Na Sceni 55 Hrvatskog narodnog kazališta Split u petak 6. prosinca bit će praizvedena drama Bolna djeca u cvijeću Antonele Tošić. Predstavu režira Vinko Radovčić a uloge igraju Rea Bušić i Pere Eranović.
Drama Bolna djeca u cvijeću, nagrađena drugom Nagradom Marin Držić za novi dramski tekst 2023. godine, kao formu bira trend današnje mlađe generacije: Instagram komunikaciju. Dvoje mladih, na potpuno suprotnim društvenim stranama, Ona, angažirana feministica i On, jednako angažirani pripadnik Torcide, uspostavljaju komunikaciju. Kad jednom pristanu izaći iz svojih svijetova, razvija se emotivni odnos.
“Ovo je moj autorski pokušaj da utješim svaku svoju čitateljicu”
„Jedan od zadataka komorne scene je da otkriva nove bitne autore, redatelje i glumce. Antonelina drama odmah me je privukla, sa mnom se složio i novi ravnatelj Drame Ivan Penović. Čim se otvorila mogućnost da ponovo počnemo koristiti našu Scenu 55, makar sa smanjenim brojem gledatelja, odlučili smo postaviti ovaj komad i pozvati redatelja Vinka Radovčića i Reu Bušić, Splićanku studenticu pete godine glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu“, rekao je intendant HNK Split Vicko Bilandžić na koferenciji za medije.
Antonela Tošić: „Ovaj dramski tekst nije samo moje suočavanje sa kratkim spojevima u glavi koji se dogode kad se moja ideologija i moji osjećaji, moja ljudskost, nađu na suprotnim stranama. Ovo je moj autorski pokušaj da utješim svaku svoju čitateljicu i da je bar malo oslobodim tog vječno prisutnog srama. Srama jer nije obrijala noge, srama jer ih je obrijala. Srama jer je glasno rekla što misli, srama jer je šutjela. Srama jer je bespogovorno stala na stranu druge žene, srama jer je propitkivala vjerodostojnost njezine priče. Prozvala sam ga. Proglasila sam ga na sva zvona. Naglas sam rekla da se sramim i ubila ga tim paradoksom. Ovo je tekst za ljude, kakvi god da jesu. Za sve feministkinje, koje se osjećaju kao loše feministkinje, da prihvate svoju ljudskost i greške koje rade. Za sve antifeministkinje da shvate da feminizam nije loša i prljava riječ. Za sve seksiste, šoviniste, homofobe i transfobe da se suoče sa svojim riječima i svojim postupcima. Za sve muškarce koji se boje pokazati svoje emocije jer misle da će zbog njih izgledati slabi, a ne znaju da njihova stvarna snaga leži upravo u toj ‘slabosti’“.
Redatelj Vinko Radovčić: „Svjedoci smo djece koja nemaju vremena da bi gubili vrijeme. Sve je dostupno i sve je tu i odmah. U blagodatima novog vremena današnja djeca žive ‘sretno’, a moć tehnologije dopušta da guglanjem saznaju sve o svemu, o sebi i o svima sve ono što požele. Svjedoci smo djece koja nemaju vremena da bi gubili vrijeme. Jer sve je dostupno i sve je tu i odmah. Dramatičarka Antonela Tošić iskoristila je moć virtualne komunikacije kako bi spojila nespojivo. Krenula je iskonski, od Nje i Njega, i napravila dramu o današnjoj generaciji. Jednostavnim, pa onda i složenim Instagram dopisivanjem, ova djeca spremna su nam otvoriti neka bitna pitanja za današnjeg gledatelja, dati mu odgovore na sâm korijen problema.
Ova divna splitska dica, glumci Pere i Rea, mogli bi nam se u mraku malog gledališta učiniti poznatima, bliskima, našima… Ako im mi to dopustimo, samo na trenutak, siguran sam da će onda ono virtualno postati živo kazalište. Inspirirao me ovaj tekst za koji mislim da je potreban današnjim generacijama i ovom vremenu. Siguran sam da će publika uživati u onome što smo napravili.“
Splićanka će debitirati u HNK
Rea Bušić koja će ovom ulogom debitirati u HNK u svom gradu: „Jako sam sretna što su me na Akademiji, gdje pripremam završni ispit, pustili da radim ovu predstavu jer mladi glumci rijetko dobivaju ovakvu priliku u kazalištu. Mislim da smo mi glumci bolna, ranjiva djeca. Tekst je predivan zbog te svoje ranjivosti koja nedostaje u današnjem svijetu. Virtualni svijet stvara nam neku idealnu sliku kojoj težimo a svoje se ranjivosti bolimo. Lijepo je vratiti se kući i tu raditi predstavu, naročito u kazalištu u kojem sam prije 10 godina radila kao hostesa.“
Pere Eranović: „Drago mi je vratiti se na Scenu 55 na kojoj sam skoro 10 godina igrao svoje Priče iz Vukovara. Volio bih apostrofirati svoju oduševljenost Antonelom i njenim tekstom. U vremenu u kojem je narativ umjetnosti postao gotovo isključivo samosvrhovita kritika koja ne nudi rješenje, već joj je jedina svrha popljuvati, degradirati i pokazati da nešto ne valja, da se nešto mrzi, bez jezika ljubavi, Antonela je vrlo smiono pristupila problemu. Tim svjetonazorski podijeljenim likovima, koji imaju svoje rane, odlučila je polako skidati oklop i doći do onoga što se zove ljudsko biće. Pri tom ne zauzima stranu, ne apostrofira kako joj je jedno vrijednije ili bolje od drugog. Ponudila je toplu ljudsku priču. U današnjem vremenu kriza nepopularno je nekom reći da ga voliš. To je degradacija temeljnih vrijednosti na kojima je izgrađeno čovječanstvo, a to su ljubav i jedna dobra vjera.“
Pored redatelja Vinka Radovčića i dramaturginje Antonele Tošić autorski tim čine: scenograf Filip Triplat, kostimografkinja Anita Goreta, suradnik za scenski pokret Alen Čelić, skladatelji Asja i Goran Cetinić Koća, oblikovatelj svjetla Boško Kutlešić Bijader, oblikovatelj tona Željko Mravak i oblikovatelj video-projekcija Karlo Antunović Ljubica.
Nakon premijerne izvedbe 6. prosinca prve reprize su na programu 7. i 8. prosinca. Sve izvedbe započinju u 19:55h.
Moja reakcija na članak je…
