Na glavnom gradskom trgu danas se održava tradicionalna fjera, dakle otočane očekuje jedan lijep dan!
Misa u kapeli sv. Prošpera u katedrali krenula je u 10 sati, a u 18.30 sati na rasporedu je svečana sveta misa s procesijom na Trgu sv. Stjepana koju predvodi mons. Mladen Vukšić, biskup kotorski. Fjera na Pjaci održava se od 10 do 18 sati i sutra 11. svibnja od 10 do 20 sati.
Tradicionalna fjera sv. Prošpera na Trgu sv. Stjepana okupit će 20-ak otočnih obrtnika, ugostitelja i udruga u organizaciji udruge Forske užonce koja je pripremila i vinske avanture, a na sam blagdan na Pjaci će nastupiti Limena glazba iz prijateljskog grada Črnomelja, uz gostovanje otočne klape Pharia.
U programu će izložbom biti obilježeno i 75. godina muzeja na Hvaru te 50. godina Folklornog društva Šaltin uz svečani koncert najmlađih folklornih skupina, a izložbom i koncertom OŠ Hvar će proslaviti Dan škole.
Cijeli program Program proslave blagdana sv. Prošpera pronađite OVDJE.
Malo o povijesti
Stigavši u Hvar 1667. godine, biskup Ivan II. Andreis zatekao je osiromašeni grad i biskupiju te nesložne građane, koji su tešku situaciju još više otežavali. U sukobu s upravom izgradnje hvarske katedrale biskup je bio čak prisiljen na devetomjesečno izgnanstvo u Veneciju. Tu mu je vjerojatno palo na pamet rješenje za nagomilane hvarske probleme – u Rimu će nabaviti relikvije sveca koji će postati hvarski suzaštitnik.
Iz današnje perspektive izgleda čudno biskupovo rješenje, no u vremenu protureformacije bilo je sasvim logično, pišu u zanimljivom tekstu na stranicama hvarske biskupije. U Hvaru se pričalo kako su Hvarani nekoć čuvali relikviju glave splitskog mučenika sv. Staša, no Splićani su u 13. st. izborili da im se glava vrati. Gubitkom relikvije smatrali su da su izgubili i nebesku zaštitu. Odgovara li ta priča istini, teško je danas dokazati. No, Hvarani su doista u 17. st. mogli biti uvjereni da im je Bog okrenuo leđa. Cvatući grad iz 15. i 16. stoljeća 1570-ih godina zadesile su tri katastrofe – turski napad i palež 1571., kuga 1576. i eksplozija baruta na tvrđavi Fortica 1579. godine. U ranijem razdoblju povijesti grad se od ovoga mogao relativno brzo oporaviti, no u ovo vrijeme mletačka trgovina s Istokom opada, a Venecija se sve više okreće poljoprivredi. Za pomorsko-trgovački centar Hvar to je značilo ogromne gubitke. Plemići počinju napuštati grad i naseljavati se uz svoje posjede u poljima na Hvaru i Visu. Nevolje su se nastavile i u 17. st., osobito u vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669.), kada Hvarska komuna bilježi velike gubitke u ljudstvu i resursima. Hvaranima se činilo da im dotadašnji zaštitnici više nisu dovoljni.
Prvom poznatom zaštitnicom Hvara možemo smatrati Bogorodicu – njoj je bio posvećen benediktinski samostan i prva katedrala koja je kasnije građena na njegovu mjestu, posvećeno joj je 7 crkvi na području župe, 5 oltara u katedrali te brojni u drugim crkvama.

Relikvije se časte u Katoličkoj Crkvi od ranokršćanskog razdoblja, no osobiti je poticaj čašćenju dao Tridentski koncil kao odgovor na protestantsku reformaciju. Protestanti su u germanskim zemljama uništili brojne relikvije. Nedugo nakon toga, 1578., u Rimu su nanovo otkrivene katakombe, što je smatrano Božjim darom Crkvi, koja je ostala bez brojnih relikvija. Ljudske ostatke iz katakombi smatrali su ranokršćanskim mučenicima, te su kao takvi slani diljem Europe kao novi zaštitnici. Kada na grobu nije pisalo ime pokojnika, kosti su najčešće bile krštene imenom koje je simboliziralo neku kršćansku vrlinu. Među popularnijim imenima bilo je upravo Prošper, od latinskog prosperus – sretan, napredan, uspješan.
Tim je imenom generalni vikar Rima i posvojeni nećak pape Klementa X. kardinal Paluzzo Paluzzi Altieri degli Albertoni 2. kolovoza 1671. g. krstio ostatke tijela ranokršćanskog mučenika koje je predao hvarskom biskupu Andreisu. Svečevi su ostaci omotani u platno i položeni u drveni kovčeg omotan crvenom svilenom vrpcom i pečatiran. Predaja u Hvarskoj biskupiji drži kako su imena svecima iz katakombi davana po vrlinama koje su bile u opreci sa dominantnim manama stanovnika mjesta čiji su oni postajali suzaštitnici. Imajući u vidu ranije opisane nesretne okolnosti u kojima se našao Hvar, izgleda da u toj predaji ima i nešto istine. Od „Andreisovih mučenika“ danas se još časte sv. Generož u Vrbanju, sv. Klement u bračkoj Milni i sv. Maksim u Pučišćima. Časte se još i kasnije nabavljeni sveci iz katakombi sv. Vicenco u Visu (nabavljen 1801.), sv. Viktor u Supetru (1853.), sv. Reparata u Starom Gradu (1890.) i sv. Jušt u Postirima (1898.).
Biskup se pobrinuo da se tijelo sv. Prošpera prenese u Hvar, gdje je postavljeno na glavni oltar katedrale. Kasnije je premješteno u sjeveroistočnu kapelu, dotad posvećenu Bogorodici.
J.T.