se nešto učini, a ne da to bude priča za jedan dan”, poručuje naša sugovornica. Činjenica je da je zakonska obaveza jedinica lokalnih samouprava, posebice gradova, osigurati brigu o napuštenim i nezbrinutim životinjama.
No jednako je točno da su i azili prepuni, a odgovornost za neodrživu situaciju dr. Zadravec vidi podjednako u institucijama države kao i u pojedincima. “Zakon nam je veoma dobar, propisano je da je kazneno djelo ako se životinju izlaže nepotrebnoj patnji, pogotovo ako ta patnja dovede do smrtne posljedice. Problem je što sudovi preblago kažnjavaju. Građani moraju postati aktivniji, prijavljivati sve slučajeve u kojima institucije ne rade svoj posao, a tu su i izbori. Na izborima ne biramo ljude kojima ćemo četiri godine davati sinekuru da ne rade nešto, nego ljude koje plaćamo da rade svoj posao kako treba”, ističe liječnica.
Pobjeđuje dobro
Dodaje kako se, nažalost, obistinjuju njezine riječi otprije pet godina, kada je upozoravala da javni zdravstveni sustav kolabira i da država pritom pogoduje privatnim klinikama. Danas je to, kaže, vidljivo na dugotrajnim bolničkim listama čekanja te otkriću da golem dio liječnika specijalista radi u privatnom sektoru koji cvate nauštrb javnog zdravstva. “Imamo zakon koji kaže da je svakom građaninu osigurana zdravstvena skrb, ali i to je samo slovo na papiru. Potrebne pretrage dobit ćete samo ako vas u kolima Hitne dovezu u bolnicu. Sve ćete ostalo morati plaćati privatnicima jer javno zdravstvo nije dostupno. Pitajmo se zašto. Svakog mjeseca na odresku svoje plaće vidite koliko izdvajate za zdravstvo, a kada vam je potrebno, morate ići privatniku. Zar je to ljudima postalo normalno? To je hrvatska stvarnost. Kada sam na to ukazivala i prozivala ministra, na mene se digla hajka. Krešimir Rotim bio je prvi među onima koji su nagovarali radiologe da potpisuju protiv mene. Danas je osumnjičenik. Na sve sam upozoravala i Beroša dok je bio ministar, tada se isto digla hajka protiv mene, a pokrenula ju je jedna novinarka. Danas vidimo gdje je Beroš. Javno sam se izložila 2021. kada sam govorila o pogodovanju privatnicima, sada je sve isplivalo na vidjelo”, kaže dr. Zadravec, a mi ne možemo ne primijetiti “gdje je Beroš”.
Pa u istoj bolnici gdje radi i ona, vraćen je na radno mjesto neurokirurga u KBC Sestre milosrdnice unatoč USKOK-ovim kaznenim prijavama za koruptivne radnje i pogodovanje u nabavci u zdravstvu. “Da, to je istina, u bolnici je, ali to je samo dok čeka sudsku presudu. Vidimo da su neki iz tog slučaja već i u zatvoru”, kaže dr. Zadravec, očito uvjerena da i bivšeg ministra čeka zatvor. Ne možemo ne priupitati susreće li ga na bolničkim hodnicima, no iz šturog odgovara da se naslutiti kako nisu u dobrim odnosima te ne komuniciraju. “Nije mi on trenutačno u fokusu. Što misli o meni kad me vidi? Ne znam niti me to zanima”, kratko će dr. Zadravec. Dodaje kako je, unatoč nepravdama koje je doživjela tijekom karijere i javnog rada, uvjerena da dobro uvijek pobjeđuje nad zlim.
“Nakon svih ovih godina pokazalo mi se da ima Boga ili kako god to želite nazvati. Dobila sam određene sudske parnice i sudsku zaštitu, nije još sve gotovo, ali ide u dobrom smjeru. Mnogi koji su dizali hajke protiv mene sada više nisu u situaciji da to mogu, Rotim i Beroš najbolji su primjeri“, kaže dr. Zadravec pa vraća priču na nebrigu o životinjama. Ističe kako je godinama aktivistica za njihova prava te je dosad podnijela i tri kaznene prijave. U svim je slučajevima, navodi, iza svojih tvrdnji stala imenom i prezimenom, prijavljujući nepoznate počinitelje za kaznena djela protiv životinja. Jedan je takav primjer trovanje mačaka u Drnišu.
Dolazi prirodno
“Tu sam se također suočila sa šutnjom institucija koje na moju prijavu nisu reagirale. Sve je više takvih primjera, a mi se kao država tu moramo trgnuti. Vratit ću se na romska naselja, posebice u Međimurju, koja su preplavljena zlostavljanim i izgladnjelim psima. To se predugo tolerira. Neke stvari treba otvoreno reći, a ne gurati pod tepih. Među stanovnicima tih naselja mnogo je korisnika socijalne pomoći. Očito je, dakle, da je riječ o ljudima koji su u takvoj financijskoj situaciji da se jedva kvalitetno brinu i o sebi, a kamoli o životinjama. Dakle, takve osobe ne mogu pružiti životinji sve što je potrebno, od hrane i topline do sterilizacije, kastracije te potrebne veterinarske skrbi. Njima se životinje moraju oduzeti, te se država mora za te životinje pobrinuti. Ne možemo se pretvarati da se to ne događa. Hrvatska je članica Europske unije, ali se u ovom segmentu ni najmanje ne ponaša kao europska država”, ljuta je na institucije liječnica.
Ističe kako joj skrb za životinje dolazi prirodno jer smatra da je to komplementarno s liječničkom profesijom koju je izabrala. Njezin je cilj, kaže, pomoći najranjivijima, od djece i odraslih pa sve do životinja, jer sve su to živa bića koja zahtijevaju našu pomoć. Uostalom, dodaje naša sugovornica, skrb o životinjama zakonska je, ali i moralna obaveza svakog pojedinca. “Ako imate imalo empatije, životinji koju sretnete ljeti dat ćete vode, a zimi utočište ili hranu. Kod mene se to podrazumijeva. Da nisam završila medicinu, studirala bih ekologiju, to mi je bio drugi izbor. Onda vam je vjerojatno jasno kako razmišljam, dobrobit svih na prvome mi je mjestu, a ljudi koji misle da je planet samo njihov jako se varaju”, jasno će dr. Dijana Zadravec.
Kad je o šibenskom skloništu riječ, napominje da su, prema njezinim informacijama, u tijeku određena inspekcijska postupanja. Dr. Zadravec boji se da bi i ovog puta sve moglo ostati na papiru, odnosno tema za jedan dan.
Društvo u rasulu
“A to je najgore. Veterinarska inspekcija očito svih ovih godina ne radi svoj posao kada je ovakvim tvrtkama omogućeno da zgrću javni novac i pritom muče životinje. U šibenskom slučaju to je doslovno koncentracijski logor za pse, jer bi im čak i na ulici bilo bolje. Pokupljeni su s ulice gdje su imali, paradoksalno, kakvu-takvu šansu za život te bačeni u ledene boksove da umiru od gladi, bolesti i hladnoće. To je nečovječno. A ima i jako dobrih primjera. Azil u Osijeku jedan je od takvih koje treba pohvaliti. Imamo puno azila, skloništa i udruga koje dobro rade svoj posao. Država je ta koja treba prelomiti i početi oštrije kažnjavati sve koji su odgovorni za ovakav kolaps i teške povrede zakona koji reguliraju dobrobit životinja”, dodaje.
Zaključuje kako se društvo samo zajedničkim snagama može, ali i mora, boriti protiv svakog vida nepravde, te svakim svojim postupkom raditi za dobrobit svih živih bića oko sebe. “Osobno smatram da sam učinila mnogo, ali ne mogu stati. Bez obzira na to što mi smjena u bolnici nekada traje i 24 sata, ne umaram se. Ne mogu prešutjeti kada vidim nepravdu, a i mnogo mi se građana javlja jer su prepoznali taj moj trud. Nemam namjeru pozivati na nekakve prosvjede niti je to moj posao, ali da se neke stvari moraju pod hitno promijeniti, to je činjenica. Društvo nam je u mnogočemu u rasulu, ja sam se igrom slučaja našla u dvije teme koje su meni bliske, javno zdravstvo i zaštita životinja, jer vidim koliko je tu neriješenih problema.
Točnije, problema koje bi se dalo riješiti kada bi ljudi koje smo odabrali da vode institucije radili svoj posao. No, kada vidimo da je i glavni državni inspektor uhićen zbog sumnje u korupciju, počinje se odmotavati klupko. Jer on je bio samo glava te hobotnice, a unutar Državnog inspektorata je i Veterinarska inspekcija koja iz nekog razloga godinama žmiri na slučajeve poput šibenskog azila za nezbrinute životinje tvrtke AS Eko. Dok god se to bude događalo, nećemo ništa moći riješiti. Kao pojedinci, svatko od nas mora preuzeti odgovornost i početi snažnije ukazivati na probleme u društvu, jer vidimo da šutnjom ne postižemo ništa. Nažalost, tu sam šutnju osjetila i na svojoj koži. Kada sam smijenjena s mjesta predstojnice Odjela za radiologiju, mnogo mi je kolega tihim glasom davalo podršku, govorili da sam u pravu, no malo je tko htio to reći javno i izložiti se. Očito je to pitanje i mentaliteta koji moramo mijenjati”, zaključuje dr. Dijana Zadravec.
