Miris smole, zvuk čekića i strugotine pod nogama bili su svakodnevica majstora koji su iz komada hrasta i bora stvarali čuda pomorske tradicije, danas je ovo u Rovinju, ali ne samo u Rovinju rijetko, ako i uopće viđena pojava.
– Tu sam već 35 godina, i kad sam došao, sve je bilo prazno. Nije bilo ovako puno brodova, plastike, turizma. Sve se promijenilo – i more i ljudi” – prisjeća se Rudolf Marić, ravnatelj Lučke uprave Rovinj u razgovoru za IstruIN.
Nekoć su more i brodogradnja bili neraskidivo povezani s identitetom Rovinja. Brodovi su se gradili i održavali mjesecima, uz veliko znanje i strpljenje. Danas se sve promijenilo. Nema ni dovoljno majstora ni vremena za takav način rada.
– Drvo je živi materijal. Nekad se drvo za brod pripremalo godinama – sušilo, obrađivalo, čekalo pravo vrijeme. Danas se sve mora napraviti za sutra, pa se ugrađuje mlado drvo koje se brzo iskrivi. Nema više onih kalafata i stolara koji su znali raditi kako treba – kaže Marić.
Nestanak drvenih brodova nije samo estetski gubitak, već i gubitak znanja, kulture i identiteta obalnih zajednica. U Rovinju, kao i duž cijelog Jadrana, drveni brodovi postaju rijetkost – a s njima i ljudi koji znaju kako ih održavati.
– Za održavanje jednog drvenog broda treba puno ruku i znanja. A danas – nema ljudi. Nema mladih koji žele učiti taj posao. Obrtničke škole koje su obrazovale brodske stolare i majstore zatvorene su. Kažu: nema interesa. I tako, polako nestaje sve – dodaje.
Pogođeni i mali ribari
Ribarstvo je također pogođeno. Manji ribari, koji su desetljećima živjeli od drvenih brodova, sve teže pronalaze dijelove, majstore i podršku. Troškovi održavanja rastu, a modernizacija zahtijeva veća ulaganja koja mali ribari ne mogu pratiti.
Marić zato smatra da bi država trebala intervenirati – ne samo potporama ribarima, nego i sustavnom obnovom zanata i tradicijskih vještina.
– Vlasnici drvenih brodova trebali bi imati olakšice, i porezne i radne. Ti ljudi čuvaju baštinu, i rade to s ljubavlju. A bez podrške, to će jednostavno nestati. Drvo će postati nemoguće održavati jer neće biti nikoga tko to zna – upozorava.
Rovinjski škver, kojim danas upravlja Lučka uprava, jedan je od rijetkih na Jadranu koji još ima tehničke uvjete i ljude za osnovno održavanje drvenih brodova. No i ondje, priznaje Marić, rade pretežno sezonski i uz ograničene resurse.
J.T.
